- 1 -              Rev 2047/2014-2

Broj: Rev 2047/2014-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravnom odjelu, protiv tuženika Grada D. R., kojeg zastupa punomoćnik V. Š., odvjetnik u K., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-1377/2011-12 od 28. travnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1231/2010 od 20. siječnja 2011., u sjednici održanoj 11. ožujka 2020.,

p r e s u d i o   j e:

              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica poslovnog prostora opisanog u izreci navedene presude.

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana.

              Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom suda uvažiti reviziju, ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovno postupanje istom sudu, podredno, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužiteljičin s tužbeni zahtjev.

              Na reviziju nije odgovoreno.

              Revizija je neosnovana.

              Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08-ispr., 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

              Suprotno navodima iz revizije, pobijana presuda može se ispitati, jednako kao i presuda suda prvog stupnja, razlozi obje presude su jasni, neproturječni i ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika  o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Pri tome valja navesti da revident niti ne navodi u čemu se sastoji ta proturječnost, već u okviru žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušteno iznositi u reviziji (čl. 385. st. 1. ZPP - argumentum a contrario).

              Također, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na spornoj nekretnini.

              Utvrđeno je, naime, da je tuženik bio upisan u zemljišnoj knjizi kao korisnik sporne nekretnine-poslovnog prostora, jer je ista bila društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine D. R., a poslovni prostor koristili su u razdoblju do 1991. pripadnici bivšeg Općinskog sekretarijata za unutrašnje poslove Općine D. R. Općinski sekretarijati za unutrašnje poslove nisu imali pravnu osobnost i nisu mogli biti upisani u zemljišnoj knjizi kao korisnici nekretnine veće je to bila bivša Općina D. R. pravni prednik sadašnjeg tuženika.

Donošenjem Zakona o unutrašnjim poslovnima („Narodne novine“, broj 55/89) nadležnost unutrašnjih poslova prešla je u cijelosti na Republiku Hrvatsku, a prema odredbi čl. 108. istog Zakona, prestali su s radnom, dana 31. prosinca 1989., dotadašnji općinski i gradski sekretarijati za unutrašnje poslove, dok je u odredbi čl. 115. istog Zakona propisano, da nekretnine, pokretne stvari i druga sredstva općinskih i gradskih sekretarijata za unutrašnje poslove, prenose se na korištenje bez naknade na republički sekretarijat s danom 1. siječnja 1990. S obzirom na izloženo i kao i odredbu čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96 i 73/00) to je pravilnom primjenom materijalnog prava odlučeno kao u izreci.

              Iz navedenog razloga pozivom na odredbu čl. 393. ZPP presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 11. ožujka 2020.