- 1 -              II Kž 107/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 107/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. N., zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog L. N. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 27. veljače 2020. broj Kv I-4/20-6. (K-7/19.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. ožujka 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog L. N. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog L. N., zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 2. KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog L. N. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi L. N. po branitelju, odvjetniku D. K., "iz svih zakonskih osnova", a "prvenstveno" zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i "povrede odredba kaznenog postupka", s prijedlogom preinačiti pobijano rješenje i optuženiku ukinuti istražni zatvor ili istražni zatvor zamijeniti predloženim mjerama opreza, odnosno ukinuti pobijano rješenje i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu optuženik kada upire na ostvarenje povrede odredaba kaznenog postupka, koju žalbenu osnovu pobliže zakonski ne označava. Protivno neargumentiranim žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog L. N. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

 

Pobijajući prvostupanjsko rješenje, optuženik osporava postojanje osnovane sumnje da bi on počinio terećena mu kaznena djela, polemizirajući s pravnom kvalifikacijom kaznenog djela koje je optuženiku stavljeno na teret, kao i sa sadržajem i vrijednošću do sada prikupljenih dokaza. Međutim, osim što su takva razmatranja žalitelja u ovom stadiju postupka pravno neodlučna, ponovno se ističe žalitelju da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djela, kao opća pretpostavka iz odredbe članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se optužnica temelji, na koje se pravilno poziva prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Odluku o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika i stupnju njegove krivnje, pa tako i o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, donijeti će raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

 

Nasuprot daljnjim tvrdnjama žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge. Naime, postojanje bojazni od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u podacima koje proizlaze iz izvatka iz kaznene evidencije. Prema toj evidenciji, optuženik je u razdoblju od 2012. do 2016. u trinaest navrata pravomoćno osuđivan i to u dvanaest navrata zbog kaznenih djela teških krađa i krađa. Osim što je tim kaznenim djelima jednako svojstveno obilježje pribavljanja imovinske koristi, što je značajka i kaznenog djela koje se optuženiku aktualno inkriminira, pravilno uočava prvostupanjski sud da je kazneno djelo za koje je optuženik u ovom postupku osnovano sumnjiv, počinjeno tek četiri mjeseca nakon što je optuženik otpušten iz zatvora s izdržavanja kazne zatvora. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi kako optuženikova dosadašnja osuđivanost predstavlja "apstraktnu" opasnost od iteracijske opasnosti na strani optuženika. To tim više kada se ima u vidu podatak o optuženikovoj nezaposlenosti te činjenica da optuženik nema redovitih izvora prihoda niti imovine u vlasništvu, što posve izvjesno upućuje na zaključak da je optuženiku činjenje tih i takvih kaznenih djela modalitet pribavljanja sredstava za život, a sukladno tomu i na zaključak o postojanju realne opasnosti od njegova ponovnog činjenja istih ili sličnih kaznenih djela.

 

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, protivno žalbenim navodima, upućuju na postojanje opasnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti ponovljenim paušalnim žaliteljevim tvrdnjama kako su se "stvorili uvjeti da okrivljenik i živi i radi kod rođaka u P. B.“.

 

Stoga je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog L. N. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. pa tako ni mjerama opreza koje u žalbi predlaže optuženik.

 

Nije u pravu optuženik niti kada ponovljenim žalbenim tvrdnjama upire na povredu načela razmjernosti jer je dosadašnje trajanje istražnog zatvora "dovoljno odgojno djelovalo na optuženika". Prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

 

Nadalje, pravilnost pobijane odluke nije dovedena u sumnju niti žalbenim isticanjem narušenog zdravstvenog stanja optuženika, s obzirom na to da je odgovarajuća zdravstvena skrb optuženiku osigurana unutar sustava istražnog zatvora. Naime, prema obavijestima Zatvora u S. (listovi 140. i 150. spisa predmeta) proizlazi kako je optuženik bio hospitaliziran 8. listopada 2019., dok je 20. studenog 2019. vraćen sa hospitalizacije iz Zatvorske bolnice u Zagrebu.

 

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 11. ožujka 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Žarko Dundović, v.r.