1                   

                                                                                              Poslovni broj Gž Ovr-1091/2019-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž Ovr-1091/2019-2

             

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

             

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom postupku ovrhovoditelja F. R. iz A., G., OIB: …, označen kao pravni slijednik trgovačkog društva R. + P. G..m.b.H in L., A., G., ranije R. K., G., zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. i p. j.t.d. iz Z., protiv 1-ovršenice L. V. iz Z., OIB: …, zastupana po punomoćnici D. O., odvjetnici iz Z. i 2-ovršenice N. P. iz Z., OIB: …, zastupana po punomoćnici A. H., odvjetnici iz Z., obje ovršenice kao nasljednice pok. F. V. i pok. A. V., oboje iz Z., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbama ovršenica izjavljenim protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj Ovr-2673/2015-35 od 4. travnja 2019. te o žalbama ovršenica izjavljenim protiv rješenja istog suda poslovni broj Ovr-2673/2015-41 od 29. rujna 2019., dana 11. ožujka 2020.

 

 

r i j e š i o   j e

 

1. Uvaženjem žalbi 1-ovršenice L. V. i 2-ovršenice N. P., preinačuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj Ovr-2673/2015-35 od 4. travnja 2019. na način da se prijedlog za ovrhu odbija kao neosnovan te se ukidaju sve provedene ovršne radnje.

 

2. Uvaženjem žalbi 1-ovršenice L. V. i 2-ovršenice N. P., ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj Ovr-2673/2015-41 od 29. rujna 2019.

 

3. Nalaže se ovrhovoditelju da 1-ovršenici L. V. nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 19.531,25 kn u roku od osam dana, dok se preostali dio zahtjeva ove ovršenice za naknadom troškova, odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-2673/2015-35 od 4. travnja 2019., sud prvog stupnja u cijelosti prihvaća prijedlog za ovrhu od 25. rujna 2018. te na temelju ovršne isprave - Sporazuma o osnivanju založnog prava od 6. studenog 1995. zaključenim pred Općinskim sudom u Malom Lošinju pod poslovnim brojem I-221/95, određuje predloženu ovrhu i to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine u suvlasništvu ovršenica svake u ½ dijela - č.zgr. 102/1, upisane u zk.ul. 750 k.o. U., radi namirenja potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od 21.583,83 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 10. srpnja 1995. do isplate, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka. Istim rješenjem o ovrsi odmjeren je trošak ovrhovoditelju u iznosu od 6.681,50 kn.

 

              Pobijanim rješenjem poslovni broj Ovr-2673/2015-41 od 29. rujna 2019., upućene su  ovršenice u roku od 15 dana od pravomoćnosti toga rješenja, pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 46. stavak 1. točka 7. i 11. Ovršnog zakona.

 

              Protiv citiranih rješenja o ovrsi i rješenja o upućivanju u parnicu, odvojene žalbe podnose obje ovršenice pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje  ZPP) koji se primjenjuje na temelju članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona.

 

Žalbama se predlaže pobijano rješenje o ovrsi ukinuti te prijedlog za ovrhu odbaciti ili odbiti i ukinuti provedene ovršne radnje dok se rješenje o upućivanju u parnicu predlaže ukinuti. Osim toga, 1-ovršenica L. V. potražuje troškove ovršnog postupka uključujući i žalbeni trošak te u slučaju ukidanja rješenja i vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu, predlaže odrediti drugog suca pojedinca. 

 

Na žalbe nije odgovoreno.

 

Žalbe ovršenica su osnovane.

 

Predmetni ovršni postupak pokrenut je prijedlogom za ovrhu dana 2. svibnja 2005. a prvostupanjsko rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-322/2005 od 17. svibnja 2005. kojim je prijedlog prihvaćen ukinuto je odlukom ovoga drugostupanjskog suda poslovni broj            Gž-3637/2008 od 4. rujna 2008. Novo rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-192/2008 od 16. veljače 2009. kojim je prijedlog za ovrhu odbijen kao neosnovan, ukinuto je odlukom ovoga suda poslovni broj Gž-3396/2009 od 10. studenog 2010. Ponovno doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-188/2012 od 8. srpnja 2014. ukinuto je odlukom ovoga suda poslovni broj Gž Ovr-645/2015 od 22. listopada 2015.

