11 Kž-206/2020-3

 

Poslovni broj: 11 Kž-206/2020-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Plešea i Renate Miličević kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. V., zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama - iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog M. V. izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, broj V2 Kov-126/2019-6 od 19. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M. V.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog M. V. podnesen po braniteljici L. M.-P., odvjetnici iz Z., da se iz spisa, kao nezakoniti dokaz, izdvoji zapisnik o ispitivanju osumnjičenog M. V. od 11. siječnja 2019. s pripadajućom DVD snimkom (list 32-37 spisa).

 

              Protiv navedenog rješenja pravodobno je podnio žalbu okrivljenik, putem braniteljice L. M.-P., a žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede odredaba Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Žalba okrivljenog M. V. nije osnovana.

 

U bitnome, okrivljenik smatra da je već prilikom prvog ispitivanja, koje su proveli službenici policije, morao biti prisutan njegov branitelj i da je time što je to ispitivanje provedeno bez prisutnosti branitelja počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

 

 

Naime, okrivljenik u žalbi ne navodi o kojoj povredi iz članka 468. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) se u konkretnom slučaju radi, međutim, s obzirom da smatra da su povrijeđena njegova prava koja proizlaze iz Ustava Republike Hrvatske (članak 22. i 24.), te Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (članka 5., 6. stavak 1., 2. i 3. b. i c. u svezi članka 13.), kao i da je postupljeno protivno odredbi članka 66. stavak 1. točka 4. ZKP/08, očito je da okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

 

Naime, kako to proizlazi iz isprava u spisu, okrivljenik je uhićen 10. siječnja 2019. (list 12-14) i tada mu je uručena pouka o pravima (list 15) iz koje proizlazi da je okrivljenik, između ostalog, upozoren da ima pravo na branitelja po vlastitom izboru ili na postavljanje branitelja s liste dežurnih odvjetnika. Iz izjave okrivljenika od 10. siječnja 2019. (list 16) proizlazi da je okrivljenik izjavio da se odriče prava na branitelja. Dana 11. siječnja 2019., u skladu s odredbom članka 208.a stavak 6. ZKP/08, okrivljenik je ispitan od strane službenika policije. Iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika (list 32-35) proizlazi da je okrivljenik izjavio da je primio i razumio pisanu pouku o pravima i da se odriče prava na branitelja. Treba istaknuti da niti iz jedne okolnosti ne proizlazi da je sposobnost okrivljenika da shvati značaj svojih prava, odnosno odricanja od istih, bila reducirana. Istog dana, dakle 11. siječnja 2019., Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu donijelo je rješenje o provođenju istrage protiv okrivljenika. Prema tome, suprotno tvrdnji okrivljenika u žalbi, u kojoj vrlo detaljno elaborira iz kojeg razloga smatra da su povrijeđena njegova prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, treba istaknuti da je ispitivanje okrivljenika provedeno u skladu s odredbama ZKP/08, odnosno okrivljenik se izričito odrekao prava na branitelja prilikom prvog ispitivanja, a kako se ne radi o obaveznoj obrani u smislu članka 66. stavak 1. ZKP/08, njegovom ispitivanju pred službenicima policije nije trebao biti prisutan branitelj, odnosno okrivljenik se tog prava mogao odreći, što je u konkretnom slučaju i učinio i time njegova prava nisu povrijeđena. Također treba istaknuti da okrivljenik pogrešno tumači odredbu članka 66. stavak 1. točka 4. ZKP/08 prema kojoj okrivljenik mora imati branitelja za vrijeme trajanja postupka za kazneno djelo za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti ako mu je oduzeta sloboda. Naime, nije sporno da je činjenicom uhićenja okrivljeniku oduzeta sloboda, međutim, prema citiranoj odredbi ZKP/08 za obaveznu da okrivljenik mora imati branitelja traži se „trajanje postupka“. Prema odredbi članka 17. stavak 1. točka 1. ZKP/08 postupak započinje pravomoćnošću rješenja o provođenju istrage, a kako je to naprijed istaknuto okrivljenik je ispitan od strane službenika policije prije pravomoćnosti tog rješenja, što upućuje na zaključak da kazneni postupka nije započeo, odnosno nije trajao, pa shodno tome okrivljenik nije morao imati branitelja prilikom ispitivanja koje su proveli službenici policije, a time nije postupljeno protivno odredbi članka 66. stavak 1. točka 4. ZKP/08. Iz svega navedenog proizlazi da ispitivanje okrivljenika nije provedeno suprotno odredbama ZKP/08, a niti su prilikom tog ispitivanja povrijeđena njegova Ustavna i Konvencijska prava, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, pa s obzirom da iskaz okrivljenika nije pribavljen na nezakoniti način, u smislu odredbe članka 10. ZKP/08, žalba okrivljenika odbijena je kao neosnovana. 

 

Iz izloženih razloga, a s obzirom da nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje drugostupanjski sud povodom žalbe, na temelju članka 494 stavak 4. Zakona o kaznenom

 

 

 

postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), ispituje po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 1. ZKP/08, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu.

 

 

U Zagrebu 10. ožujka 2020.