- 1 -              Rev 1811/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1811/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. R. odvjetnik u Z., protiv tuženika H. a., Z., , OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1469/17-2 od 17. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-124/16-10 od 8. lipnja 2017., na sjednici održanoj 11. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1469/17-2 od 17. travnja 2018. odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-124/16-12 od 8. lipnja 2017. kojom je suđeno:

 

"I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika broj … od 22. rujna 2016.g. kao i Odluka tuženika ur.broj: … od 11. listopada 2016.g. kojim se odbija zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tužitelja, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja na radnom mjestu II/1/1.1.3 Suradnik za članstvo II, unutar organizacijske jedinice II/1/1. Služba članstva, nije ni prestao.

 

II. Nalaže se tuženiku H. a. da tužitelja B. M., vrati na njegovo radno mjesto II/1/1.1.3. Suradnik za članstvo II, unutar organizacijske jedinice II/1/1. Služba članstva, te da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, a sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijani dio presude preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

U skladu s odredbom čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima iznesenima u reviziji nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom tuženikove Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 22. rujna 2016. te slijedom toga zahtjev za vraćanjem na rad kod tuženika.

 

Donoseći pobijanu presudu drugostupanjski sud je pošao od slijedećih činjenica:

 

- tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac su zaključili ugovor o radu na temelju kojeg je tužitelj radio kod tuženika na poslovima radnog mjesta II/1/1.1.3. Suradnik za članstvo II. unutar organizacijske jedinice II/1/1 Služba članstva;

 

- tuženik je 22. rujna 2016. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika broj 228-10/2016-1/2016-8, iz razloga što je rad tužitelja ocijenio krajnje nepažljiv, aljkav, neredovit te stoga što tužitelj ne poštuje opće akte poslodavca i polučuje štetne posljedice za poslodavca, navodeći opširno konkretne nepravilnosti uočene od interne kontrole i navedene u izvješću od 28. srpnja 2016.;

 

- da je poslodavac, a prije donošenja odluke o otkazu, pisano upozorio radnika na uočene nepravilnosti i mogućnost otkazivanja 16. lipnja 2016.;

 

- da je poslodavac dopisom od 30. kolovoza 2016. izvijestio radničko vijeće o namjeravanoj odluci o otkazu, dostavio podatke i zatražio savjetovanje, ali ne i suglasnost radničkog vijeća;

 

- radničko vijeće je u dopisu od 7. rujna 2016. izjavilo kako nisu suglasni s otkazivanjem tužitelju, pri tome se pozivajući na njegovu stručnu spremu, dug radni staž kod poslodavca (23 godine) te  na invalidnost kao i na činjenicu da ima mlljt dijete;

 

- da je poslodavac unatoč protivljenju radničkog vijeća donio osporavanu odluku;

 

- da je tužitelj odluku primio 23. rujna 2016. i protiv nje podnio zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik odbio svojom odlukom od 11. listopada 2016.;

 

- da je tužitelju izdano rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje 24. rujna 2013. iz kojeg proizlazi da mu je utvrđeno tjelesno oštećenje u opsegu od 60%;

 

- da je tužitelj podnio tužbu sudu 27. listopada 2016.

 

Na temelju takvog činjeničnog stanja, nižestupanjski su sudovi zaključili da, imajući na umu utvrđeno tjelesno oštećenje tužitelja i propise koji reguliraju ovu materiju, da je tužitelj osoba s invaliditetom na koju valja prilikom otkazivanja primijeniti odredbu čl. 151. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) te da je poslodavac prilikom otkazivanja propustio pribaviti prethodnu suglasnost radničkog vijeća te donesena odluka stoga nije zakonita.

 

Imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio reviziji, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da je predmetni otkaz tužitelju nezakonit.

 

Odredbom čl. 151. ZR, kojom je uređeno suodlučivanje radničkog vijeća s poslodavcem, propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o, između ostaloga, otkazu radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti ili do smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno otkazu radniku osobi s invaliditetom (čl. 151. st. 1. toč. 3. ZR).

 

I u revizijskoj fazi postupka ostalo je sporno može li se tužitelj, s obzirom na sadržaj rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, od 24. rujna 2013., podvesti pod pojam radnika - osobe s invaliditetom.

 

I prema ocjeni ovog suda, a imajući u vidu sadržaj navedenog rješenja, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tim rješenjem, u propisanom postupku, utvrđeno da je tužitelj osoba s invaliditetom, budući da se tjelesno oštećenje smatra jednim oblikom invaliditeta, te  tužbeni zahtjev prihvatio.

 

Pri tome je za ukazati Prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 6/07), invaliditet nastaje kao rezultat međudjelovanja osoba s oštećenjima i prepreka koje proizlaze iz stajališta njihove okoline te iz prepreka koje postoje u okolišu, a koje onemogućuju njihovo puno i djelotvorno sudjelovanje u društvu na izjednačenoj osnovi s drugim ljudima. Međutim, u Republici Hrvatskoj ne postoji jedinstvena terminologija tko se smatra osobom s invaliditetom. Različiti zakonski tekstovi koriste različite pojmove, međutim spomenute termine ne treba tumačiti linearno i statično već teleološki, interaktivno i dinamički, a kako su to upravo u konkretnom slučaju učinili nižestupanjski sudovi.

 

Odluku sudova nižeg stupnja tužitelj revizijskim navodima nije doveo u sumnju. Stoga ovaj sud u svemu prihvaća razloge drugostupanjskog suda iznesene u obrazloženju presude, zbog čega se u tom dijelu umjesto posebnog obrazloženja revizijski sud poziva na te razloge,  a koji će, u skladu s  odredbom iz čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP, biti objavljeni na internetskim stranicama suda.

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tuženika protiv pobijanog dijela te  presude odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 11. ožujka 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.