1

Poslovni broj: 24 Gž Zk-370/2018-2

 

Poslovni broj: 24 Gž Zk-370/2018-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Nadi Krnjak, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja S. P., OIB: ..., iz Z., protiv protustranke Likvidacijske mase pravne osobe E, OIB: ..., P., zastupane po likvidatoru N. B., iz M., a ovaj po E. d.o.o. P., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žali R. H. izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, broj Z-7142/17, Z-9388/17 od 4. travnja 2018., dana 10. ožujka 2020.

 

r i j e š i o   j e

 

              Žalba R. H. odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, broj Z-7142/17, Z-9388/17 od 4. travnja 2018.

 

Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe u zk. ul. 425 k.o. P. – etažna knjiga, 3. etaža upisane pod poslovnim brojem Z-15690/2018.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem zemljišnoknjižnog suca u točki I. izreke prihvaćen je prigovor predlagatelja i preinačeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta istog suda broj Z-7142/17 od 13. ožujka 2017. na način da je na temelju ovjerene preslike Ugovora o prodaji poslovne prostorije od 05. lipnja 1979., ovjerene preslike Tabularne isprave od 2. rujna 2014., ovjerene preslike Punomoći od 19. svibnja 2016. (koja se nalazi u zbirci isprava pod poslovnim brojem Z-23844/16), ovjerene preslike pravomoćnog i izvršnog Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu od 24. lipnja 1988. broj XIX-O-5303/87 iza pok. H. S. od P., ovjerene preslike Ugovora o darovanju od 29. siječnja 1996., ovjerene preslike pravomoćnog i ovršnog Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu od 10. prosinca 1997. broj XII-O-5502/97, pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. svibnja 2015. broj O-3401/2011, UPP/OS-39/2001 iza pok. J. P. od P. i dvije izjave od 24. ožujka 2015. dozvoljena uknjižba prava vlasništva na poslovnom prostoru u prizemlju zgrade, u planu posebnih dijelova zgrade označenog kao poseban dio "3" koji se nalazi u trokatnoj zgradi u Č. P., sagrađen na kčbr. 806, upisan u zk. ulošku 425 k.o. P., 3. etaža sa društvenog vlasništva s pravom korištenja E. P. u korist predlagatelja S. P..

 

U točki II. izreke naloženo je brisanje zabilježbe podnesenog prigovora u zk. ul. 425 k.o. P. – etažna knjiga, 3. etaža, određenog rješenjem poslovni broj Z-9387/17 od 30. ožujka 2017., a u točki III. naloženo brisanje zabilježbe odbijenog prigovora u tom zk. ulošku.

 

Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnijela je R. H. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se ono preinači na način da se odbije prigovor predlagatelja izjavljen protiv rješenja Z-7142/17 i naloži uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe dopuštenog upisa.

 

U odgovoru na žalbu predlagatelj je osporio sve žalbene navode ističući da je priloženim ispravama dokazao izvanknjižno stjecanje prava vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru za koji je N. B. kao likvidator likvidacijske mase bio ovlašten punomoć za izdavanje tabularne isprave prenijeti na drugu pravnu osobu sukladno čl. 117. Zakona o trgovačkim društvima radi čega predlaže da se žalba Republike Hrvatske odbije kao neosnovana i potvrdi pobijano rješenje te naloži brisanje zabilježbe žalbe.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pobijanim rješenjem zemljišnoknjižni sudac prihvatio je prigovor predlagatelja ocijenivši da je likvidator stečajne mase N. B. u smislu odredbe čl. 117. Zakona o trgovačkim društvima bio ovlašten zastupati likvidacijsku masu te izdavati punomoć trećoj osobi za potpisivanje tabularne isprave u svrhu dovršenja ranije sklopljenih poslova. Prema ocjeni suda izdavanje tabularne isprave bilo je nužno za provedbu predloženog upisa obzirom da je nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora izvršena nova geodetska izmjena na području k.o. P. čime je izmijenjen broj katastarske čestice i izrađen plan posebnih dijelova zgrade te imajući u vidu da je priloženim ispravama predlagatelj dokazao i izvanknjižni slijed stjecanja vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru ocijenjeno da su ispunjene sve pretpostavka iz čl. 108. Zakona o zemljišnim knjigama (NN. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 – Odluka US RH, 55/13, 60/13 i 108/17 - dalje: ZZK) radi čega je rješenje zemljišnoknjižnog referenta preinačeno sukladno čl. 125.a st. 3.c ZZK-a.

 

Republika Hrvatska u žalbi navodi da za zahtijevani upis nisu ispunjene materijalne pretpostavke iz čl. 108. st. 1. ZZK-a obzirom da Ugovor o prodaji poslovne prostorije od 5. lipnja 1979., naknadno sklopljeni Ugovor o darovanju kao i Tabularna isprava od 2. rujna 2014. ne mogu predstavljati valjane pravne osnove stjecanja vlasništva na predmetnoj nekretnini koja je još uvijek u zemljišnoj knjizi upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja E. P., pravnog subjekta registriranog po Zakonu o poduzećima bivše SFRJ koji nije proveo postupak pretvorbe sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća, a koji je u međuvremenu prestao postojati slijedom čega je izgubio stranačku sposobnost pa likvidator likvidacijske mase nije bio ovlašten prenijeti ovlaštenje za potpisivanje tabularne isprave na trgovačko društvo E. d.o.o. Posebno se navodi da likvidator likvidacijske mase nije bio ovlašten raspolagati – otuđivati imovinu iz likvidacijske mase.

