1

Poslovni broj Gž Zk-139/2019-3

Poslovni broj Gž Zk-139/2019-3

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja P. skupnost K. d.o.o., OIB: …, iz K., Republika Slovenija, kojeg zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda G. M. & D. K. iz R., protiv protustranke G. V., OIB: …, iz N., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi predlagatelja, protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj Z-18655/18-10 (Z-8631/18) od 12. lipnja 2018. godine, 11. ožujka 2020.,

riješio je

Žalba predlagatelja uvažava se kao osnovana te se ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj Z-18655/18-10 (Z-8631/18) od 12. lipnja 2018. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe upisane pod brojem Z-30579/2018 na č. zem. 152. upisanoj u zk. ul. 2686 k.o. N..

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

„Odbija se kao neosnovan prigovor predlagatelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju posl.br. Z-39286/2017-3 od 16. veljače 2018.“

Protiv navedenog rješenja pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je predlagatelj 26. srpnja 2018. godine zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se temeljem odredbe čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 - dalje: ZZK) primjenjuje i u zemljišnoknjižnim postupcima te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsko rješenje te naloži upis koji je bio zahtijevan uz brisanje zabilježbe o odbijanju upisa.

Odgovor na žalbu nije dan.

Žalba je osnovana.

Predlagatelj je podnio prijedlog za upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čkbr. 152 pašnjak upisane u zk.ul. 2686 k.o. N., a svoj prijedlog temelji na tvrdnji da je pravo vlasništva stekao nakon provedenog postupka eksproprijacije od strane Općine C. L. još 1976. godine, a koja nekretnina je eksproprirana za korist tužitelja radi izgradnje turističko privrednih objekata. Pravo vlasništva da je stekao na temelju odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) te na temelju odredbi Međunarodnog ugovora koji je sklopljen između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa (dalje: Ugovor), potpisanog u Ljubljani 8. listopada 1999. godine, a koji je stupio na snagu 23. veljače 2000. godine.

Uz prijedlog je dostavljena obimna dokumentacija kojom se dokazuju tvrdnje iz prijedloga.

Svojim rješenjem broj Z-39286/2017-3 od 16. veljače 2018. godine ovlašteni zemljišnoknjižni referent Zemljišnoknjižnog odjela u Malom Lošinju odbio je prijedlog predlagatelja i naložio zabilježbu odbijenog prijedloga predlagatelja uz obrazloženje da predlagatelj nije dostavio odgovarajuće dokaze o tome da su predmetne nekretnine podobne za stjecanje prava vlasništva državljana ili pravnih osoba iz država članica Europske unije, odnosno da nije riječ o poljoprivrednom zemljištu, a sve sukladno čl. 358.a ZV-a.

Iz upisa u zemljišnoj knjizi da proizlazi kako je na č. zem. 152 upisana kultura pašnjak, zbog čega treba primijeniti čl. 2. st. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu kojim je propisano da takvu nekretninu ne mogu stjecati strane pravne i fizičke osobe, osim ako Međunarodnim ugovorom i posebnim propisom nije drugačije određeno. Kako je predlagatelj strana pravna osoba te nije dostavio uvjerenje o statusu nekretnina sukladno čl. 358. a ZV-a, u trenutku podnošenja prijedloga to je njegov prijedlog odbijen.

Predlagatelj je protiv rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta podnio prigovor o kojem je odlučio prvostupanjski sud na način da je odbio prigovor kao neosnovan.

U obrazloženju svoje odluke zemljišnoknjižni sudac navodi da iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je predmetna nekretnina po kulturi poljoprivredno zemljište, odnosno pašnjak, a da prema odredbi čl. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 39/13 i 48/15 – dalje: ZPZ) pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu ne mogu stjecati strane pravne i fizičke osobe osim ako Međunarodnim ugovorom i posebnim propisima nije drugačije određeno. Obzirom da posebnim propisima niti Međunarodnim ugovorima nije drugačije određeno, to da stranim fizičkim i pravnim osobama nije moguće pravnim poslom stjecati pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu u Republici Hrvatskoj. Prvostupanjski sud ocjenjuje da se neosnovano predlagatelj poziva na Ugovor između Republike Slovenije i Republike Hrvatske o uređenju imovinskopravnih odnosa jer da se taj Ugovor odnosi na stjecanje prava vlasništva nekretnina, osim onih koji predstavljaju poljoprivredno zemljište i zaštićene dijelove prirode prema posebnom Zakonu.

U svojoj žalbi predlagatelj navodi kako je zemljišnoknjižni sudac počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijano rješenje ne sadrži razloge o činjenicama odlučnim za primjenu Ugovora kao i da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju prava vlasništva pravnim poslom za koje su propisani uvjeti u čl. 358a. ZV-a jer da je predlagatelj pravomoćnim rješenjem o eksproprijaciji stekao svoje pravo po samom zakonu danom pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji pod uvjetom da je platio novčanu naknadu, a što je isti dokazao.

I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijano rješenje ne sadrži razloge o činjenicama odlučnim za primjenu Ugovora između Republike Slovenije i Republike Hrvatske („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, broj 15/99) koji je stupio na snagu 23. veljače 2000. godine („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, broj 4/00), odnosno za primjenu čl. 358a. st. 1. ZV-a.

Prvostupanjski sud odbija prijedlog za uknjižbu pozivajući se na odredbu čl. 2. st. 2. ZPZ-a s tim da ne daje razloge zbog čega se u konkretnom slučaju ne može primijeniti Ugovor pri čemu gubi iz vida da se radi o Međunarodnom ugovoru koji je sukladno čl. 141. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) po pravnoj snazi iznad zakona.

Odredbom čl. 4. navedenog Ugovora ugovoreno je da će ugovorne strane omogućiti stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava i upis u zemljišne knjige na svom teritoriju fizičkim i pravnim osobama druge ugovorne strane, ako je valjana pravna osnova stjecanja nastala do dana uspostave neovisnosti one ugovorne stranke na teritoriju koje se nekretnina nalazi, bez obzira na mjesto nastanka pravne osnove stjecanja, a čl. 2. istog Ugovora da se pod pravom vlasništva i drugim stvarnim pravima smatraju i pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja stečena na sredstvima u društvenom vlasništvu, naplatnim putem.

S obzirom na navedeno, ovaj sud je usvojio žalbu predlagatelja te primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s čl. 91. st. 1. ZZK-a ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak te naložio brisanje zabilježbe žalbe u zemljišnoj knjizi.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano, pozvat će predlagatelja da dostavi isprave na okolnost da li se radi o poljoprivrednom ili o neizgrađenom građevinskom zemljištu (čl. 109. st. 7. ZZK-a), nakon čega će donijeti novu odluku o prigovoru predlagatelja u kojoj će jasno navesti razloge o činjenicama odlučnim za primjenu zaključenog Ugovora, odnosno za eventualnu primjenu čl. 358.a st. 1. ZV-a.

Koprivnica, 11. ožujka 2020.