- 1 -              Rev-x 1266/2015-2

Broj: Rev-x 1266/2015-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o. Z., kao pravnog sljednika Z. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. H., OIB: …, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 6118/13-2 od 14. travnja 2015. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 4503/08-37 od 29. travnja 2013., u sjednici održanoj 11. ožujka 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, pa se u pobijanom dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda (izreka pod t. I.1. i t. I.2. drugostupanjske presude), te tužitelj obvezan tuženiku naknaditi troškove postupka (izreka pod t. III. drugostupanjske presude), ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 6118/13-2 od 14. travnja 2015. i predmet u ovom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Drugostupanjskom preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 17.754,93 kune s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova za iznos od 2.173,62 kune na način da je odbijen kao neosnovan: - zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 17.754,93 kune s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od 26. srpnja 2000. do isplate (izreka pod t. I.1. drugostupanjske presude), te - zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.173,62 kune (izreka pod t. I.2. drugostupanjske presude). Djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova za iznos od 5.308,07 kuna (izreka pod t. II. drugostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka tužitelj je obvezan povrh iznosa od 16.836,16 kuna nadoknaditi tuženiku daljnje troškove postupka u iznosu od 1.559,82 kune, te troškove postupka u povodu žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna (izreka pod t. III. drugostupanjske presude).

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod t. I.1., I.2. i III. izreke reviziju iz čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) je podnio tužitelj uz prijedlog da se ista preinači shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Kako je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP-a dopuštena je tzv. redovna revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a, pa je revizija tužitelja razmatrana kao tzv. redovna revizija.

Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu po osnovu naknade za komunalne usluge.

Prvostupanjski sud je imajući u vidu Odluku o načinu plaćanja komunalnih usluga prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu cijeneći da iznos od 17.754,93 kune po računu 6810037 s dospijećem plaćanja 25. srpnja 2000. tuženik kao neosporni korisnik komunalne usluge na temelju računa davatelja usluge nije platio, odnosno da plaćanje ovog računa nije dokazao.

Drugostupanjski sud je u ovom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja pozivom na odredbe čl. 312. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18). U smislu odredbe čl. 312. st. 1. i 2. ZOO-a, u okolnostima kada između stranaka postoji više istorodnih obveza, a ono što je dužnik ispunio nije dovoljno da bi se namirilo sve, onda se kada o tome nema sporazuma stranaka uračunavanje vrši onim redom koji je odredio dužnik najkasnije prilikom ispunjenja (st. 1.). Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za isplatu (st. 2.). Cijeneći da vjerovnik ima pravo uračunati nespecificiranu dužnikovu uplatu u smislu odredbe čl. 312. s. 2. ZOO-a, ali da u postupku mora dokazati koje je sve tražbine namirio tom uplatom, jer se u suprotnom smatra da je dužnik podmirio obvezu koju on smatra plaćenom, drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a utvrđuje da u konkretnom slučaju tužitelj u postupku nije dokazao navedene pretpostavke, zbog čega po ovom računu odbija zahtjev tužitelja.

Međutim, revident u okviru revizijskih razloga opravdano ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koje su učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom. To iz razloga što, pored utvrđenja prvostupanjskog suda da iznos od 17.754,93 kune po računu 6810037 s dospijećem plaćanja 25. srpnja 2000. tuženik kao neosporni korisnik komunalne usluge na temelju računa davatelja usluge nije platio, drugostupanjska presuda ne sadrži jasne razloge na kojima drugostupanjski sud zasniva činjenično utvrđenje da je iznos prema ovom računu plaćen, odnosno da u postupku tužitelj kao vjerovnik nije dokazao koje su tražbine plaćene. Naime, u ovom postupku tužitelj svoju ukupnu tražbinu zasniva na više računa (račun br. .., br. …, te br. …), za koje se prema njihovoj osnovanosti tuženik u postupku posebno očitovao, izveden je dokaz uvidom u izvatke poslovnih knjiga tužitelja i knjigovodstvene kartice, te je u postupku na ove sporne okolnosti i proveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem. U tom smislu u drugostupanjskoj odluci izostali su jasni razlozi koji bi opravdavali ocjenu drugostupanjskog suda da tužitelj prema navedenim u postupku provedenim dokazima nije dokazao koje su tražbine u smislu prethodno iznesenog pravnog shvaćanja u primjeni odredbe čl. 312. s. 2. ZOO-a plaćene.

Kod ocjene dokaza (čl. 8. ZPP-a), sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama) i onda kad sud nije obrazložio na čemu zasniva svoju odluku o činjenicama koje smatra istinitima. Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (jer pobijana odluka ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati) valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a u pobijanom dijelu ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti u ovom dijelu drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će u dijelu kojem je ukinuta drugostupanjska odluka ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude na način da će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem.

Zagreb, 11. ožujka 2020.