- 1 -              Revd 543/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 543/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja U. d.o.o. iz O., (OIB: ...), zastupanog po punomoćnici T. R., odvjetnici iz O., protiv tuženika V. Č. iz N., Njemačka (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz O., radi isplate, te u pravnoj stvari po protutužbi protutužitelja V. Č. iz N., Njemačka (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz O., protiv protutuženika U. d.o.o. iz O., (OIB: ...), zastupanog po punomoćnici T. R., odvjetnici iz O., radi utvrđenja da je ugovor raskinut, odlučujući o prijedlogu tuženika ujedno i protutužitelja (dalje: tuženika) za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3226/19-4 od 19. studenoga 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. br. P-248/2017-39 od 12. travnja 2019., u sjednici održanoj 10. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.  Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

II. Tužitelju se ne dosuđuje naknada troška odgovora na prijedlog tuženika.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke i suđeno:

 

„Nalaže se tuženiku V. Č., OIB: ..., iz N., ..., Njemačka da tužitelju U. d.o.o. iz O., ..., OIB: ..., isplati na ime ugovorene obveze iznos od 16.800,00 kn (slovima: šestnaesttisućaiosamstokuna), sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose u visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. do isplate u visini zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, i to:

 

- 1.680,00 kn, tekućom od 06. 12. 2012. do isplate,

- 1.680,00 kn, tekućom od 06. 01. 2013. do isplate,

- 1.680,00 kn, tekućom od 06. 02. 2013. do isplate,

- 1.680,00 kn, tekućom od 06. 03. 2013. do isplate,

- 1.680,00 kn, tekućom od 06. 04. 2013. do isplate,

- 1.680,00 kn, tekućom od 06. 05. 2013. do isplate,

- 1.680,00 kn, tekućom od 06. 06. 2013. do isplate,

- 1.680,00 kn, tekućom od 06. 07. 2013. do isplate,

- 1.680,00 kn, tekućom od 06. 08. 2013. do isplate,

- 1.680,00 kn, tekućom od 06. 09. 2013. do isplate,

 

kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 13.312,50 kn, sve navedeno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“,

 

te u točki II. izreke i suđeno:

 

„Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

 

Utvrđuje se da je raskinut ugovor ... sklopljen 2012. godine između tužitelja-protutuženika U. d.o.o. iz O., ..., OIB: ..., i tuženika-protutužitelja V. Č. iz N., ..., Njemačka, OIB: ..., slijedom čega tužitelj-protutuženik ima pravo skinuti postavljeni nadgrobni spomenik s grobnom mjesta ... na Groblju S. A. u O. u roku od 15 dana od presuđenja, te se nalaže tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 7.253,40 kn (sedamtisućadvijestotinepedesttrikune i četrdesetlipa) zajedno za zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2012. pa do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se računa uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju uvećanom za 3%.

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

 

III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 kn u roku od 15 dana.“

 

Tuženik je podnio prijedlog da mu se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnim  pitanjima, prvom - o kojemu revizijski sud nije izrazio svoje shvaćanje i ne postoji sudska praksa, te drugom - o kojemu je revizijski sud već odlučio i izrazio shvaćanje koje je u suprotnosti sa shvaćanjem na kojemu se temelji osporena presuda.

 

Tužitelj je odgovorio na prijedlog i predložio da se odbaci kao nedopušten.

 

Prijedlog tuženika da mu se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 19. studenoga 2019.,  slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019., na ovaj spor glede dopuštenja revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Odredbama čl. 385.a ZPP-a propisano je: "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu…”

 

Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."

 

Predmetom spora:

 

- zahtjev je tužitelja za isplatu novčanog iznosa za djelo koje je učinio pozivom na ugovor kojim su precizirani radovi koje je imao izvesti na grobu pokojne majke tuženika, rok za izvršenje radova, kao i materijal koji je potrebno ugraditi,

 

- protutužbeni je zahtjev tuženika na utvrđenje da je raskinut prethodno navedeni ugovor, uz obvezivanje tužitelja na uklanjanje nadgrobnog spomenika kojeg je izradio za tuženika.

 

Drugostupanjski sud je (preinačenjem prvostupanjske presude) zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim i prihvatio a protutužbeni zahtjev neosnovanim i odbio uz osnovno i odlučno shvaćanje:

 

- da “na konkretnu situaciju treba primijeniti odredbe čl. 604.-619. ZOO koje se odnose na odgovornost za nedostatke, obzirom da bi iz sadržaja e-maila tuženika od 26. prosinca 2014. proizlazilo kako ističe da djelo koje je za njega učinio tužitelj (nadgrobni spomenik) ima nedostatke, prvenstveno jer u njega nije ugrađen kamen kakav je između stranaka dogovoren, a osim navedenog da su radovi izvršeni nekvalitetno i izvan ugovorenog roka”,

 

- da je “odredbom čl. 604. ZOO st. 1. propisano da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača, u st. 2. da ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen te u st. 3. da nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju”,

 