 

Stoga valja istaći da se na temelju prijelazne odredbe članka 123. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 88/05.) te članka 26. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 67/08.) na daljnji postupak u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08. - dalje OZ).

 

Prijedlog za ovrhu podnesen je na temelju Sporazuma od 6. studenog 1995. poslovni broj I-221/95 (dalje Sporazum) koji je zaključen pred sudom prvog stupnja između vjerovnika trgovačkog društva R. K. G., A., G. i trgovačkog društva R. P. P. d.o.o. iz Z. kao dužnika te F. i A. V. iz Z., kao založnih dužnika, koji Sporazum je utemeljen na tražbini ovrhovoditelja iz Ugovora o najmu od 20. srpnja 1995. Na temelju Sporazuma, u zemljišnim knjigama uknjiženo je založno pravo u korist založnog vjerovnika R. K. G., radi osiguranja povrata zajma dužnika R. P. P. d.o.o. u iznosu od 297.000 tadašnjih ATS, na nekretnini založnih dužnika F. i A. V. - č.zgr. 102/1 iz zk.ul. 750 k.o. U..

 

U dosadašnjem tijeku postupka, ovaj sud je u svojim gore citiranim odlukama već izrazio stajalište da predmetni Sporazum prema odredbama članka 251.c, 215.d i 215.f  tada važećeg Zakona o izvršnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91. i 91/92. - dalje ZIP), koji je važio u vrijeme njegova zaključenja, ima snagu sudske nagodbe, zatim da ima važnost rješenja o osiguranju i rješenja o izvršenju (ovrsi).

 

Jednako tako već je rečeno da bez obzira što je prijedlog za ovrhu podnesen protiv osoba F. i A. V. koji su u vrijeme pokretanja ovršnog postupka već bili preminuli, nedostaci prijedloga za ovrhu i propusti suda prvog stupnja koji je pogrešno donio rješenje o prekidu postupka zbog smrti dužnika, otklonjeni su već tijekom postupka jer su ovršenice svojim postupovnim radnjama preuzele postupak kao pravne slijednice pok. dužnika F. i A. V.. Osim toga, iz stanja spisa proizlazi da su po pravomoćnom završetku ostavinskih postupaka iza pok. F. i A. V., ovdje 1-ovršenica L. V. i 2-ovršenica N. P., kao nasljednice istih uknjižene kao suvlasnice svaka u ½ dijela nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrha (članak 77.a OZ-a), čime su otklonjeni nedostaci na strani pasivno legitimiranih osoba - ovršenica u ovome postupku.

 

Dalje, iz stanja spisa proizlazi da je i na strani aktivno legitimirane osobe -ovrhovoditelja došlo do promjena jer je prvotni prijedlog za ovrhu od 2. svibnja 2005. podnijela strana pravna osoba - austrijsko trgovačko društvo R. + P. G..m.b.H., A., G., s naznakom da se radi o istoj osobi koja je navedena u ovršnoj ispravi kao vjerovnik R. K. G., A., G., samo da je došlo do promjene tvrtke i poslovne adrese trgovačkog društva. Ove činjenice su potvrđene jer iz sadržaja spisu priležećih isprava odnosno prijevoda povijesnog izvatka iz registra trgovačkih društava u Republici A. od 10. studenog 2004. (list 4-7 spisa) može se zaključiti da je vjerovnik iz ovršne isprave pravna osoba R. K. G., A., G., promijenila adresu i naziv tvrtke u R. + P. G..M.B.H.

 

Međutim, po obavijesti punomoćnika ovrhovoditelja o tome da je ovrhovoditelj R. + P. G..M.B.H. in L., nakon provedenog postupka likvidacije likvidiran i brisan iz trgovačkog registra, sud prvog stupnja je donio rješenje o prekidu postupka a po obavijesti punomoćnika ovrhovoditelja da je fizička osoba F. R. iz A., G., pravni slijednik pravne osobe R. + P. G..m.b.H in L., A., G., 42/2, rješenjem je nastavio ovrhu te je prihvaćajući novi prijedlog za ovrhu od 4. srpnja 2014. sa tako naznačenim ovrhovoditeljem, donio novo rješenje o ovrsi od 8. srpnja 2014., koje je ukinuto odlukom ovoga suda poslovni broj Gž Ovr-645/2015 od 22. listopada 2015.

