- 1 -              Rev 1230/14-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1230/2014-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice N. H., II. tužitelja M. H., III. tužitelja D. H., tužitelja mlljt. P. H., kojeg zastupa z.z. D. H., V. tužitelja mlljt. G. H., kojeg zastupa z.z. D. H., VI. tužitelja mlljt. M. H., kojeg zastupa z.z. M. H., koje sve zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. ureda za osiguranje, Z., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i K. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji I.-VI. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-44/2012 od 16. siječnja 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-411/08 od 19. rujna 2011., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija I.-VI. tužitelja kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Nalaže se tuženiku H. uredu za osiguranje d.d. ..., Z. da III tužitelju D. H. iz S., ... isplati iznos od 10.725,00 kuna na ime izrade nadgrobnog spomenika zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja I stupanjske presude 19. rujna 2011. godine, pa do isplate, s osnove imovinske štete za troškove pogrebnih usluga isplatiti iznos od 4.605,00 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 28. siječnja 2008. godine pa do isplate, s osnova troškova za vijence isplatiti iznos od 1.300,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. siječnja 2008. godine pa do isplate, na ime karmina iznos od 3.699,60 kuna, zajedno s kamatom koje na iznos od 2.599,60 teku od dana 27. siječnja 2008. godine, a na iznos od 1.100,00 kuna s kamatom od dana presuđenja pa do isplate, sveukupno iznos od 20.329,60 kuna sa zateznom kamatom po eskontnoj stopi koju propisuje HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i iznos od 110.000,00  kuna za I tužiteljicu N. H. iz S., ..., za II tužitelja M. H. iz S.... iznos od 75.000,00 kuna, za III tužitelja D. H. iz S., ... iznos od 75.000,00 kuna, za IV tužitelja mlt. P. H. zastupan po z.z. D. H. iz S., ... iznos od 37.500,00 kuna, za V tužitelja mlt. G. H. po z.z. D. H. iz S., ... iznos od 37.500,00 kuna, za VI tužitelja mlt. M. H. po z.z. M. H. iz S., ... iznos od 37.500,00 kuna, što sveukupno iznosi  372.500,00 kuna, sve zajedno s kamatom koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.

 

II S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelji se odbijaju.

 

              III Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 71.539,86 kuna, sa zateznim kamatama od dana donošenja I stupanjske presude pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"Uvažava se žalba tuženika Hrvatski ured za osiguranje, preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku broj P-411/08 od 19. rujna 2011. u dosuđujućem dijelu, u st. I. izreke, kao i odluka o trošku u st. III. izreke, u kojoj je i to u st. II. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev III. tužitelja D. H. za isplatu iznosa od 10.725,00 kn na ime izrade nadgrobnog spomenika s pripadajućom zateznom kamatom od 19. rujna 2011. pa do isplate, s osnove imovinske štete za troškove pogrebnih usluga u iznosu od 4.605,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 28. siječnja 2008. do isplate, troškove za vijence u iznosu od 1.3000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 28. siječnja 2008. do isplate, za troškove karmina iznos od  3.699,60 kn s kamatom na iznos od 2.599,60 kn od 27. siječnja 2008., a na iznos od 1.100,00 kn s kamatom od presuđenja pa do isplate, odnosno sveukupno iznos od 20.329,60 kn,  kao i iznos od 110.000,00 kn  za I. tužiteljicu N. H., za II. tužitelja M. H. i za III. tužitelja D. H. i to za svakoga iznos od 75.000,00 kn, za IV. mlljt. tužitelja P. H., za V. mlljt. tužitelja G. H. i VI. mlljt. tužitelja M. H. i to za svakoga iznos od 37.500,00 kn, a sve s pripadajućom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate te se sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev  III. tužitelja D. H. za naknadu imovinske štete s osnova izrade nadgrobnog spomenika, troškova pogrebnih usluga, troškova za vijence, troškova karmina, odnosno sveukupno na ime naknade imovinske štete u visini od 20.329,60 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na navedene iznose kao neosnovan.

