- 1 -              Rev 3497/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3497/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća , u pravnoj stvari tužitelja Ž. Š. iz O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u O., protiv tuženika Z. športskih udruga G. O., O., OIB: ..., radi poništenja Odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-459/18-2 od 11. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-499/17-4 od 28. veljače 2018., u sjednici održanoj 10. ožujka 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-459/18-2 od 11. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-499/17-4 od 28. veljače 2018., kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u kojem je tražio da se poništi Odluka tuženika broj 02-311/1-17 od 24. studenoga 2017. o izvanrednom otkazu tužiteljevog ugovora o radu na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu savjetnika, da ga vrati na navedeno radno mjesto, te da mu prizna sva prava i obveze iz radnog odnosa, i nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.625,00 kn, sve u roku od 8 dana.

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je navedena presuda prvostupanjskog suda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovom sudu da prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, te mu dosudi troškove postupka, uključujući i trošak revizije, podredno predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja je neosnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena Odluka tuženika od 24. studenoga 2017., o izvanrednom otkazu ugovora o radu, da ga tuženik vrati na posao na radno mjesto savjetnika, te da mu prizna sva prava i obveze iz radnog odnosa.

 

Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju povredu se revident poziva, jer pobijana presuda nema nedostataka, može se ispitati, usuglašena je s prikupljenom procesnom građom i sadrži jasne i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o radu 6. srpnja 2015., za obavljanje poslova radnog mjesta savjetnika na neodređeno vrijeme,

 

- da je Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 24. studenog 2017. tuženik postupio po rješenju Sportskog inspektora te tužitelju na radnom mjestu savjetnika otkazao ugovor o radu,

 

- da je navedena Odluka o otkazu ugovora o radu zasnovana na rješenju Sportskog inspektora, Ureda državne uprave od 13. studenoga 2017., kojim je tuženiku kao poslodavcu zabranjeno da u njegovoj stručnoj službi poslove savjetnika obavlja tužitelj Ž. Š., te da je predmetnu Odluku potrebno izvršiti u roku od 8 dana,

 

- da je prema rješenju Sportskog inspektora presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-50/12 od 25. ožujka 2014., tužitelj pravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora na četiri godine zbog kaznenog djela iz čl. 347. st. 1. KZ-a, i da je prema imenovanom primijenjena sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti u tijelima Hrvatskog nogometnog saveza u trajanju od 8 godina,

 

- da je prema obrazloženju Sportskog inspektora odredbom čl. 13. st. 1. Zakona o sportu ("Narodne novine" broj 71/06, 150/08, 124/10, 124/11, 86/12, 94/13, 85/15 i 96/16 - dalje u tekstu ZOS) propisano da pravomoćno osuđena osoba na kaznu zatvora duže od 6 mjeseci ne može sudjelovati u sportskim natjecanjima, organizirati i voditi sportska natjecanja, obavljati stručne poslove u sportu, sudjelovati u radu Skupštine ili upravljanju sportske udruge ili trgovačkog društva, pa da je sukladno tome pravna osoba kod koje je takva osoba zaposlena, dužna raskinuti ugovor o radu ili drugi ugovor s takvom osobom,

 

- da prema čl. 13. st. 2. ZOS ugovor o radu treba raskinuti s osobom kojoj je izrečena bezuvjetna kazna zatvora duža od 6 mjeseci, ali da nije određeno da bi to mogao biti razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu,

 

- da je Sistematizacijom i opisom radnih mjesta tuženika, u čl. 20. toč. 2. predviđeno radno mjesto savjetnika koji prema opisu poslova, između ostalih, obavlja poslove predlaganja strategije unapređenja razvoja sporta, prati i kontrolira izvršavanje programa Zajednice, daje prijedloge za rješavanje sustavnih pitanja i optimizaciju organizacije poslovnog procesa i sustava, te predstavlja Zajednicu pri nadležnim tijelima.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi smatraju neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što poslovi koje je obavljao tužitelj prema sklopljenom ugovoru o radu s tuženikom, odnosno poslovi savjetnika u Z. športskih udruga G. O. predstavljaju stručne poslove u sportu, a koje ne može obavljati osoba pravomoćno osuđena na kaznu zatvora u trajanju od najmanje 6 mjeseci, zbog čega je tuženik bio dužan postupiti po rješenju navedenog inspektora i izvanredno otkazati ugovor o radu tužitelju, sukladno odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje u tekstu ZR) i što to predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć.

