Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              I Kž 143/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 143/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika B. T., zbog kaznenih djela iz članka 217. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 216. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 10. veljače 2020. broj Ik I-690/2019-12, u sjednici održanoj 11. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Odbija se žalba zatvorenika B. T. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, odbijen je kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika B. T. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 13 godina i 6 mjeseci na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 30. svibnja 2018. broj Kv- 527/18-4. Jedinstvena kazna zatvora mu ističe 5. ožujka 2022.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik osobno, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje „u cijelosti ukine“.

 

Spis je, sukladno članku 44. stavku 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije osnovan prigovor zatvorenika o nepropisnom sastavu suda jer činjenica što je sudac Županijskog suda u Sisku I. S., kao sudac izvršenja, najprije rješenjem odbio molbu zatvorenika da mu se odobri prekid izdržavanja kazne zatvora zbog bolesti roditelja protiv kojeg je zatvorenik izjavio žalbu, a potom sudjelovao u radu vijeća koje je donijelo pobijano rješenje, nije razlog za njegovo isključenje od obavljanja sudske dužnosti u smislu odredbe članka 32. stavka 1. ZKP/08. koja se primjenjuje u skladu s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ.

 

Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1. ZKP/08. na koju zatvorenik očito upire.

 

Nadalje, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, cijeneći okolnosti iz članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126./19. – dalje: KZ/11.), prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika B. T., s obzirom na pribavljena mišljenja Kaznionice u G. i državnog odvjetnika, pravilno utvrdio da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

 

Naime, zatvorenik je višestruki specijalni povratnik koji je ranije u 10 navrata pravomoćno osuđivan, od čega u jednom navratu na bezuvjetnu kaznu zatvora, protiv njega je pred Općinskim sudom u Varaždinu u tijeku kazneni postupak pod poslovnim brojem K-234/17 zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11., tijekom izvršavanja kazne zatvora u Kaznionici u L. je 18 puta stegovno tretiran te su protiv njega u 21 navratu primjenjivane posebne mjere održavanja reda i sigurnosti, nema utvrđene izvankaznioničke pogodnosti, a vjerojatnost recidiva, uvažavajući zatvorenikovu raniju osuđivanost i obilježja njegove ličnosti, je srednja do visoka. Kada se uz navedeno ima u vidu i relativno velik ostatak neizdržanog jedinstvenog dijela kazne (gotovo dvije godine), pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti njegovog prijedloga za uvjetni otpust, jer navedene okolnosti ne upućuju, u smislu odredbe članka 59. stavka 1. KZ/11., da zatvorenik neće na slobodi nastaviti činiti kaznena djela.

 

Stoga žalbenim navodima zatvorenika da je u provođenju pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen ocjenom uspješan, da je priznao i kaje se zbog počinjenih kaznenih djela, da se s posljednje odobrenog prekida kazne od 9. listopada do 8. studenoga 2019. (u trajanju od 30 dana) uredno vratio zbog čega da se u potpunosti može isključiti procjena Kaznionice u G. o kriminalnom povratu te žalbenim tvrdnjama o narušenom zdravstvenom stanju (prema priloženoj povijesti bolesti Klinike za neurokirurgiju Kliničkog bolničkog centra S. m. od 24. siječnja 2020. operiran je radi lumbalne diskus hernije te je potrebno učiniti MR L-S kralježnice) zbog kojeg mu je bio odobren prekid izdržavanja kazne zatvora, nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

 

Slijedom navedenog, kako žalba zatvorenika nije osnovana, a pri ispitivanju pobijanog rješenja, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 11. ožujka 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu