- 1 -              II Kž 108/2020-4

Broj: II Kž 108/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Dražena Tripala i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. P., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 27. veljače 2020. broj Kv I-14/20 (Kzd-3/19), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. ožujka 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba optuženog A. P. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. P. zbog teškog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) time da istražni zatvor traje od 8. svibnja 2019.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. P. po braniteljici, odvjetnici M. M. s prijedlogom da se ukine istražni zatvor, eventualno odredi jedna od mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbi, u cijelosti su ispunjene pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja, i to opći uvjet iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. u vidu osnovane sumnje, kao i posebni uvjeti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Vezano za pitanje osnovane sumnje, optuženik je nastoji osporiti opširnim žalbenim navodima tako da reproducira i analizira sadržaj određenih dokaza, koji, po stavu žalbe, opovrgavaju vjerojatnost da je počinjeno kazneno djelo. Međutim, kod činjenice da su i dalje aktualni dokazi koji potkrepljuju osnovanu sumnju o odvijanju inkriminiranog događaja na način opisan u optužnici, ovakva analiza dokaza i zaključivanje o obilježjima kaznenog djela  nadmašuju ono razmatranje činjenica koje je potrebno za odluku o istražnom zatvoru. Stav o kaznenoj odgovornosti i svoj osvrt na dokaze, koje žalba apostrofira, donijet će raspravno vijeće nakon provedenog kontradiktornog postupka. Stoga su neutemeljeni žalbeni navodi usmjereni na pobijanje osnovane sumnje, odnosno općeg uvjeta za primjenu istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

Opovrgavajući opasnost od ponavljanja djela žalitelj ističe da je neosuđivana osoba, a da dokazi ne upućuju na visok stupanj upornosti, nepopustljivosti i učestalosti u inkriminiranom postupanju. Suprotno žalitelju, ovaj sud smatra da činjenični opis s podacima u spisu potvrđuju ustrajnost optuženika u postupanju za koje se tereti. Okolnost što se oštećenica sa sestrom i braćom (u žalbi pogrešno navedeno "sestrama i bratom") nalazi u Dječjem domu M. u D., sukladno mjeri privremenog povjeravanja djeteta Centru za socijalnu skrb D., ne dovodi u pitanje opasnost od ponavljanja djela. Naime, obitelj optuženika je i prije događaja koji je predmet kaznenog djela bila u tretmanu Centra za socijalnu skrb D. (podatak na listu 51 spisa), no, unatoč tome se optuženik u ovom postupku pojavljuje kao osnovano sumnjiv da je u tom razdoblju počinio kazneno djelo. Stoga je za zaključiti da niti kontakt centra za socijalnu skrb s obitelji optuženika i oštećenice nije zaštito oštećenicu od inkriminiranog postupanja. Kod takvog stanja stvari se nikakve blaže mjere, pa niti predložene mjere opreza iz članka 90. stavka 2. točke 3. i 9. ZKP/08., ne pokazuju kao adekvatna zamjena lišenju slobode optuženika.

Nisu od utjecaja niti žalbeni navodi koji se pozivaju na načelo razmjernosti kada navode da istražni zatvor traje više od devet mjeseci. Naime, prilikom ocjene o eventualnoj povredi tog načela, u skladu sa člankom 122. stavkom 2. ZKP/08., treba uzeti u obzir razmjer između težine kaznenog djela (za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. KZ/11. propisana je kazna zatvora u trajanju od tri do petnaest godina) i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora (optuženik je uhićen 8. svibnja 2019.). Uzevši u obzir sve navedeno, načelo razmjernosti za sada nije ugroženo, niti se zadržavanje optuženika u istražnom zatvoru pretvorilo u izdržavanje kazne.

Ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 11. ožujka 2020.