- 1 -              Rev-x 939/2014-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 939/2014-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika U. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R. odvjetnik u Odvjetničkom društvu P., R., L. & p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-1069/13-2 od 24. travnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-2577/12-65 od 19. prosinca 2012., u sjednici održanoj 11. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi.

 

'Nalaže se tuženiku počevši od 07. lipnja 2002. g. pa nadalje, dok za to budu postojali uvjeti, plaćati tužitelju mjesečnu rentu s osnova gubitka zarade od izgubljene napojnice u iznosu od 1.320,00 kn mjesečno, s time da dospjele obroke rente plati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki dospjeli obrok od petog u mjesecu za prethodni mjesec, a dospijevajuće najkasnije do svakog petog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi propisanoj za razdoblje od 07. lipnja 2002. g. do 31. prosinca 2007. g. čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 01. siječnja 2008. g. pa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.'

 

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 18.567,37 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2012. g. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 23.156,62 kn u roku od 15 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-2577/12-65 od 19. prosinca 2012., u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke presude, kao i u dijelu pod točkom II. izreke presude u odluci o troškovima postupka sa kojima tužitelj nije uspio.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14  – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti drugostupanjsku presudu na način da usvoji žalbu tužitelja te da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka. Tužitelj je popisao trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

U konkretnom slučaju protiv drugostupanjske presude, obzirom na vrijednost predmeta spora, dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP (tzv. redovna revizija), dakle ne i revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP (tzv. izvanredna revizija).

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano tužitelj sadržajem revizije ukazuje da je u postupku koji je prethodio reviziji učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer obrazloženje pobijanih presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji kao takvi ne proturječe sadržaju spisa. Prema tome, pobijane presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

 

Jednako tako, neosnovano tužitelj sadržajem revizije ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP (da je pogrešno primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja). Naime, imajući na umu predmet spora - zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog gubitka zarade od napojnice te polazeći od utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji da se napojnica ne smatra darom, pa da ista predstavlja oporeziv dohodak, pravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da je tužitelj trebao dokazati (sukladno odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP) koji novčani iznos bi nakon plaćanja poreza i doprinosa predstavljao njegovu stvarnu izgubljenu zaradu.

 

U odnosu na prigovor tužitelja da je visinu naknade štete za izmaklu korist u konkretnom slučaju trebalo utvrditi po slobodnoj ocjeni (čl. 223. ZPP), valja odgovoriti, da primjena te odredbe dolazi u obzir samo u situaciji kada je visinu štete moguće utvrditi nerazmjernim teškoćama, a što ovdje nije slučaj.

 

Konačno, neosnovano tužitelj ističe i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 298. ZPP važećom za vrijeme trajanja prvostupanjskog postupka koja da je učinjena pred prvostupanjskim sudom time što prvostupanjski sud (čak niti paušalno tijekom postupka nije upozorio stranke na njihovu dužnost izvođenja dokaza), a koju povredu da nije sankcionirao niti drugostupanjski sud. To iz razloga jer ovlaštenje suda koje je bilo propisano odredbom čl. 298. ZPP (čl. 298. ZPP brisan je čl. 60. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku  - „Narodne novine“ broj 25/13) nije podrazumijevao obvezu suda (suca) da umjesto stranaka pronalazi i predlaže dokaze kojima će se utvrđivati odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva (pa tako niti dokaze glede visine zahtjeva), a kako to pogrešno smatra revident.

 

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, budući tužitelj nije dokazao visinu štete.

 

Odluke nižestupanjskih sudova prihvaća i ovaj sud.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. toga članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude, tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. navedenog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena je kao neosnovana.

 

Zagreb, 11. ožujka 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.