- 1 -              I Kž 680/2019-7

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 680/2019-7

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. M., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. i 3. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 110/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 28. listopada 2019. broj K-21/2019-29, u sjednici održanoj 11. ožujka 2020. u prisutnosti branitelja optuženog I. M., odvjetnika T. A.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se žalba opt. I. M., ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Osijeku, presudom od 28. listopada 2019. broj K-21/2019-29 proglasio je krivim opt. I. M. zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštene proizvodnje i prometa drogama – opisano u čl. 190. st. 1. i 3. KZ/11. te ga na temelju čl. 190. st. 3. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine.

 

Na temelju čl. 560. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.-17) utvrđeno je da novčani iznos od 30,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je opt. I. M. ostvario kaznenim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 1. i 3. KZ/11. i da navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske te je optuženiku naloženo da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 30,00 kuna u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe.

 

Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08-17 opt. I. M. u cijelosti je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

 

Protiv te presude žalbu je podnio opt. I. M. po branitelju, odvjetniku T. A., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o sankciji i odluke o oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „žalbu optuženika I. M. prihvati i pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobađa optužbe, ili da presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje“.

 

Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08.-17 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba opt. I. M. je osnovana.

 

Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da postoje proturječnosti i da je obrazloženje pobijane presude manjkavo čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.-17.

 

Ovo stoga što je prvostupanjski sud za svoja činjenična utvrđenja naveo jasne, logične i razumljive razloge, bez međusobnih proturječja, a daljnji navodi žalitelja odnose se na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti riječi u nastavku ove presude.

 

U odnosu na tu žalbenu osnovu pravilno optuženik u žalbi navodi da je pobijanom presudom činjenično stanje nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno.

 

Naime, u odnosu na spornu činjenicu da li je optuženik maloljetnom oštećeniku prodao predmetnu drogu prvostupanjski sud utvrđuje iz iskaza svjedoka ošt. M. Š., L. Š. i I. Š. zaključujući da bi se radilo upravo o optuženiku.

 

Međutim, iz iskaza svjedoka M. Š. proizlazi da je on prvo u O. od osobe koju do tada nije poznavao kupio drogu tzv. „osvježivač prostora“, da mu je ta osoba uzela mobitel te je otišla na F. na njegovom mobitelu, našla svoj profil i sa njegovog mobitela je sam sebi poslao zahtjev za prijateljstvo i odobrio ga te mu je rekao da mu se javi preko F. ako nešto bude trebao. Nakon otprilike dva mjeseca javio se I. M. čije ime je saznao kada mu je on odobrio prijateljstvo na svom F. profilu te se s njim našao u V. i on mu je ponovno prodao tu drogu.

 

Iz iskaza svjedokinje L. Š. proizlazi da ona ne poznaje I. M., da je njen brat M. Š. tzv. „osvježivač zraka“ nabavljao preko F., a sa I. M. komunicirala je isključivo preko F. i to u dva navrata jer joj je brat rekao da mu je kod I. M. ostao ruksak i slušalice pa je od njega tražila da te stvari vrati što on nije učinio. Na F. profilu I. M. bila je njegova fotografija koja je bila stvarna te se vidjelo da je ta osoba bila starija od njenog brata i bio je antipatičan.

 

Iz iskaza svjedoka I. Š. proizlazi da je on prisilio svoga sina M. Š. da mu kaže od koga je kupio drogu i on mu je rekao da ju je kupio od I. M. te mu je pokazao kuću u kojoj živi osoba od koje je on tu drogu kupio, da je išao tamo dva do tri puta ali nikoga nije našao. Pokušao je pronaći tu osobu i radi toga što je njegovom sinu uzela novi ruksak koji mu je kupio za školu.

Kada se navedeni iskazi dovedu u vezu s obranom optuženika u kojoj isti navodi da on M. Š. nije prodao nikakvu drogu, da kuća koju je opisivao I. Š. nije kuća u kojoj je on u V. prije sedam godina živio s ocem i djedom, da ne poznaje M. Š. i L. Š. kao i da u inkriminirano vrijeme nije imao otvoreni F. profil pod svojim imenom, već sa prezimenom njegove majke kao I. B. kao i da je imao informaciju da je još prije sedam godina netko pod njegovim imenom otvorio F. profil, onda je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da je predmetu drogu oštećeniku prodao upravo optuženik.

 

Naime, kako je to gore navedeno ošt. M. Š. u svom iskazu naveo je samo da je drogu kupio od osobe s kojom je komunicirao preko F. profila I. M., svoj iskaz dao je na dokaznom ročištu kod suca istrage na kojem dokaznom ročištu nije bio prisutan optuženik, a njegov iskaz kasnije je pročitan na raspravi, iz čega proizlazi da oštećenik tijekom kaznenog postupka nije vidio optuženika da bi mogao reći da li je upravo od njega kupio drogu, a niti je provedena radnja prepoznavanja. Osim toga niti svjedokinja L. Š. prije kaznenog postupka nije vidjela optuženika, a na raspravi nije ispitana niti na okolnost da li je optuženik osoba čija je slika bila na F. profilu I. M. s kojim je preko F. komunicirala. Optuženika prije rasprave nije vidio niti svjedok I. Š., otac oštećenika, niti je utvrđivano da li optuženik živi ili je ikada živio u kući koju je oštećenik pokazao svome ocu kao kuću u kojoj živi osoba od koje je kupio drogu. Kada se uz navedeno uzme u obzir da F. profil sa bilo čijim imenom i slikom može otvoriti svatko onda je preuranjen zaključak da je upravo optuženik osoba od koje je oštećenik kupio predmetnu drogu.

 

Slijedom navedenog činjenično stanje za sada je nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti sve već izvedene dokaze, provesti će radnju prepoznavanja kojom će utvrditi da li je optuženik osoba od koje je oštećenik kupio drogu, ponovno će saslušati oštećenika na okolnosti od koga je kupio drogu, da li mu je itko otuđio ruksak i slušalice te tko i kada, da li je svome ocu pokazao kuću u kojoj živi osoba koja mu je prodala drogu i ako jest o kojoj se kući radi, ponovno će saslušati svjedokinju L. Š. na okolnosti da li je na F. profilu I. M. bila slika optuženika, kao i svjedoka I. Š. na okolnosti gdje se točno nalazi kuća koju mu je pokazao oštećenik kao kuću u kojoj živi osoba koja mu je prodala drogu te će utvrditi da li se radi o kući u kojoj živi ili je ikada živio optuženik, a po potrebi i druge dokaze nakon čega će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će onda i valjano obrazložiti.

 

Slijedom svega navedenog žalba optuženika je prihvaćena te je na temelju čl. 483. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.) riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 11. ožujka 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Žarko Dundović, v.r.