Poslovni broj: 6 Gž-91/2018-2

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužiteljice V. B. iz P., OIB: ….., koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. i G., Z., , protiv tuženika E. osiguranje d.d., Z., OIB: ….., koga zastupa predsjednik Uprave, a ovoga punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i partneri d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2991/2015-14 od 14. prosinca 2017., 10. ožujka 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika E. osiguranje d.d., Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2991/2015-14 od 14. prosinca 2017.

             

Obrazloženje

 

Uvodno označenom presudom suđeno je:

              "Nalaže se tuženiku E. osiguranje d.d., Z., OIB: …., da isplati tužiteljici V. B., V. P., OIB: ….., na ime neimovinske štete iznos od 5.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. srpnja 2013.  do 31. srpnja 2015.  po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g.  do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,  a kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a (NN 78/15), uz naknadu parničnog troška u iznosu od 7.287,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče 14. prosinca 2017. godine do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

              Protiv citirane presude tuženik je izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je pogrešno primijenjena odredba čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima kada je utvrđeno da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužiteljici te odredba čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima kada je tužiteljici dosuđena zatezna kamata na neimovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (24. srpnja 2013.). Što se tiče težine povrede, tužiteljica je u štetnom događaju zadobila lake tjelesne ozljede, kod nje nije došlo do trajnog oštećenja zdravlja, trpjela je fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana i slabog intenziteta tri tjedna, sekundarni strah jakog intenziteta trajao je jedan dan, srednjeg intenziteta tri dana i slabog intenziteta daljnjih deset dana, nije joj bila potrebna tuđa pomoć i njega i nije bila na bolovanju. Navedene okolnosti slučaja ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade. Kako je visina štete utvrđena odlukom prvostupanjskog suda, to i neimovinska šteta dospijeva s tim datumom te može teći od dana presuđenja, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Uspjeh stranaka u parnici utvrđen je prema iznosu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, pri čemu je ignorirana činjenica da se vrijednost predmeta spora tijekom postupka mijenjala s početnih 6.000,00 kn na konačnih 5.200,00 kn. Razmjerno uspjehu, valjalo je i tuženiku dosuditi naknadu parničnih troškova. Zatezne kamate na trošak postupka dosuđene su od dana objave prvostupanjske presude iako obveza plaćanja naknade nastaje tek protekom roka za dobrovoljno ispunjenje činidbe. Predlaže preinaku pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva i dosudom parničnih troškova.

              Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba nije osnovana.

              U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn (čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku–"Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.),

              Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. istog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

              Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete kao posljedice prometne nezgode koja se dogodila 26. prosinca 2012. u P. u kojoj je tužiteljica sudjelovala kao putnica u automobilu.

              Nesporan je štetni događaj i pasivna legitimacija tuženika, dok su sporni osnova i visina pojedinih vidova neimovinske štete.

              Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka doc. dr. sc. M. M., spec. ortopedije i traumatologije, proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila nagnječenje glave, nagnječenje desnog koljena i nagnječenje lijeve podlaktice. U štetnom događaju tužiteljica je pretrpjela primarni strah kratkog intenziteta u trenutku ozljede, a nakon događaja javio se sekundarni strah uslijed zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja koji je bio jačeg intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od tri dana te slabijeg intenziteta u trajanju od daljnjih deset dana. Tužiteljica je trpjela jake bolove u trajanju od jednog dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od pet dana te bolove lakog intenziteta u trajanju od dvadeset jednog dana.

              Prema odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.; dalje ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade neimovinske štete, a i kad nje nema.

              Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

              Imajući u vidu težinu povrede, kao i intenzitet i trajanje fizičkih boli i straha te druge okolnosti slučaja, pravilno je, i po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u toj mjeri da je pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 5.200,00 kn.

              Neosnovani su žalbeni navodi u kojima tuženik upire na pogrešnu primjenu odredbe čl. 1100. ZOO time što je utvrđeno da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužiteljici.

              Prvostupanjski sud je zateznu kamatu na dosuđeni iznos odredio od 25. srpnja 2013., s obzirom na to da se tužiteljica tuženiku obratila s odštetnim zahtjevom dan ranije, 24. srpnja 2013., imajući u vidu odredbu čl. 1103. ZOO kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade (neimovinske štete) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

              Tuženik tvrdi da je visina neimovinske štete utvrđena odlukom prvostupanjskog suda te da zatezna kamata na tu štetu može teći od dana presuđenja, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-655/12-2 od 23. listopada 2013., prema kojem neimovinska šteta dospijeva na dan njezina utvrđenja odnosno na dan zaključenja glavne rasprave i kad je sud utvrdi svojom presudom.

              Međutim, u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1005/16-2 od 10. svibnja 2016. konstatirano je da je presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-655/12-1 od 23. listopada 2013. "iznimka glede shvaćanja u primjeni odredbe čl. 1103. ZOO", odnosno da je "na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 14. prosinca 2015. zauzeto shvaćanje…, a prema kojemu zatezne kamate na neimovinsku štetu u smislu odredbe čl. 1103. ZOO teku od podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.".

              Stoga je pravilno prvostupanjski sud odredio da zatezna kamata na dosuđeni iznos štete teče od 25. srpnja 2013. do isplate.

              Odlučujući o parničnom trošku, prvostupanjski sud je na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP naložio tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.287,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 14. prosinca 2017. do isplate.

              Tuženik prigovara da se vrijednost predmeta spora tijekom postupka mijenjala s početnih 6.000,00 kn na konačnih 5.200,00 kn te da je, razmjerno uspjehu, i njemu valjalo dosuditi nadoknadu parničnih troškova.

              Imajući u vidu da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja smanjila tužbeni zahtjev s iznosa od 6.000,00 kn navedenog u tužbi na iznos od 5.200,00 kn, koje (neznatno) smanjenje nije imalo nikakvog utjecaja na visinu troška zastupanja za sastav tužbe i obrazloženih podnesaka te zastupanja na ročištima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP) nalažući tuženiku da tužiteljici nadoknadi cjelokupni parnični trošak u iznosu od 7.287,00 kn.

              Što se tiče žalbenog osporavanja odluke o početku tijeka zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak tužiteljici, za istaći je da je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na plaćanje zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova postupka tužiteljici od donošenja prvostupanjske presude, primjenjujući odredbu čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14. i 73/17.), koja odredba se prema općeprihvaćenom stajalištu sudske prakse primjenjuje u parničnom postupku, što potvrđuju brojne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-1334/11 od 18. prosinca 2014., Rev x-25/15 od 24. veljače 2015. i dr.), pa je žalbeno problematiziranje odluke o početku tijeka zatezne kamate, koje je teoretske prirode, promašeno.

              Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, dakle odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zadru 10. ožujka 2020.

 

 

Sudac

 

Igor Delin