Poslovni broj: 89 Pž-6299/2017-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 89 Pž-6299/2017-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja C. P. d.o.o. u stečaju, OIB ..., C., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. & partneri j.t.d. Z., protiv tuženika P. K. d.o.o., OIB ..., G., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u D., radi pobijanja pravne radnje stečajnog dužnika, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1944/2013-57 od 14. srpnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja C. P. d.o.o. u stečaju kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1944/2013-57 od 14. srpnja 2017. u točkama 1. i 2. njene izreke.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je bez učinka prema stečajnoj masi izjava o prijeboju od 22. veljače 2011., te da je tuženik dužan vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi koje je stekao na temelju tog ugovora u iznosu od 106.327,10 kn (točka 1. izreke), naloženo je tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 23.206,63 kn (točka 2. izreke), te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 8.980,87 kn (točka 3. izreke).

 

Protiv dijela ove presude pod točkama 1. i 2. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 5.672,50 kn.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je pobijanje pravne radnje stečajnog dužnika, ugovora o višestrukoj kompenzaciji u iznosu od 106.327,10 kn.

 

Potrebno je navesti da je tužitelj tužbenim zahtjevom pogrešno naznačio da se pobija ugovor o cesiji sklopljen pod nazivom izjava o prijeboju. To stoga što je iz izjave o prijeboju vidljivo da se radi o tražbini tri trgovačka društva (C. P. d.o.o., P. K. d.o.o. i D. P. d.o.o.), a zbog čega je jasno da se pobija trostrani ugovor o prijeboju (kompenzaciji).

 

Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a zbog čega je pobijanu presudu moguće ispitati, pa time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka

2. točke 11. ZPP-a.

 

Naime, sud prvog stupnja dao je jasne razloge zbog čega smatra da nije bila ispunjena jedna od posebnih pretpostavki propisanih odredbom članka 131. stavka 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/03, 116/10, 25/12 i 133/12; dalje: SZ) postojanje dužnikove namjere oštećivanja svojih vjerovnika, te postojanja tuženikovog znanja za dužnikovu namjeru za oštećenje dužnikovih vjerovnika.

 

Iako je sud prvog stupnja propustio dati razloge zbog čega se ne radi o kongruentnom namirenju (članak 128. SZ-a), takav propust nije bio od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude.

 

Naime, ugovor o višestrukoj kompenzaciji pod nazivom Izjava o prijeboju sklopljen je

22. veljače 2011., dok je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnesen 2. prosinca 2011. Dakle, sporni ugovor o kompenzaciji sklopljen je više od devet mjeseci prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, dok se kongruentna namirenja, što bi bio ovdje slučaj, mogu pobijati samo ako su počinjena u posljednja tri mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka odnosno nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, a zbog čega nije ispunjena prva posebna pretpostavka iz članka 128. SZ-a da bi se sporni ugovor o kompenzaciji mogao pobijati na temelju ove zakonske odredbe.

 

Potrebno je istaknuti da višestruka kompenzacija iako sadrži elemente prijeboja, po svojim posljedicama nije identična pravnom institutu prijeboja, jer se u stvari radi o ugovoru između više osoba koje daju suglasnost da svoje tražbine namire prijebojem prema trećoj osobi.

 

S obzirom da kod višestruke kompenzacije ne postoji izravna uzajamnost, potrebno je napraviti zatvoreni krug međusobnih tražbina, te obveze prestaju u skladu s ugovorom svih potpisnika, ali ne prije potpisa zadnjeg sudionika. Višestrukom kompenzacijom mogu se kompenzirati i neistovrsne i nedospjele tražbine.

 

Sud prvog stupnja utvrdio je da su ispunjene procesne pretpostavke propisane odredbom članka 141. SZ-a jer je stečajni upravitelj tužbu za pobijanje pravnih radnji na temelju odobrenja stečajnog suca podnio u roku od dvije godine od otvaranja stečaja (tužba je

podnijeta 27. lipnja 2013., a stečajni postupak nad stečajnim dužnikom otvoren je 21. veljače 2012.).

