- 1 -              Rev 3226/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3226/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Z. iz D. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika HP. - H. p. d.d., Z., OIB: …, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-965/18-2 od 4. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1508/15-48 od 22. svibnja 2018., na sjednici održanoj 11. ožujka 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja izjavljena protiv presude Županijskog suda Zagrebu poslovni broj Gž R-965/18-2 od 4. rujna 2018., u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari, odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o  j e:

 

Revizija tužitelja izjavljena protiv rješenja o troškovima postupka sadržanom u presudi Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-965/18-2 od 4. rujna 2018., odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-965/18-2 od 4. rujna 2018. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1508/15-48 od 22. svibnja 2018., kojom je suđeno:

 

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika br. … od 21.04.2015., kao i Odluka tuženika od 21.05.2015. kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava radnika kao neosnovan te se potvrđuje Odluka o otkazu br. … od 21.04.2015. nedopuštenom te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad i u radni odnos na radno mjesto poštonoše u Diviziji na području Županije zagrebačke i G. Z. sa svim pripadajućim pravima i obvezama, u roku od 8 dana.

 

Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određeno za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

 

Protiv te drugostupanjske presude (i u njoj sadržanog rješenja o troškovima postupka), tužitelj reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom s prijedlogom da se ona preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti. Traži naknadu troškova revizije.

 

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.

 

Revizija tužitelja u dijelu koji se odnosi na glavnu stvar nije osnovana, dok revizija u dijelu kojim se pobija rješenje o troškovima postupka nije dopuštena.

 

U odnosu na reviziju protiv presude:

 

Revizijski razlozi tužitelja mogu se u suštini svesti na dva razloga. Jedan je procesnopravni i odnosi se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP), a drugi je materijalnopravni koji se ogleda u pogrešnoj primjeni čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14 - dalje: ZR), posljedično čemu smatra je tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti, a ne odbiti.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Nadalje, u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi (čl. 386. st. 1. ZPP). Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Po ocjeni ovoga suda pobijana presuda sadrži pravilno obrazloženje, jer se drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke o odbijanju žalbe tužitelja očitovao o svim žalbenim navodima koji su relevantni za odluku o predmetu spora. Pritom, drugostupanjska i prvostupanjska presuda u svojoj cjelini sadrže neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i primijenjenom materijalnom pravu u odnosu na izraženo shvaćanje o zakonitosti donesene odluke o otkazu, a posebice je obrazložen i stav o tome da tuženik nije bio u obvezi ponoviti upozorenje tužitelju na povredu obveza iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja ugovora o radu, pa pobijana presudu nema nedostataka zbog kojih ju ne bi bilo moguće ispitati.

 

Tužitelj zapravo navodima revizije tumači izvedene dokaze na način kako mu to odgovara te prigovora zaključku nižestupanjskih sudova da je tužitelj počinio ponovljenu povredu obveza iz radnog odnosa ističući da je sud trebao voditi računa o činjenicama koje on smatra odlučnima (pojedini propusti u organizaciji rada kod tuženika) i time zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa s obzirom na to da prema odredbi čl. 385. ZPP pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog, to navedeni revizijski prigovori nemaju utjecaja na ocjenu pravilnosti nižestupanjskih odluka.

 

I materijalno pravo iz odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR u vezi s čl. 135. st. 3. ZR prilikom donošenja pobijane presude pravilno je primijenjeno.

 

Odluku sudova nižeg stupnja tužitelj revizijskim navodima nije doveo u sumnju. Stoga ovaj sud u svemu prihvaća razloge drugostupanjskog suda iznesene u obrazloženju presude, zbog čega se u tom dijelu umjesto posebnog obrazloženja revizijski sud poziva na te razloge, a koji će, u skladu s odredbom iz čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP, biti objavljeni na internetskim stranicama suda.

 

Zbog navedenih razloga ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U odnosu na reviziju protiv rješenja o troškovima postupka:

 

Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP, propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

 

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija (Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015.).

 

Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP, reviziju tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka valjalo je odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 11. ožujka 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.