 

Tužitelj u reviziji, između ostaloga, u bitnome ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 116. st. 1. ZR-u, čl. 13. st. 1. i 2. i čl. 59. ZOS-u.

 

Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR-u poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

U čl. 13. st. 1. ZOS-u propisano je da osoba koja je pravomoćno osuđena na kaznu zatvora u trajanju od najmanje 6 mjeseci za neko od kaznenih djela počinjenog s namjerom, a nije primijenjena uvjetna osuda, ne može sudjelovati u sportskim natjecanjima, organizirati i voditi sportska natjecanja, obavljati stručne poslove u sportu i dr., dok je u čl. 13. st. 2. toga zakona propisano da se ugovor o radu treba raskinuti s osobom kojoj je izrečena bezuvjetna kazna zatvora duža od 6 mjeseci, ili je razriješiti sa dužnosti.

 

I prema mišljenju ovoga suda, protivno tvrdnji revidenta, poslovi koje je obavljao tužitelj prema sklopljenom ugovoru o radu s tuženikom, odnosno poslovi savjetnika u Z. športskih udruga G. O. predstavljaju stručne poslove u sportu, odnosno aktivnosti iz čl. 13. ZOS-u, a koje ne može obavljati osoba pravomoćno osuđena na kaznu zatvora u trajanju od najmanje 6 mjeseci.

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 116. st. 1. ZR-u kada su ocijenili da utvrđene okolnosti slučaja predstavljaju opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju. Naime, tužitelj je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-50/12 od 25. ožujka 2014., pravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora zbog kaznenog djela iz čl. 347. st. 1. KZ-a, te je prema imenovanom primijenjena sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti u tijelima Hrvatskog nogometnog saveza u trajanju od 8 godina, zbog čega je Sportski inspektor i donio rješenje kojim je zabranjeno Z. športskih udruga G. O. da u stručnoj službi poslove savjetnika obavlja tužitelj Ž. Š., (koju mjeru zabrane je tuženik bio dužan provesti u roku od 8 dana od dostave tog rješenja), a te činjenice su i prema ocjeni ovog revizijskog suda dovele do gubitka povjerenja, radi čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa tužitelja nije moguć. Stoga je tuženik imao opravdan razlog za izvanrednim otkazom ugovora o radu tužitelju. Ovo posebno imajući u vidu djelatnost tuženika te poslove koje je obavljao tužitelj.

 

Neosnovano se tužitelj poziva i na odredbu čl. 59. ZOS-u u kojoj su definirani stručni poslovi u sportu, s obzirom da prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova poslovi koje je obavljao tužitelj na mjestu savjetnika obuhvaćaju, između ostalih, i poslove predlaganja strategije unapređenja razvoja sporta, prati i kontrolira izvršavanje programa Zajednice, daje prijedloge za rješavanje sustavnih pitanja i optimizaciju organizacije poslovnog procesa i sustava, predstavlja Zajednicu pri nadležnim tijelima, i oni zasigurno spadaju u poslove iz čl. 59. ZOS-u.

 

Poslodavac je prema odredbi čl. 13. ZOS-u bio dužan postupiti po rješenju inspektora i raskinuti ugovor o radu jer je zaposleniku izrečena kazna zatvora duža od 6 mjeseci, pa činjenica da je tuženik otkazao, umjesto raskinuo tuženikov ugovor o radu ništa ne mijenja na stvari jer su iste radnopravne posljedice. Zbog toga inzistiranje tužitelja na raskidu umjesto otkazivanju ugovora o radu nije pravno relevantno.

 

Ostalim revizijskim razlozima tužitelj daje svoju ocjenu dokaza i osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjenično stanja što ne može biti predmet revizijskog ispitivanja sukladno čl. 385. st. 1. ZPP-a.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 10. ožujka 2020.