 

Predlagatelj predmetnu uknjižbu prava vlasništva između ostalog temelji na Ugovoru o prodaji poslovne prostorije od 5. lipnja 1979. sklopljenog između prodavatelja E. poslovnog udruženja za izgradnju objekata za tržište P., i kupca S. P. od P. iz Z., i Tabularne isprave od 5. rujna 2014. kojom je utvrđeno da je Ugovorom o prodaji od 5. lipnja 1979. izvršena prodaja poslovne prostorije – filigranske radnje površine 16,71 m2 u zgradi označenoj brojem 17 na lokaciji 4.2 k.č. 6/3 k.o. P. (stara izmjera) koji ugovor je ovjeren od strane Uprave prihoda Općine P. i pravobranilaštva, da je u međuvremenu izvršena nova geodetska izmjera za k.o. P. čime je izmijenjen broj katastarske čestice i izgrađen plan posebnih dijelova zgrade radi čega se utvrđuje da je predmet prodaje poslovni prostor u prizemlju zgrade u planu posebnih dijelova označen kao posebni dio "3", a nalazi se u trokatnoj zgradi izgrađenoj na kč.br. 806 k.o. P. na adresi Č. P., te dozvoljena uknjižba prava vlasništva u korist kupca.

 

Iz podataka sudskog registra proizlazi da je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci broj R3-1138/2000 od 3. listopada 2002. zaključen likvidacijski postupak nad Poslovnom zajednicom E. dok je rješenjem istog suda broj L-2/2006 od 21. veljače 2012. navedena pravna osoba brisana iz sudskog registra, a rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu broj R1-23/12 od 23. veljače 2012. N. B. (ranije u sudski registar upisani direktor Poslovne zajednice E.) imenovan likvidatorom Likvidacijske mase pravne osobe E., Poslovne zajednice za izgradnju objekata za tržište sa ograničenom odgovornošću.

 

Republika Hrvatska u žalbi navodi da likvidator likvidacijske mase navedene pravne osobe nije bio ovlašten raspolagati predmetnom nekretninom niti ovlaštenje za potpisivanje tabularne isprave prenijeti na drugu pravnu osobu.

 

Iako se prvostupanjski sud u ocjeni osnovanosti prijedloga za upis i ovlaštenju likvidatora pogrešno poziva na odredbe čl. 117. Zakona o trgovačkim društvima (NN. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00-odluka US RH, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11-pročišćeni tekst; 111/12, 68/13, 110/15, i 40/19 – dalje ZTD) koji članak se odnosi na likvidaciju javnog trgovačkog društva, a likvidirano društvo E. prema podacima trgovačkog registra bilo je društvo s ograničenom odgovornošću, to je za prosudbu o ovlaštenju likvidatora mjerodavna odredba čl. 374. st. 1. ZTD-a kojom je propisano da su likvidatori dužni okončati poslove koji su u tijeku, naplatiti tražbine, unovčiti imovinu društva i podmiriti vjerovnike te u mjeri u kojoj to zahtijeva provođenje likvidacije ulaziti i u nove poslove. U konkretnom slučaju iz Ugovora o prodaji od 5. lipnja 1979. proizlazi da prodavatelj ovlašćuje kupca da u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva nad poslovnim prostorom što je u naravi filigranska radnja površine 16,71 m2 u prizemlju zgrade označene brojem 17 na lokaciji 4.2. k.č. 6/3 u k.o. P. pa imajući u vidu da je u međuvremenu izvršena nova geodetska izmjera čime je izmijenjen broj katastarske čestice na kojoj je izgrađena predmetna zgrada te ujedno izvršeno etažiranje, to je prema ocjeni ovog suda likvidator bio ovlašten radi upisa prava vlasništva kupca izdati tabularnu ispravu čime je ispunjena obveza iz ugovora. Tom tabularnom ispravom ujedno je potvrđen identitet predmeta prodaje iz kupoprodajnog ugovora od 5. lipnja 1979.

 

U odnosu na davanje punomoći u poslovima koje obavljaju likvidatori sukladno čl. 374. st. 2. ZTD-a imaju položaj uprave društva, odnosno izvršnih direktora, a uprava društva i izvršni direktori ovlašteni su izdavati punomoći zbog čega je i likvidator bio ovlašten za izdavanje tabularne isprave opunomoćiti E. d.o.o. Iz rješenja Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu broj R1-23/12 od 23. veljače 2012. proizlazi da je N. B. imenovan likvidatorom likvidacijske mase temeljem odredbe čl. 382. st. 6. ZTD-a koja propisuje da ako se kasnije pokaže da je potrebno provesti daljnje mjere u likvidaciji društva, sud će na prijedlog osobe koja ima pravni interes ponovno imenovati ranijeg ili novog likvidatora.

 

Izdavanje tabularne isprave kojom se kupcu omogućava uknjižba prava vlasništva u zemljišnu knjigu po ocjeni i ovog suda predstavlja dovršenje već ranije započetog posla, a ne sklapanje novog kupoprodajnog ugovora obzirom da je predmetni poslovni prostor prodan još 1979. zbog čega ta nekretnina nije niti mogla biti predmet procjene u vrijednost društvenog kapitala prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (NN. 19/91) koji je stupio na snagu 1. svibnja 1991.

 

Kako su žalbeni navodi kojima Republika Hrvatska pobija prvostupanjsko rješenje neosnovani i jer prilikom njegovog donošenja prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14-odluka US RH, 70/19 – dalje: ZPP) na koje se pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 381. ZPP-a valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 128. st. 3. ZZK-a potvrditi prvostupanjsko rješenje i odrediti brisanje zabilježbe žalbe.

 

U Varaždinu 10. ožujka 2020.