 

Odbija se tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete s osnova duševnih boli zbog smrti bliske osobe i to u odnosu na I. tužiteljicu N. H. u visini od 110.000,00 kn, u odnosu na II. tužitelja M. H. i u odnosu na IIII. tužitelja D. H. i to za svakoga u visini od 75.000,00 kn,  u odnosu na IV. mlljt. tužitelja P. H., u odnosu na V. mlljt. tužitelja G. H. i VI. mlljt. tužitelja M. H. i to za svakoga iznos od 37.500,00 kn, a sve s pripadajućom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

 

Nalaže se I. - VI. tužitelju da tuženiku naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 47.640,00 kn, u roku od 15 dana.

 

Nalaže se I. - VI. tužitelju da tuženiku naknade troškove žalbenog postupka u iznosu od 13.035,36 kn, u roku od 15 dana."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli I.-VI. tužitelji, navodeći da istu podnose radi materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana, te radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlažu da revizijski sud pobijanu odluku preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Tužitelji potražuju trošak revizije.

 

Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode, te predlaže reviziju odbaciti. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

 

Revizija I.-VI. tužitelja nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;
2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;
3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a. i 373.b. ovog Zakona.

 

U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP. Naime, iz sadržaja drugostupanjske presude proizlazi da je ista donesena na temelju odredaba čl. 373. a. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, obzirom suprotno navodima tužitelja, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, koje međusobno nisu u proturječju, te izreka presude nije u kontradikciji sa obrazloženjem.

 

Revizijskim prigovorima tužitelja istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane sudova nižeg stupnja, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete I.-VI. tužitelja kao članova uže obitelji iza pok. I. H..

 

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđeno je:

-                      da je sada pok. I. H. smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila na cesti kod M. V. 25. siječnja 2008.,

-                      da se prednik tužitelja dobrovoljno vozio na sanduku za alat pričvršćenom za rudo poluprikolice, kao i da je bio pod utjecajem alkohola te izgubio ravnotežu i pao na kolnik pri čemu mu je kotač poluprikolice prešao preko glave nanijevši mu tjelesne ozljede od kojih je na licu mjesta umro,

-                      da su traktor i poluprikolica (tzv. čeza za drva) koja je bila priključena za traktor bili neregistrirani što je tužitelju bilo poznato u trenutku nezgode,

-                      da traktor i poluprikolica nisu imali istaknute registarske oznake.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja drugostupanjski sud zaključuje da je isključena odgovornost tuženika za naknadu štete, te stoga preinačava prvostupanjsku odluku i odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

Odredbom sadržanom u čl. 23. st. 4. i 5. Zakona o obveznom osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13) propisano je da po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema suputnik koji je dragovoljno ušao u neregistrirano vozilo bez istaknutih registarskih oznaka na vozilu kojim je uzrokovana šteta, odnosno suputnik koji je dobrovoljno ušao u neosigurano vozilo kojim je uzrokovana šteta, a sve to ako Hrvatski ured za osiguranje dokaže da su te okolnosti suputniku bile poznate.

Obzirom je u postupku utvrđeno da na traktoru kao ni na prikolici nisu bile istaknute registarske oznake, te da je predniku tužitelja bilo poznato da niti traktor niti prikolica nisu bili osigurani, a na vozilo je ušao dobrovoljno, to je pravilno tužbeni zahtjev tužitelja odbijen primjenom odredbe čl. 23. st. 4. i 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

 

Tužitelji su se u reviziji pozvali na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1232/08 od 1. ožujka 2011. smatrajući da je pobijana drugostupanjska odluka u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem izraženim u odluci revizijskog suda. Ista se međutim odnosi na različitu činjeničnu i pravnu situaciju od ovog konkretnog predmeta, obzirom iz navedene odluke revizijskog suda proizlazi da je vozilo koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći imalo istaknute registarske oznake kao i da nije niti utvrđivana činjenica da li je tužitelju kao suputniku bilo poznato da vozilo nije osigurano.

 

Radi svega navedenog valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju I.-VI. tužitelja odbiti i presuditi kao u izreci.

 

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 10. ožujka 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.