Poslovni broj Gž Ovr-48/2020-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu I. R., kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice O. B. d.d. Z., , OIB: … (pravni slijednik N. banke d.d. Z.), zastupane po punomoćnicima iz Z. odvjetničkog ureda G. V., S. B., D. J., M. I. i dr., odvjetnicima iz P., protiv ovršenika A. Š. iz B.,   , OIB: …, radi ovrhe zbog naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u P., poslovni broj Ovr-986/2019 (ranije Ovr-154/05), od 12. srpnja 2019., 10. ožujka 2020.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovrhovoditeljice kao neosnovana – i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u P., poslovni broj Ovr-986/2019 (ranije Ovr-154/05), od 12. srpnja 2019.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovrhovoditeljice za određivanjem ovrhe te je ujedno zemljišnoknjižnom odjelu B. naložen upis zabilježbe odbijenog prijedloga ovrhovoditeljice za određivanjem ovrhe na k.č.br. 1846/2 upisane u zk. ul. 2757 k.o. B. – S. grad.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnijela ovrhovoditeljica navodeći da ga pobija u cijelosti i to iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o parničnom postupku. U bitnome navodi da je sukladno odredbama Ovršnog zakona koji je bio na snazi u trenutku pokretanja ovršnog postupka i to čl. 277., a koji se primjenjivao i na postupke sudskog i javnobilježničkog osiguranja prijenosom vlasništva na stvari koji su pokrenuti prije dana njegovog stupanja na snagu (temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona /2003) ovrhovoditelj u trenutku pokretanja ovršnog postupka bio ovlašten pokrenuti i sudski postupak prodaje nekretnine upravo protiv ovršenika, slijedom čega da su navodi prvostupanjskog suda iznijeti u obrazloženju pobijanog rješenja u cijelosti neosnovani.

 

Žalbeni je prijedlog ovrhovoditeljice da se pobijano rješenje ukine te donese rješenje o ovrsi povodom prijedloga od 10. lipnja 2005.

 

Žalba ovrhovoditeljice nije osnovana.

 

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda i pazeći pri tome dodatno, i na pravilnu primjenu materijalnog prava kao i na bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br.  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne Novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 151/04 i 88/05 – dalje: OZ) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka niti da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

U ovome predmetu nije sporno da je ovrhovoditeljica O. banka d.d. postala fiducijarni (prethodni) vlasnik k.č.br. 1846/2 upisane u zk.ul. 2757 k.o. B. – S. grad, a da ovršenik A. Š. nije upisan ni kao potonji vlasnik, obzirom da je na temelju zapisnika poslovni broj Z-7796/16 zabilježeno da je prijenos vlasništva sa imena trećih osoba i to T. Š. F. i T. Š. na ime O. banke d.d. izvršen radi osiguranja tražbine u iznosu od 5.500.000,00 kn s kamatama, naknadama i troškovima iz Ugovora o dugoročnom kreditu broj 51-7129 sa Sporazumom o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja tražbine od 20. siječnja 1999. (Z-27/99) te radi osiguranja tražbine u iznosu od 1.000.000,00 kn sa kamatom, naknadama i troškovima iz Ugovora o dugoročnom kreditu broj 51-8273 sa Sporazumom o zabilježbi prijenosa prava vlasništva radi osiguranja tražbine od 20. prosinca 1999. (Z-76/04).

 

Temeljem tih, nespornih utvrđenja, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da ovršenik ne dolazi upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, da čak nije ni potonji vlasnik, a obzirom da je ovrhovoditeljica upisana kao fiducijarni (prethodni) vlasnik, jer su treće osobe (koje nisu ovršenici u ovom postupku) prenijeli vlasništvo na predmetnoj nekretnini u korist ovrhovoditeljice (O. banke d.d.) u svrhu osiguranja novčane tražbine – da fiducijarno vlasništvo treće osobe (ovdje banke), upisano u zemljišnim knjigama kao prethodno vlasništvo, jest takvo pravo koje sprječava ovrhu na nekretnini radi ostvarenja novčane tražbine prema potonjem vlasniku, pa kako ovršenik nije upisan kao vlasnik nekretnine u odnosu na koju se predlaže određivanje ovrhe, da je valjalo prijedlog ovrhovoditeljice odbiti kao neosnovan (po čl. 77. st. 1. OZ-a i čl. 88. Zakona o zemljišnim knjigama, Narodne Novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 – dalje: ZZK).

 

Takva je odluka suda prvog stupnja valjana i zakonita.

 

Prema odredbi čl. 77. st. 1. OZ-a da bi ovrhovoditelj na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena njegova novčana tražbina, imao pravo tražiti određivanje ovrhe na nekretnini ovršenika ovaj mora biti upisan kao vlasnik nekretnine, a da bi se provela zabilježba ovrhe mora biti ispunjena i pretpostavka knjižnog prednika u smislu čl. 40. ZZK-a. Međutim, ovršenik nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine a ovrhovoditeljica nije podnijela ispravu koja bi bila podobna za upis ovršenikovog prava vlasništva u smislu st. 2. čl. 77. OZ-a, već je utvrđeno da je ovrhovoditeljica postala fiducijarni (prethodni) vlasnik predmetne nekretnine, a ovršenik  A. Š. nije upisan ni kao potonji vlasnik, obzirom da su treće osobe (koje nisu ovršenici u ovom postupku) prenijele vlasništvo na predmetnu nekretninu u korist O. banke d.d. (ovdje ovrhovoditeljice) u svrhu osiguranja novčane tražbine.

 

Dakle, i  neovisno o tome što ugovorni odnos potječe iz vremena kada je na snazi bio Ovršni zakon kojim je fiducija regulirana kao bezuvjetni prijenos prava vlasništva (1999.), a tek izmjenom Ovršnog zakona iz 2003. uveden je dualizam vlasništva, kao institut fiducijarnog vlasništva, i to kao institut prethodnog i potonjeg vlasnika, ovrha se ne može odrediti na nekretnini na kojoj je upisano fiducijarno pravo vlasništva, a iz razloga što ovršenik nije vlasnik stvari, pa je fiducijarno vlasništvo treće osobe (ovdje ovrhovoditeljice), koje je u zemljišnim knjigama upisano kao prethodno vlasništvo, takvo pravo koje sprječava ovrhu na nekretnini radi ostvarenja novčane tražbine prema potonjem vlasniku, s time što u ovome konkretnom predmetu ovršenik nije niti upisan kao vlasnik nekretnine u odnosu na koju se predlaže određivanje ovrhe, pa čak ni kao potonji vlasnik.

 

Slijedom iznijetog, valjalo je žalbu ovrhovoditeljice odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci (po čl. 380. t. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

 

 

                                                        U Puli - Pola 10. ožujka 2020.

 

 

Sudac

 

I. R., v.r.