- da “iz stanja spisa proizlazi kako je tužitelj obavijestio tuženika e-mailom od 28. ožujka 2014. da su radovi dovršeni, poslao mu je fotografije nadgrobnog spomenika, pa se ima smatrati da ga je opisanim načinom pozvao na preuzimanje radova”,

 

- da “iz stanja spisa proizlazi kako se tuženik obratio tužitelju e-mailom tek 26. prosinca 2014., (dakle, više od 8 mjeseci nakon poziva tužitelja) prigovorivši izvedenim radovima, što se, po stavu ovog suda, nikako ne može smatrati da je o nađenim nedostacima tužitelja kao izvođača obavijestio bez odgode”,

 

- da “tuženik tijekom postupka nije tvrdio niti dokazivao da bi postojali opravdani razlozi zbog kojih nije mogao pregledati stvar i bez odgode o nedostacima obavijestiti tužitelja, pa se, po stavu ovog suda ima smatrati da je rad primljen te da tužitelj kao izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, a nedostaci na koje ukazuje tuženik su se mogli opaziti uobičajenim pregledom”,

 

- da “ne postoje okolnosti iz odredbe čl. 607. ZOO koje se odnose na gubitak prava izvođača pozivati se na neku odredbu o odgovornosti za nedostatke kad se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate, ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih priopćio naručitelju”: da je “slijedom navedenog…neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika na utvrđenje da je ugovor raskinut i na uklanjanje nadgrobnog spomenika”, a obzirom na prethodno izneseni stav “osnovan je tužbeni zahtjev na isplatu preostalog iznosa cijene za koju je nesporno da tužitelju od strane tuženika nije plaćena, a osnovanost zahtjeva se temelji na odredbi čl. 590. ZOO”.

 

Tuženik je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija, pa je, uz navod da shvaćanje na kojemu se ta presuda temelji nije pravilno - i da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu postavio pitanja:

 

"Može li se u smislu odredbe čl. 609. ZOO-a izričitim uvjetima ugovora smatrati rukom unesena ugovorna odredba u standardni tužiteljev formular ugovora, koja je na inzistiranje tuženika unesena u ugovor?“,

 

„Kada izvođač kod ugovora o djelu izvede radove suprotno izričitim uvjetima ugovora ima li naručitelj radova pravo raskinuti ugovor ne tražeći prethodno otklanjanje nedostataka?“.

 

Međutim, time što je tako odredio razloge svoga prijedloga te konstatirao da ga podnosi prema odredbama čl. 385.a ZPP-a i zbog navedenih pitanja, predlagatelj nije ispunio sve pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti imajući na umu:

 

- da navedene odredbe čl. 385.a i čl. 387. st. 3. ZPP-a predviđaju postojanje:

 

a) u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi, i to važnog za odluku u konkretnom sporu - ali i (ovdje bitno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, te

 

b) kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu, priložene uz prijedlog odluke suda na koju se predlagatelj poziva ili njezinu  određenu naznaku, sve uz postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi i time nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse,

 

- da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije ovlašten sam kreirati sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije u navedenom smislu te spomenutog pitanja i spomenutih razloga - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po tome prijedlogu sam doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da pritom eventualno čak i pogoduje jednoj stranki.

 

Tek bi u takvoj situaciji Vrhovni sud Republike Hrvatske mogao ujednačavati primjenu prava i imao obvezu preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“) - i reviziju dopustiti.

 

U ovome slučaju o takvoj situaciji nije riječ:

 

- predlagatelj je u prijedlogu postavio pitanja odgovor na koja je načelno pozitivan te jasan i neosporan i proizlazi iz neposredne primjene zakonskih odredaba na koje se pitanja odnose, ali se osporena presuda ne temelji na shvaćanju koje proizlazi iz tih odredaba - već na nečemu drugom, na primjeni navedenih odredaba čl. 604. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) i na činjeničnom utvrđenju (kojeg revizijski sud nema ovlasti preispitivati: obzirom na ograničenja iz odredaba čl. 385. ZPP-a i vezan samo formuliranim pitanjima) da je tuženik propustio u određenim rokovima poduzeti radnje, poduzimanjem kojih bi tek zadržao prava koja ovdje nastoji ostvariti - i da samo iz toga razloga (dakle zbog svoje pasivnosti ili propusta u pravodobnom poduzimanju postupaka za zaštitu svojih prava) ne može ostvariti ta prava,

 

- odluke na koje se predlagatelj poziva u prijedlogu, one koje sugerira prihvatiti kao temeljene na shvaćanju koje je u suprotnosti sa shvaćanjem na kojemu je temeljena osporena presuda - u toj suprotnosti nisu: one se ne mogu uspoređivati sa osporenom presudom,

 

- odnosno, prijedlog tuženika u svezi postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge za zaključiti: da o tim pitanjima zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse).

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti i daljnje: da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije - čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 385.a st. 1., čl. 387. st. 3., 4. i 5. i čl. 392. st. 1. ZPP-a).

 

Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog tuženika jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 10. ožujka 2020.