- 1 -              Rev 3834/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3834/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. K. iz B., OIB ..., zastupane po punomoćniku V. P., odvjetniku u O., protiv tuženika I. d.o.o. iz B., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. Z., odvjetniku u O., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-239/2018-2 od 27. rujna 2018., kojom je djelom potvrđena a djelom preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-240/2016-8 od 4. studenog 2016., u sjednici održanoj 10. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I/  Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"I Utvrđuje se da izvanredni otkaz ugovora o radu tuženika od 14. siječnja 2015.g. nije dopušten i zakonit i da radni odnos tužiteljice nije prestao.

 

II Nalaže se tuženiku I. d.o.o. da tužiteljici T. K. prizna kontinuitet radnog odnosa od dana 14. siječnja 2015.g. kao datuma otkaza do dana 15. listopada 2015.g. kao dana zaključenja glavne rasprave i priznati joj sva prava iz radnog odnosa.

 

II Raskida se ugovor o radu sklopljen između tužiteljice T. K. i tuženika I. o. d.o.o. iz B., s danom zaključenja glavne rasprave tj. s danom 15. listopada 2015.g., kao danom prestanka radnog odnosa tužiteljice.

 

II Tuženik je dužan tužiteljici isplatiti na ime naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu iznos od 9.052,83 kn (3 prosječne plaće) zajedno sa z.z. kamata tekućim od 15. listopada 2015.g. do isplate u visini koje se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

 

III Tuženik je dužan naknadi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u roku od 15 dana."

 

kao neosnovan.

 

II/ Nalaže se tužiteljici T. K. iz B., OIB:..., da tuženiku I. d.o.o. B., OIB:50747423390, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.450,00 kn,   u roku od 8 dana."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I/ Žalba tužiteljice se odbija kao djelomično neosnovana i prihvaća kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Osijeku od 4. studenog 2016. poslovni broj Pr-240/2016-8:

 

a) potvrđuje u dijelu točke I/ izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je izvanredni otkaz nezakonit i nedopušten, kao i u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za priznanje kontinuiteta radnog odnosa tužiteljice kod tuženika za razdoblje od 16. siječnja 2015. do 15. listopada 2015., u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s  15. listopada 2015. i  odbijen zahtjev za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida u iznosu od 9.052,83 kune s pripadajućim zateznim kamatama od 15. listopada 2015. do isplate i odbijen zahtjev za naknadu troška tužiteljici, te se potvrđuje i u točki II izreke,

 

b) preinačava u dijelu točke I/ izreke za priznanje kontinuiteta radnog odnosa za dan 15. siječnja 2015. i sudi:

 

Nalaže se tuženiku Istok d.o.o. da tužiteljici T. K. prizna kontinuitet radnog odnosa za dan 15. siječnja 2015. i prizna joj sva prava iz radnog odnosa samo za taj dan.

 

II/ S troškom sastava odgovora na žalbu tuženik se odbija."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kom je potvrđena prvostupanjska presuda, reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužiteljice.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužiteljice niti u postupku pred prvostupanjskim sudom a niti u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska, a niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima.

 

Isto tako nije u pravu tužiteljica kada smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. istog Zakona. Iz obrazloženja nižestupanjskih presuda proizlazi da su nižestupanjski sudovi savjesno i brižljivo ocijenili izvedene dokaze, te da su stečeno uvjerenje opravdali uvjerljivim i logičkim razlozima tako da je moguće provjeriti pravnu i činjeničnu osnovu stečenog uvjerenja.

 

Kako tužiteljica kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. istog Zakona pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica (u čemu se revizija tužiteljice znatnim dijelom sadržaja iscrpljuje, ovdje je za ukazati na sljedeće). Riječ je evidentno o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.

 

Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu od 14. siječnja 2015. i za utvrđenje da radni odnos tužiteljice nije prestao, tužbeni zahtjev tužiteljice za nalaganje tuženiku da joj prizna kontinuitet radnog odnosa od 15. siječnja 2015. pa do 15. listopada 2015., tužbeni zahtjev za raskid predmetnog ugovora o radu s danom 15. listopada 2015. te tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 9.052,83 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2015. pa do isplate.