 

U nastavku postupka prema uputi iz ukidnog rješenja, sud prvog stupnja je trebao ispitati okolnosti je li F. R. kao fizička osoba i jedini član društva koji je imenovan likvidatorom trgovačkog društva R. + P. G..M.B.H. in L., ujedno i pravni slijednik tog likvidiranog trgovačkog društva koje je brisano iz registra i prestalo je postojati odnosno je li na novo označenog ovrhovoditelja F. R. prešla tražbina iz ovršne isprave, kako je to tvrdio ovrhovoditelj koji je u tom pravcu trebao priložiti odgovarajuće isprave. Osim toga, sud prvog stupnja je trebao utvrditi sadržaj stranog mjerodavnog prava u odnosu na statusne promjene i pravno sljedništvo likvidiranih trgovačkih društava u Republici A., konkretno ovdje ovrhovoditelja.

 

              Nakon što je postupljeno na naprijed opisani način, sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-2673/2015-35 od 4. travnja 2019., u cijelosti prihvatio prijedlog za ovrhu od 25. rujna 2018., u kojem je kao ovrhovoditelj označena fizička osoba F. R. te je odredio predloženu ovrhu na predloženoj nekretnini ovršenica.

 

              Prema stajalištu ovog suda, na činjenično stanje utvrđeno u ovome postupku a koje proizlazi prvenstveno iz dostavljenih isprava i razne dokumentacije, materijalno pravo nije pravilno primijenjeno u donošenju zaključka da je fizička osoba F. R. iz A., G. pravni slijednik likvidiranog trgovačkog društva koje je prestalo postojati kao i kod donošenja zaključka da je u postupku likvidacije na F. R. prešla tražbina iz ovršne isprave, na što se osnovano ukazuje žalbama ovršenica.

 

Iz spisu priloženih ovjerenih prijevoda stranih isprava odnosno službene potvrde javnog bilježnika A. S. iz W. i izvatka s povijesnim podacima Pokrajinskog suda za građansko pravne predmete u G. (list 90-95 spisa), proizlazi da je trgovačko društvo R. + Partner Ges.M.B.H in L., likvidirano, da je prestalo postojati i da je brisano iz trgovačkog registra s datumom 20. veljače 2007. na temelju odluke glavne skupštine od 1. rujna 2006. te da je F. R. na temelju iste odluke skupštine bio imenovan likvidatorom tvrtke, kao jedini član društva.

 

Sadržaj po sudu pribavljenog prijevoda izvoda iz austrijskog Zakona o trgovačkim društvima s ograničenom odgovornošću (GmbHG), koji sadrži odredbe koje se odnose na likvidaciju društva s ograničenom odgovornošću (§ 89 do § 95), ne upućuje na zaključak  da bi F. R. kao fizička osoba i likvidator bio pravni slijednik likvidiranog i brisanog trgovačkog društva. Prema sadržaju navedenih odredbi isti je kao likvidator u postupku likvidacije trgovačkog društva imao ovlaštenja i dužnosti koja su propisana zakonom, ali time nije postao pravni slijednik likvidiranog trgovačkog društva.

 

Prema odredbi § 91. stavak 2. i 3. austrijskog Zakona o trgovačkim društvima s ograničenom odgovornošću, na koju se poziva ovrhovoditelj, imovina trgovačkog društva u likvidaciji, u koju se ubrajaju i sporna potraživanja, a koja imovina preostane nakon unovčenja i namirenja vjerovnika, raspodjeljuje se članovima društva, u pomanjkanju posebnih odredbi društvenog ugovora prema omjerima uplaćenih temeljnih ugovora. Prema odredbi § 93. u vezi s § 91 citiranog zakona, u postupku likvidacije, likvidatori su dužni izraditi bilance, završne račune, izvješća o aktualnom stanju, dokaz o rasterećenju postignutom odlukom članova društva a knjige i dokumentaciju raspuštenog društva, predati na čuvanje ovlaštenoj osobi na rok od sedam godina (§ 93. stavak 3.) 

