- 1 -              Rev-x 544/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 544/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja A. š. Z. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica E. M., odvjetnica iz Z. protiv tuženika V. B. iz D., P., kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-887/12-2 od 3. ožujka 2015. kojom je preinačena  presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2878/10 od 16. veljače 2012., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

U odnosu na pitanje: „Od kada teče i na koji način se obračunava zatezna kamata na materijalnu (imovinsku) štetu?“, revizija se prihvaća, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-887/12-2 od 3. ožujka 2015. u dijelu točke I. koji se odnosi na zatezne kamate na iznos od 38.000,00 kn i sudi:

 

Nalaže se tuženiku V. B. da tužitelju A. š. Z. d.o.o. plati zateznu kamatu na iznos od 38.000,00 kn od 16. veljače 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu zahtjev za zateznu kamatu na iznos od 38.000,00 kn odbija kao neosnovan.

 

 

r i j e š i o   je:

 

U odnosu na pitanje: „Da li je stranka u postupku primjenom pravila o teretu dokaza dužna pored pozitivnih činjenica dužna dokazivati i negative činjenice?“ odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku naknaditi materijalnu štetu nastalu na osobnom vozilu „Opel Astra Classic“ 5V 1.4l reg. ozn. …, u iznosu od 38.000,00 kn sa zateznom kamatom od 8. studenog 2004. do isplate, te naknaditi materijalnu štetu u iznosu od 34.229,00 kn na račun izgubljene dobiti sa zateznom kamatom na navedeni iznos od dana presuđenja do isplate, kao i naknaditi troškove parničnog postupka, u roku od 15 dana.

 

Presudom suda drugog stupnja djelomično je uvažena žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda, te je tuženiku naloženo platiti iznos od 38.000,00 kn za materijalnu štetu na osobnom vozilu „Opel Astra Classic“ 5V 1.4l reg. ozn. …, sa zateznom kamatom od 8. studenoga 2004. do isplate. Tuženiku je naloženo naknaditi materijalnu štetu u iznosu od 11.409,90 kn na račun izgubljene dobiti sa zateznom kamatom na navedeni iznos od dana presuđenja do isplate, dok se u preostalom dijelu žalba tužitelja odbija kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev iznad dosuđenog iznosa od 11.409,90 kn do traženih 34.229,00 kn naknade materijalne štete po osnovi izgubljene dobiti sa zakonskom zateznom kamatom. Pod točkom II. naloženo je tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.182,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a) podnio je tuženik te predlaže uvažiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presudu odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je u odnosu na prvo postavljeno pitanje dopuštena, dok je u odnosu na drugo postavljeno pitanje nedopuštena.

 

Odredbom članka 382. stavka 2. ZPP-a propisano je u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice kako je to navedeno u članku 382. stavku 2. točkama 1. do 3. ZPP-a.

 

Prema odredbi članka 382. stavka 3. ZPP-a u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Tuženik u reviziji postavlja slijedeća pitanja:

 

1. Od kada teče i na koji način se obračunava zatezna kamata na materijalnu (imovinsku) štetu?

 

2. Da li je stranka u postupku primjenom pravila o teretu dokaza dužna pored pozitivnih činjenica dokazivati i negativne činjenice?

 

Obrazlažući razloge prvo postavljenog pitanja revident se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-640/98 od 4. travnja 2001. i Revr 1588/10-2 od 23. ožujka 2011., navodeći da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

 

Pitanje revidenta se odnosi na tijek zatezne kamate na imovinsku štetu, odnosno računanje početka tijeka kamate i njenu visinu. Sporno je pripada li tužitelju zatezna kamata na imovinsku štetu od 8. studenog 2004. (kako tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom, a i iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je 8. studenog 2004. osiguravajuće društvo O. Z. d.d. odlučilo o zahtjevu tužitelja za naknadu štete) ili od dana presuđenja, kako to smatra revident.

 

Odluka drugostupanjskog suda se u pogledu određivanja i tijeka zatezne kamate razlikuje od pravnog shvaćanja iz odluke Rev-640/1998 od 4. travnja 2001., na koju se poziva tuženik.

 

Kraj činjeničnih utvrđenja drugostupanjskog suda proizlazi da je drugostupanjski sud primjenom članka 373. točke 2. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu i utvrdio visinu imovinske štete koristeći utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojih je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak.

 

U odnosu na početak tijeka zateznih kamata na dosuđenu naknadu štete s osnove materijalne štete na osobnom vozilu tužitelja treba navesti da je drugostupanjski sud visinu štete utvrdio u tijeku postupka na način da je utvrdio razliku od vrijednosti vozila u vrijeme najma i ostvarene dobiti prodajom oštećenog vozila, a na takvo utvrđenje bilo je potrebno primijeniti odredbu članka 189. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO).

 

Člankom 189. stavkom 2. ZOO propisano je da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon uređuje što drugo.

 

Osnovani su revizijski navodi tuženika da je drugostupanjskom odlukom pogrešno dosuđena zakonska zatezna kamata od 8. studenoga 2004. (kada je tužitelj obaviješten da mu osiguravajuće društvo neće platiti nastalu štetu na automobilu) umjesto od dana donošenja prvostupanjske presude, što je u skladu sa dosadašnjom sudskom praksom.

 

Stoga navedeno pitanje ispunjava razloge dopuštenosti, jer odluka o zateznim kamatama nije u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, pa je valjalo prihvatiti reviziju u odnosu na prvo postavljeno pitanje, preinačiti drugostupanjsku odluku i odlučiti kao u izreci.

 

U odnosu na drugo postavljeno pitanje koje se odnosi na primjenu pravila o teretu dokazivanja je pitanje činjenične naravi koje se ocjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Revident u reviziji ne obrazlaže razloge zbog kojih smatra navedeno pitanje važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, već u revizijskim navodima daje svoju ocjenu izvedenih dokaza koju ocjenu smatra pravilnom i primjenjivom u konkretnoj situaciji.

 

Zbog navedenog, valjalo je reviziju u odnosu na drugopostavljeno pitanja odbaciti kao nedopuštenu, temeljem odredbe članka 392.b. stavaka 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 11. ožujka 2020.