 

Nižestupanjski sudovi, između ostalog, utvrdili su slijedeće činjenice:

 

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 17. siječnja 2014. i to na poslovima "trgovac",

 

- da je tuženik izvanrednim otkazom otkazao taj ugovor o radu 14. siječnja 2015., između ostalog i iz razloga neovlaštenog otuđenja imovine tuženika i to bez plaćanja naknade te iz razloga što je tužiteljica odbila potpisati primitak pisanog upozorenja na obveze iz radnog odnosa s upozorenjem na mogućnost otkazivanja ugovora o radu,

 

- da je tužiteljica neovlašteno (bez odobrenja tuženika) za sebe uzela robu iz trgovine tuženika u vrijednosti od 200,00 kn, da o tome nije obavijestila tuženika te da tu robu nije niti platila,

 

- te da je tužiteljica 13. siječnja 2015. odbila potpisati primitak prije navedenog upozorenja na odnose iz radnog odnosa.

 

Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

Prema čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Kada je tužiteljica na poslovima "trgovac" kojoj je tuženik povjerio imovinu veće vrijednosti, neovlašteno za sebe iz trgovine tuženika uzela robu u vrijednosti od 200,00 kn (te kada tu robu niti naknadno nije platila) onda po ocjeni ovog revizijskog suda to je već bio dostatan razlog da joj tuženik izvanrednim otkazom otkaže predmetni ugovor o radu. Riječ je o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, radi koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovorenih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ovo stoga što je tuženik u tim okolnostima opravdano izgubio minimum potrebnog povjerenja u tužiteljicu kao trgovca kojoj je povjerio svoju znatnu imovinu. K tome odbijanje tužiteljice da potpiše primitak pisanog upozorenja na obveze iz radnog odnosa s upozorenjem na mogućnost otkazivanja ugovora o radu ukazuje da su odnosi stranaka narušeni do te mjere i to krivnjom tužiteljice, da nastavak radnog odnosa više nije moguć.

 

Neprihvatljivo je shvaćanje tužiteljice da bi predmetni izvanredni otkaz bio nedopušten jer da je ona priznala dug, a da tuženik stoga taj dug može utužiti. Naime i u radnom odnosu sudionici tog odnosa dužni su u ostvarivanju svojih prava i obveza pridržavati se načela savjesnosti i poštenja (čl. 4. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, u vezi s čl. 8. st. 4. ZR). Isto tako nije u pravu tužiteljica niti kada smatra da je imala opravdan razlog odbiti potpisati primitak prije navedenog upozorenja jer da joj tada nije bilo poznato da je tuženik ovlastio Nenada Bunčića da poduzme tu radnju. Naime, to pisano upozorenje je potpisano (izrečeno) od direktora tuženika I. M. (list 59 spisa) pa tužiteljica koja je preuzela to upozorenje, nije mogla imati razlog sumnjati da bi N. B. pokušao zloupotrijebiti pravo tuženika na izricanje takvog upozorenja.

 

Konačno nije u pravu tužiteljica niti kada smatra da ovaj predmetni izvanredni otkaz ugovora o radu bio nedopušten i iz razloga što je tuženik nije omogućio iznošenje obrane (čl. 119. st. 2. ZR). Po ocjeni ovog revizijskog suda prije opisana osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa (otuđenje robe) koju je bilo moguće jednostavno utvrditi te odbijanjem tužiteljice da se korektno odnosi u komunikaciji s tuženikom (odbijanje potpisivanja primitka prije navedenog pisanog upozorenja) ukazuju da u konkretnom slučaju nije bilo opravdano od tuženika očekivati da tužiteljici omogući iznošenje obrane prije otkazivanja ugovora o radu. Ovdje je tek za ukazati da je tužiteljica podnošenjem tuženiku zahtjeva za zaštitu prava ipak iznijela (bezuspješno) svoju obranu.

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužiteljice, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

 

Zagreb, 10. ožujka 2020.