 

Da bi F. R. dokazao svoje tvrdnje da je ovlašten u odnosu na ovršnu ispravu na koju se poziva potraživati od ovršenica namirenje predmetne tražbine, tada je trebao predočiti sudu ispravu iz koje je vidljivo da je predmetna nenaplaćena tražbina likvidiranog trgovačkog društva za koju se vodi ovaj ovršni postupak, raspodijeljena upravo njemu u smislu gore citiranih odredbi austrijskog Zakona o trgovačkim društvima s ograničenom odgovornošću, a što isti nije uspio dokazati, kako to osnovano žalbom tvrdi 1-ovršenica L. V..

 

Naime, odredbom članka 29. stavak 1. OZ-a je propisano da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može  dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom  donesenom u parničnom postupku.

 

Dakle, polazeći od osnovnog načela ovršnog postupka – načela formalnog legaliteta, ovrha se u pravilu može odrediti samo u korist osobe koja je u ovršnoj ispravi naznačena kao vjerovnik. Izuzetak od toga sadržan je u citiranoj zakonskoj odredbi, koja propisuje da se ovrha može odrediti i kada aktivna legitimacija stranaka ne proizlazi iz sadržaja ovršne isprave ali ukoliko se kvalificiranom ispravom dokaže da je tražbina prešla na ovrhovoditelja. Kvalificirane isprave kojim se u ovršnom postupku dokazuje prijenos tražbine jesu javne isprave, ovjerovljene privatne isprave ili pravomoćne odluke suda donesene u parničnom postupku.

Odredba članka 2. točka 13. OZ-a propisuje da izraz „javno ovjerovljena isprava“ ili ovjerovljena isprava“ označava ispravu na kojoj je potpis neke osobe ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima.

 

Prema stajalištu ovoga suda u tom pravcu F. R. kao osoba koja u ovršnoj ispravi nije navedena kao vjerovnik, sudu nije predočio valjanu ispravu kojom bi dokazao svoju tvrdnju da je na njega prešla tražbina iz ovršne isprave u smislu odredbe članka 29. stavak 1. OZ-a. 

 

Naime, u tom pravcu F. R. je dostavio sudu privatnu ispravu - presliku Sporazuma od 12. lipnja 2006. (184-193 spisa) u ovjerenom prijevodu sa engleskog jezika, iz kojeg proizlazi da se sva tekuća potraživanja društva R. + P. G..M.B.H. prema međunarodnim dužnicima (uključujući i dužnike u Republici Hrvatskoj) neograničeno i u potpunosti prenose na F. R.. Iz preslike navedenog sporazuma proizlazi da je isti potpisan po istoj osobi i to F. R. kao generalnom direktoru R. + P. G..M.B.H. i F. R. kao fizičkoj osobi te da u trenutku zaključenja 12. lipnja 2006. u G., Republika A., navedeni sporazum nije ovjeren pečatom tvrtke niti su potpisi ovjerovljeni po javnom bilježniku. Stoga, potvrda i ovjera dodatno stavljenih potpisa F. R. na navedenom sporazumu, po sasvim drugom javnom bilježniku iz sasvim druge države - D. J. iz M., J. R. od 20. lipnja 2018., dakle dvanaest godina po sastavljanju toga sporazuma (potvrda prileži spisu u ovjerenom prijevodu sa engleskog jezika), ne dovodi do zaključka da se radi o privatnoj ispravi u smislu odredbe članka 2. točka 13. OZ-a kojim bi ovrhovoditelj dokazao svoju tvrdnju da je na njega prešla tražbina iz ovršne isprave u smislu odredbe članka 29. stavak 1. OZ-a. 