 

Sud prvog stupnja utvrdio je da su ispunjene i sve opće pretpostavke propisane odredbom članka 127. SZ-a (da je otvoren stečajni postupak nad dužnikom, da je sporni ugovor o višestrukoj kompenzaciji od 22. veljače 2011. sklopljen prije otvaranja stečajnog postupka, da su stečajni vjerovnici oštećeni, jer se pobijanom radnjom remetilo ujednačeno namirenje vjerovnika, te da bi se u slučaju uspješnog pobijanja uvećala mogućnost namirenja stečajnih vjerovnika).

 

Sud prvog stupnja utvrdio je postojanje prve posebne pretpostavke propisane odredbom članka 131. stavka 1. SZ-a, jer je pobijana pravna radnja poduzeta unutar 10 godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili nakon toga.

 

Pogrešno je pravno stajalište suda prvog stupnja da su učinci predmetne višestruke kompenzacije nastupili 24. siječnja 2012. (trenutkom dospijeća svih međusobnih tražbina višestruke kompenzacije), jer su učinci nastupili sklapanjem ugovora o višestrukoj kompenzaciji, tj. kada su svi potpisnici potpisali višestruku kompenzaciju. Naime, predmet ugovora mogu biti i buduće tražbine kao npr. kod ustupa tražbine (članak 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 7/15 i 104/17; dalje: ZOO), a ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora (članak 247. ZOO- a). Međutim, budući da je predmetni ugovor o višestrukoj kompenzaciji sklopljen unutar roka od 10 godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je ispunjena prva posebna pretpostavka za pobijanje tog ugovora radi namjernog oštećenja.

 

Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao postojanje dužnikove (tužiteljeve) namjere da predmetnom pravnom radnjom ošteti svoje vjerovnike, a niti postojanje tuženikova znanja za tu namjeru, jer je utvrđeno da je blokada računa nastupila 24. veljače 2011., tj. nakon sklapanja ugovora o višestrukoj kompenzaciji od 22. veljače 2011., da je predugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 21. veljače 2011., da je trgovačko društvo D... P. d.o.o., jedan od potpisnika predmetnog ugovora o višestrukoj kompenzaciji, preuzeo dug trgovačkog društva S. gradnja d.o.o. prema predniku tužitelja ugovorom o preuzimanju duga 1. veljače 2011. (str. 331. i 332. spisa) kako bi se stvorili uvjeti za višestruku kompenzaciju, te da na temelju same činjenice da su stranke u dugogodišnjem poslovnom odnosu ne proizlazi da je tuženik znao za dužnikovu namjeru oštećenja ostalih vjerovnika.

 

Na žalbene navode tužitelja valja odgovoriti da tužitelj nije dokazao da je tuženik morao znati za nesposobnost za plaćanje prednika tužitelja, jer u vrijeme sklapanja ugovora o prijeboju 22. veljače 2011. tužiteljev račun i nije bio u blokadi.

 

Također se ne prihvaća stajalište žalitelja da se zbog dugogodišnje poslovne suradnje stranaka radi o bliskim osobama sukladno odredbi članka 136. stavka 2. točke 2. SZ-a, jer sama dugogodišnja poslovna suradnja nije dovoljna da bi se moglo smatrati da je tuženik zbog svoje dugogodišnje poslovne veze imao priliku biti upoznat s gospodarskim položajem dužnika. Tužitelj je trebao dokazati činjenice koje bi upućivale da je tuženik zbog postojanja posebnih okolnosti bio upoznat s gospodarskim položajem dužnika.

Na temelju ovako valjano i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 221.a ZPP-a kada je tužbeni zahtjev odbio.

 

Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini.

 

Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Zagreb, 10. ožujka 2020.

 

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec, v.r.