- 1 -              I Kž 106/2020-4

Broj: I Kž 106/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. Lj. P., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 22. siječnja 2020. broj Kv-I-43/2019-2, u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba os. Lj. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici odbijen je kao neosnovan zahtjev os. Lj. P. za obnovu kaznenog postupka.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela osuđenica po braniteljici, odvjetnici L. M., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti njezinu žalbu, pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

Spis je, u skladu s čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako narušeno zdravlje osuđenice (višegodišnje tegobe vratnog i slabinskog segmenta kralješnice i psihički problemi) nije takvog značaja i težine da bi očito dovelo do blaže osude te da je zdravstvenu skrb i saniranje tegoba moguće ostvariti unutar zatvorskog sustava, a da eventualno pogoršanje njezinog zdravstvenog stanja može predstavljati osnovu za odgodu izvršavanja ili prekid izdržavanja kazne zatvora.

Naime, iz medicinske dokumentacije dostavljene u privitku zahtjeva za obnovu, proizlazi da se osuđenica duži niz godina liječi psihijatrijski pod različitim dijagnozama (poremećaji prilagodbe, emocionalno nestabilna ličnost, opći anksiozni poremećaj, panični poremećaj, teška depresivna epizoda bez psihotičnih simptoma) te da joj je još u studenom 2016. preporučen stacionarni tretman u Zavodu za psihoterapiju, a 8. studenog 2019. hitno bolničko liječenje s obzirom na to da je unatoč primijenjenoj farmakoterapiji došlo do pogoršanja stanja (povijest bolesti Doma zdravlja Z. C. broj: ...), kojem se međutim, kako to proizlazi iz povijesti bolesti Doma zdravlja Z. C. broj: ... od 22. studenog 2019., nije podvrgnula iako je „uzela uputnicu za bolničko liječenje“ jer se „boji ići u bolnicu“.

Stoga nije osnovan žalbeni navod osuđenice da je trebalo provesti psihijatrijsko vještačenje kako bi se utvrdilo njezino psihičko stanje i uvjeti njezinog zbrinjavanja u zatvorskom sustavu.

Kada se uz navedeno ima u vidu da je osuđenica presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 14. prosinca 2015. broj K-12/15-121, preinačenom u odluci o oduzimanju imovinske koristi presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 10. srpnja 2018. broj I Kž 105/2016-4, proglašena krivom zbog jednog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11., za koje joj je na temelju tog propisa uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci i jednog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11., za koje joj je na temelju čl. 256. st. 1. KZ/11. utvrđena kazna zavora u trajanju od osam mjeseci te je na temelju čl. 51. KZ/11. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, s tim da joj je na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda na način da je odlučeno da će se dio kazne na koju je osuđena u trajanju od šest mjeseci izvršiti, a dio kazne u trajanju od osam mjeseci se neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, očito je da zdravstveno stanje osuđenice, i da je sud za njega znao u vrijeme izricanja presude, ne bi, u smislu odredbe čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08., dovelo do blaže osude.

Iz navedenih razloga, a kako žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 11. ožujka 2020.

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v.r.