- 1 -              Rev-x 375/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 375/2015-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Bosne i Hercegovine, zastupane po Pravobranilaštvu Bosne i Hercegovine protiv tuženice G. K., iz Z., koju zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica u Z., radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5316/13-3 od 9. rujna 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-24/05-33 od 6. veljače 2013., u sjednici održanoj 10. ožujka 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženici da se iseli iz stana koji se nalazi u Z., kat 15, ukupne površine 70,47 m2, te isti slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužiteljici, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.5000,00 kn. Pod toč. II. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka.

 

Drugostupanjskom presudom pod toč. I. preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužiteljice kojim se nalaže da tuženica iseli iz stana koji se nalazi u Z., kat 15, ukupne površine 70,47 m2, te da se isti slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužiteljici kao i da joj se naknade troškovi parničnog postupka. Naloženo je tužiteljici da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, te je odbijena tužena s preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 2.500,00 kn do iznosa od 31.250,00 kn (za iznos od 28.750,00 kn). Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženoj trošak žalbe u iznosu od 3.906,25 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se prihvatiti revizija i da revizijski sud odluči sukladno odredbama čl. 394. i 395. ZPP.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Budući da je pobijana presuda donesena primjenom odredaba čl. 373. a ZPP u konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP). Zbog navedenog podnesena revizija ocjenjivana je kao revizija podnesena prema odredbi čl. 382. st. 1 ZPP.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP pobijana drugostupanjska presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice upravljen prema tuženici da se tuženica iseli iz stana u Z., kat 15, ukupne površine 70,47 m2, te da isti slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužiteljici.

 

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

 

- da je, rješenjem SR BiH, Skupštine Grada Sarajeva od 29. travnja 1976. predmetni stan dodijeljen na korištenje I. F.,

- da je, između I. F. i SIZ Općine M. zaključen ugovor o korištenju stana kojim je predmetni stan dan na korištenje I. F. kao stanaru, te je u tom rješenju navedeno da je stan u vlasništvu Skupštine Grada Sarajevo,

- da su 16. siječnja 1978. na temelju ugovora o zamjeni stanova I. F. i O. V., kao nositelji stanarskog prava zamijenili stanove, a za koju zamjenu je Skupština grada Sarajeva kao davatelj stana na korištenje dala suglasnost,

- da je između SIZ-a stanovanja Općine M. i O. V. zaključen ugovor o korištenju stana u kojem je navedeno da je stan vlasništvo Skupštine Grada Sarajevo,

- da tužiteljica nije dostavila ugovor o udruživanju sredstava za predmetni stan,

- da Skupština Grada Sarajeva nije bila republički organ,

- da predmetni stan nije upisan u knjigu položenih ugovora, niti je tužiteljica dostavila u spis vlastovnicu u odnosnu predmetnu nekretninu na kojoj se nalazi sagrađena stambena zgrada,

- da je tuženica nakon smrti nositeljice stanarskog prava ostala koristiti navedeni stan,

- da je GSKG evidentirao kao vlasnika predmetnog stana Republiku Bosnu i Hercegovinu po zahtjevu same tuženice od 12. prosinca 1996. (list 67 spisa), odnosno tuženica je u navedenom zahtjevu navela da je stan u vlasništvu BIH.

 

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica drugostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan iz razloga što tužiteljica nije dokazala svoje predmnjevano pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini sukladno čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 – dalje: ZVDSP), s obzirom na to da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 18. st.1 ZPP.

 

Suprotno revizijskim navodima tužiteljice u postupku pred drugostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, razumljiva je, sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na zakonitost predmetne odluke, a takvi razlozi nisu proturječni sadržaju isprava koje se nalaze u spisu.

 

Tužiteljica u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica, osporavajući ocjenu provedenih dokaza i zaključke drugostupanjskog suda u odnosu na zakonitost odluke dajući pritom vlastitu ocjenu provedenih dokaza. Međutim, takvi prigovori po svojoj naravi su činjenični prigovori koje revizijski sud ne može ocjenjivati s obzirom na to da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nadalje, valja reći da nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP, a na koju povredu se poziva tužiteljica u reviziji, jer se u konkretnom slučaju ne radi o nedopuštenim raspolaganjima stranaka u parničnom postupku, kakve ime na umu odredba čl. 3. st. 3. ZPP.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Slijedom izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog koji je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti kao izreci ove presude.

Zagreb, 10. ožujka 2020.