- 1 -              Rev 3832/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3832/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. H. iz B., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik L. M., odvjetnik u U., protiv tuženika H. (H. d.o.o.), OIB ..., K., kojeg zastupa punomoćnik D. I., odvjetnik u P., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-585/18-2 od 20. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-117/17 od 17. siječnja 2018., u sjednici održanoj 10. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu od 23. svibnja 2017., da se utvrdi da radni odnos tuženika kod tužitelja nije prestao, da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na posao sukladno ugovoru o radu te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka. Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak od 2.500,00 kuna.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev podredno ukinuti pobijane odluke i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revident sadržajno osporavajući pravilnu primjenu čl. 8. ZPP iznosi svoju ocjenu dokaza, međutim prvostupanjski je sud ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju.

 

Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 23. svibnja 2017.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj bio radnik tuženika zaposlen na radnom mjestu vozača kamiona, da je 20. prosinca 2010. pretrpio ozljedu na radu zbog koje je bio na bolovanju od povređivanja do rujna 2015.,

 

- da je tužitelju zbog pretrpljene ozljede na radu ograničena radna sposobnost i da više nije bio sposoban za rad na radnom mjestu vozač kamiona,

 

- da se nakon zaključenog bolovanja u rujnu 2015. tužitelj vratio na rad kod tuženika i da je raspoređen na radno mjesto pomoćnog skladištara obzirom na preostalu radnu sposobnost,

 

- da je tuženik u prosincu 2016. i siječnju 2017. inventurom utvrdio manjak od 400.000,00 kn u poslovanju skladišta,

 

- da je tuženik za navedeni manjak smatrao odgovornim skladištara Vladimira Maukovića koji je iz tih razloga dobio otkaz ugovora o radu,

 

- da je tuženik pristupio reorganizaciji radnih mjesta te je donio Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kojim je ukinuto radno mjesto pomoćnog skladištara na kojem je radio tužitelj, a poslove skladištara prenio je na voditelja održavanja te je za navedenu promjenu dobio suglasnost sindikalnog povjerenika,

 

- da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu tužitelju zatražio suglasnost sindikalnog povjerenika radi očitovanja o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju, ali je ta suglasnost uskraćena zbog čega je tuženik od suda zatražio donošenje presude koja će nadomjestiti suglasnost na odluku o otkazu,

 

- da je presudom posl. br. Pr-47/17 od 20. travnja 2017. pravomoćno prihvaćen zahtjev Holcima d.d. pravnog prednika ovdje tuženika te je presudom nadomještena suglasnost na namjeravanu odluku otkaza ugovora o radu tužitelju Ivanu Hojsaku zbog poslovno uvjetovanih razloga,

 

- da je tuženik 23. svibnja 2017. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju na radnom mjestu pomoćni skladištara, da je tužitelj bio jedini radnik koji je obavljao poslove pomoćnog skladištara.

 

Pošavši od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je tuženik zbog loše organizacije poslovanja skladišta (utvrđen je manjak i šteta) izvršio reorganizaciju poslova u istom, da je poslove skladištara prenio na voditelja održavanja, a radno mjesto pomoćnog skladištara ukinuo jer je prestala potreba za radom tužitelja. Stoga su nižestupanjski sudovi zaključili da je dopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog organizacijskih razloga sukladno čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 - u daljnjem tekstu: ZR).

 

Revident u pretežnom dijelu revizije osporava pravo tuženika da mu ugovor o radu otkaže odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu te iznosi shvaćanje da zbog ozljede na radu koju je tužitelj pretrpio kod tuženika i posljedično smanjene radne sposobnosti, tuženik je mogao tužitelju otkazati ugovor o radu samo zbog osobno uvjetovanih razloga stoga da nije dopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. S tim u vezi ističe i citira odredbe čl. 41. st. 1. i čl. 42. ZR.

 

Odredba čl. 41. st. 1. ZR regulira situaciju u kojoj je radniku kod kojeg postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti poslodavac dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban.

 

Tužitelju je nakon ozljede na radu poslodavac, ovdje tuženik ponudio radno mjesto pomoćnog skladištara uzimajući u obzir njegovu preostalu radnu sposobnost, koje radno mjesto je tužitelj prihvatio (i na kojem je radio u trenutku otkaza). Stoga je tuženik postupio sukladno čl. 41. st. 1. ZR.

 

Revident citira i odredbu čl. 42. ZR koja se odnosi na pravo na otpremninu u slučaju ozljede na radu ili profesionalne bolesti, a koja nije bila predmet postupka stoga je takvo citiranje i upućivanje na odredbe ZR za koje revident smatra da su trebale biti primijenjene, neodlučno.

 

Navodi revidenta da mu zbog ozljede na radu koju je pretrpio i zbog koje nije mogao obavljati poslove vozača kamiona (koje i nije obavljao u trenutku otkaza), tuženik nije mogao otkazati ugovor o radu odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu, već eventualno osobno uvjetovanim otkazom su neosnovani.

 

Naime, tužitelj je u trenutku otkaza ugovora o radu radio na poslovima pomoćnog skladištara (koji posao je prihvatio obzirom na preostalu radnu sposobnost), a za kojim je poslovima kod tuženika, zbog organizacijski razloga prestala potreba stoga je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu dopuštena sukladno čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR.

 

Neosnovani su navodi revidenta da za odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nije potrebna suglasnost radničkog vijeća odnosno nadomjesna odluka suda.

 

Odredbom čl. 150. st. 1. ZR određeno je da prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci, što je tuženik i učinio, a odredbom čl. 151. st. 1. ZR određeno je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ili do smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno otkazu radniku osobi s invaliditetom, dok je čl. 151. st. 4. ZR određeno da ako radničko vijeće uskrati suglasnost poslodavac može tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska odluka.

 

Budući da je kod tužitelja zbog ozljede na radu došlo do smanjenja radne sposobnosti, a sindikalni povjerenik je uskratio suglasnost na odluku o otkazu tužitelju, tuženik je sukladno čl. 151. st. 4. ZR tražio od suda nadomjesnu suglasnost.

 

Naime, poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu za jednog od radnika iz čl. 151. st. 1. ZR, neovisno o kojem otkazu se radi.

 

Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Preostalim navodima revident osporava činjenična utvrđenja i zaključke sudova koje ovaj sud nije dužan razmatrati sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

 

Zagreb, 10. ožujka 2020.