- 1 -              Revr 1393/2016-8

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1393/2016-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B., Z., kojeg zastupa punomoćnica K. M., odvjetnica u O. društvu H., K., Š., B. i partneri, Z., protiv tuženice H. r., Z., koju zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-40/2016 od 3. ožujka 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3161/14-20 od 26. studenoga 2015., u sjednici održanoj 11. ožujka 2020.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev da se nedopuštenom i nezakonitom utvrdi odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. ožujka 2014. i da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao, da se tuženiku naloži da tužitelja vrati na radno mjesto majstora u Održavanju na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. travnja 1996. i dodatka od 10. listopada 2003. i da mu nadoknadi parnične troškove (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn (toč. II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 28/13, 89/14, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio je ovom revizijskom sudu da preinači ili ukine nižestupanjske presude.

 

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijana presuda ispitana je u cijelosti, jer je tužitelj u cijelosti i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP) pri čemu je uzeto u obzir da je odredbom čl. 386. ZPP propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao te da se tuženiku naloži da tužitelja vrati na radno mjesto.

 

Neosnovano tužitelj u reviziji ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno tužiteljevim tvrdnjama, obje nižestupanjske presude sadrže jasne i neproturječne razloge za odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Neosnovano tužitelj posebno upire na izostanak obrazloženja nižestupanjskih presuda glede njegova prigovora nepravodobnosti odluke o otkazu u smislu odredbe čl. 108. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/12 I 73/13, dalje: ZR), prema kojoj se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Naime, tužitelj je taj prigovor istaknuo paušalno u tužbi, ukazujući na protek ovog roka u odnosu na dan kada je odluku o otkazu primio, ničim ne dokazujući da odluka nije donesena 20. ožujka 2014., kako je to u odluci navedeno, a nije sporno da je tuženik za činjenicu na kojoj je odluku utemeljio saznao 7. ožujka 2014.

 

Neosnovano se u reviziji ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP jer upravo tom je odredbom sudu dana ovlast da odluči koje će činjenice uzeti kao dokazane.

 

Konačno, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP, jer je drugostupanjski sud, suprotno tužiteljevoj tvrdnji, u obrazloženju svoje presude ocijenio one žalbene navode koji su značajni za odluku o žalbi.

 

Stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka nije ostvaren.

 

Odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.

 

Naime, nije sporno da je tužitelju ugovor o radu otkazan pozivom na osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa s tvrdnjom poslodavca da je svjesno, iako je na službenom putu boravio od 10. do 27. veljače 2014., putni nalog ispunio tako da je naveo da se s puta vratio 2. ožujka 2014. i tako ostvario tri dnevnice koje mu ne pripadaju, na tuženikovu štetu.

 

Neosnovano se tužitelj poziva na to da je tako postupio prema prijedlogu nadređenih kako bi si nadoknadio troškove koje je imao za doručak, ukazujući na to da je inače bilo uobičajeno da dok je na službenom putu noći u hotelu u kojem je imao besplatan doručak, dok je u slučaju predmetnog službenog puta boravio u apartmanskom smještaju bez doručka. Naime, prvostupanjski je sud utvrdio da iz tuženikova Pravilnika o naknadama putnih i drugih troškova radnika proizlazi da dnevnica koju je tužitelj primio uključuje naknadu troškova dnevne prehrane, pa i doručak.

 

Stoga je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova da se radi o takvoj povredi obveza iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć i zbog čega je tuženik imao opravdan razlog za izvanredan otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 108. st. 1. ZR.

 

S obzirom na navedeno, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP tuženikova revizija odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 11. ožujka 2020.