 

Osim toga, treba napomenuti da ukoliko se ne bi radilo o pravnom sljedništvu iza pravne osobe koja je prestala postojati nego o ulasku u ovršni postupak novog ovrhovoditelja koji tvrdi da je na njega prenesena tražbina sa prijašnjeg ovrhovoditelja te sve ukoliko bi se uzelo da je u ovome postupku prijenos tražbine dokazan zakonom propisanom  ispravom, tada bi se radilo o subjektivnoj preinaci prijedloga za ovrhu. Prema stajalištu ovoga suda takva preinaka je moguća i nakon donošenja rješenja ovrsi ali samo uz pristanak ovršenika sukladno članku 192. stavak 3. ZPP-a u vezi s člankom 19. stavak 1. OZ-a. Kako je u ovom slučaju takav pristanak ovršenica izostao, što proizlazi iz svih postupovnih radnji i sadržaja podnesaka ovršenica, to i iz navedenog razloga nije bilo uporišta za prihvatiti tako preinačeni prijedlog za ovrhu.   

 

U svakom slučaju, bio bi neosnovan prijedlog za ovrhu u pogledu određivanja ovrhe radi naplate zakonske zatezne kamate na dugovani iznos koja se zahtijeva od 10. srpnja 1995. na što se osnovano ukazuje žalbom 1-ovršenice L. V.. Naime, iz ovršne isprave - Sporazuma od 6. studenog 1995. poslovni broj I-221/95  kao niti iz Ugovora o najmu od 20. srpnja 1995. povodom kojeg je navedeni sporazum zaključen, ne proizlazi da je u njima ugovoreno odnosno odlučeno o plaćanju zatezne kamate u slučaju zakašnjenja. Stoga, svakako nije osnovan prijedlog za ovrhu u tom pravcu jer je ovršni sud zbog načela formalnog legaliteta vezan sadržajem ovršne isprave pa rješenje o ovrsi u potpunosti mora biti sukladno sadržaju te isprave te nema mogućnosti odrediti ovrhu radi naplate zateznih kamata kada takva obveza nije određena ovršnom ispravom.

 

Slijedom svega obrazloženog, prijedlog za ovrhu valjalo je odbiti kao neosnovan te ukinuti sve provedene ovršne radnje.

 

Budući da je donošenjem ovoga drugostupanjskog rješenja prijedlog za ovrhu u cijelosti pravomoćno odbijen te su ukinute sve provedene ovršne radnje, to nema mjesta niti za upućivanje ovršenica u parnicu prema članku 48. OZ-a radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz žalbenih razloga članka 46. stavak 1. točke 7. i 11. OZ-a.

 

Stoga je valjalo ukinuti pobijano rješenje poslovni broj Ovr-2673/2015-41 od 29. rujna 2019., kojim su ovršenice upućene u parnicu radi proglašenja (nepostojeće) ovrhe nedopuštenom, bez vraćanja predmeta na ponovni postupak sudu prvog stupnja. Radi navedenog nije bilo mjesta niti za odlučivanje o ispunjenosti pretpostavki iz članka 371. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 19. stavak 1. OZ-a (po prijedlogu 1-ovršenice L. V.).

 

              Na temelju članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi sa člankom 19. stavak 1. OZ-a te daljnjom primjenom članka 14. stavak 5. OZ-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje Tarifa), ovrhovoditelju je naloženo da 1-ovršenici L. V. nadoknadi troškove koje joj je neosnovano prouzročio a ista ih je popisala i zatražila (list 224 spisa). Ovoj ovršenici priznati su troškovi sastava žalbi od 13.11.2007., 25.3.2015., 12.4.2019. i 9.10.2019., sa kojima je ova ovršenica uspjela, za svaku žalbu po 3.125,00 kn (Tbr. 13/1 u vezi sa Tbr. 10. Tarife), zatim troškovi sastava podnesaka od 17.3.2015., 29.3.2017., 27.3.2018., 26.10.2018. i 22.12.2018., za svaki podnesak po 625,00 kn (Tbr. 11/8 Tarife u vezi sa Tbr. 10. Tarife), što sve uvećano za PDV (Tbr. 42. Tarife) iznosi 19.531,25 kn.   Preostali dio zahtjeva 1-ovršenice L. V. za naknadu troškova postupka ovrhe, odbijen je kao neosnovan jer je zatražen u iznosima koji nisu sukladni Tarifi.                

   

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja pozivom na članak 380. točka 2. i 3. ZPP-a u vezi s člankom 19. stavak 1. OZ-a.

 

 

U Rijeci 11. ožujka 2020.

 

 

Sutkinja

 

Branka Ježek Mjedenjak v.r.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

 

Svetlana Popović