- 1 -              Revd 470/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 470/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica L. R. L., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 3812/18-4 od 22. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn - 698/16-185 od 3. svibnja 2018., ispravljene rješenjem istog suda broj Pn – 698/16-194 od 7. siječnja 2019., u sjednici održanoj 11. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 3812/18-4 od 22. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn - 698/16-185 od 3. svibnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda broj Pn – 698/16-194 od 7. siječnja 2019.

 

Tužitelj je odgovorio na prijedlog tuženika cijeneći da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije prema prijedlogu tuženika.

 

Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio:

 

- da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer odgovor na postavljena pitanja ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja, te jer je riječ o pitanjima glede kojih prema činjeničnom osnovu na kojem se pobijana odluka zasniva (u konkretnom slučaju pravno shvaćanje u pobijanoj odluci temelji se na primjeni odredbe čl. 19. st. 1. Zakona o zastari potraživanja /Sl. l. broj 40/53, 57/54 i 29/78/) u odnosu prema razlozima na koje se u prijedlogu poziva tužitelj, pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda, a niti je praksa viših sudova nejedinstvena,

 

- da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za konkretan pravni odnos (jer pobijana odluka sadrži razloge o spornom pitanju pasivne legitimacije i bez obzira na prethodno priznanje tuženika), da pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih prema činjeničnom osnovu na kojem se pobijana odluka zasniva prema razlozima na koje se u prijedlogu poziva tuženik, pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda, a niti je praksa viših sudova nejedinstvena, te jer odgovor na postavljena pitanja ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

 

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 11. ožujka 2020.