- 1 -              Rev 3213/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3213/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. B., OIB: ..., iz D., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva K. p. iz Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1590/2015-4 od 23. srpnja 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3654/12-29 od 18. prosinca 2014., u sjednici održanoj 10. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tužitelja u odnosu na prvo naznačeno pitanje, preinačuje se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1590/2015-4 od 23. srpnja 2015., u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3654/12-29 od 18. prosinca 2014., u dijelu kojim je na dosuđeni iznos glavnice 560,00 kn na ime tuđe pomoći i njege odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 22. ožujka 2014. do 17. prosinca 2014., te presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3654/12-29 od 18. prosinca 2014., u dijelu kojim je na dosuđeni iznos glavnice 560,00 kn na ime tuđe pomoći i njege odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 20. prosinca 2012. do 21. ožujka 2014., i sudi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 560,00 kn za razdoblje od 20. prosinca 2012. do 17. prosinca 2014. po stopi određenoj od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Odbacuje se revizija tužitelja u odnosu na drugo naznačeno pitanje kao nedopuštena.

 

II.              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove revizijskog postupka u iznosu od 937,50 kn, u roku od 15 dana.

 

III.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova revizijskog postupka u preostalom dijelu za iznos od 937,50 kn.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u st. I. izreke tužitelju je dosuđena naknada štete u iznosu od 20.560,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. ožujka 2014. do isplate, kao i troškovi parničnog postupka u iznosu od 11.900,00 za zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je u st. II. izreke odbijen zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kojim potražuje zakonsku zateznu kamatu od 20. prosinca 2012. do 21. ožujka 2014., kao i u dijelu zahtjeva kojim na dio dosuđenog parničnog troška u iznosu od 2.200,00 kn potražuje zakonsku zateznu kamatu od 22. siječnja 2013. do 17. prosinca 2014. te u dijelu zahtjeva kojim na daljnji dio dosuđenog parničnog troška u iznosu od 2.200,00 kn potražuje zakonsku zateznu kamatu od 2. srpnja 2013. do 17. prosinca 2014.

 

Drugostupanjskom presudom djelomično su odbijene žalbe tužitelja i tuženika, te je djelomično preinačena prvostupanjska presuda tako da ista glasi:

 

''1. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 15.000,00 kn sa zateznom kamatom od 19. prosinca 2012. do isplate, te iznos od 560,00 kn sa zateznom kamatom od 18. prosinca 2014. do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 8.233,50 kn sa zateznom kamatom od 18. prosinca 2014. do isplate, sve kamate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, u roku 15 dana.

 

2. S preostalom visinom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.

 

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 kn, u roku 15 dana.

 

4. S troškom sastava odgovora na žalbu tužitelj se odbija.''

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) jer smatra da odluka u predmetu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu odluku preinači na način da tužitelju dosudi zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete u iznosu od 560,00 kn tekuće od 19. prosinca 2012. do 17. prosinca 2014., te da mu prizna i trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 1.250,00 kn. Potražuje i troškove revizijskog postupka.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je dopuštena i osnovana u odnosu na prvo postavljeno pitanje, a nije dopuštena u odnosu na drugo postavljeno pitanje.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U reviziji tužitelj naznačuje materijalnopravna/postupovnopravna pitanja koja glase:

 

1. ''Ima li oštećenik, kojem je šteta nastala u prometnoj nezgodi, pravo na zatezne kamate na zatraženi (i kasnije dosuđeni) iznos imovinske štete (s osnove tuđe pomoći) od dana postavljanja odštetnog zahtjeva tuženiku – odgovornom društvu za osiguranje (ili od dana okončanja liječenja ako je isto nastupilo nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku) ako tuženik kao odgovorno društvo za osiguranje u zakonom propisanom roku (kako je određeno čl. 12. st. 1. i 3. (tada važećeg) Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09 – dalje u tekstu: ZOOP) ne isplati oštećeniku nesporni iznos naknade imovinske štete, a kako to određuje prisilna odredba (ius cogens) čl. 12. st. 4. ZOOP-a?''

 

2. ''Predstavlja li odštetni zahtjev oštećenika, podnesen tuženiku u mirnom postupku, u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZOOP-a, izdatak učinjen u povodu parnice – parnični trošak te ima li oštećenik, zastupan po punomoćniku u osobi odvjetnika, pravo na naknadu prema Tbr. 28. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu: OT)?''.

 

U odnosu na razlog važnosti prvo naznačenog pitanja revident se poziva na odluke Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-60/10 od 25. ožujka 2010., Gž-2437/14 od 13. studenoga 2014., Gž-3614/13 od 12. lipnja 2015., zatim na odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-361/12 od 10. lipnja 2014., Gžn-3308/11 od 18. svibnja 2015., Gžn-2413/13 od 14. travnja 2015., te na odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1483/14 od 2. lipnja 2015., tvrdeći da je da je u istima zauzeto shvaćanje koje nije podudarno sa shvaćanjem koje je drugostupanjski sud zauzeo o tom pitanju u pobijanoj odluci.

 

U odnosu na razlog važnosti drugo naznačenog pitanja revident se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 147/10 od 7. veljače 2012., tvrdeći da je u navedenoj odluci revizijski sud već zauzeo shvaćanje o tom pitanju, ali da je pobijana drugostupanjska odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 20.560,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20. prosinca 2012. do isplate, kao i troškovima parničnog postupka, iz štetnog događaja koji se dogodio 24. prosinca 2011.

 

U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je u odnosu na dio odluke o kamatama na dosuđeni iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 560,00 kn zauzeo shvaćanje da tužitelju na navedeni iznos pripada zatezna kamata nakon dana kada je tuženiku dostavljena medicinska dokumentacija (22. ožujka 2014.), dok je drugostupanjski sud zauzeo shvaćanje da zatezne kamate teku od donošenja prvostupanjske presude (18. prosinca 2014.) do isplate obzirom je tada određena visina naknade te štete s obrazloženjem da opseg naknade nenovčane imovinske štete, kao novčane obveze, može biti poznat tek kada je izražen u novcu, a to je donošenjem prvostupanjske presude.

 

O prvo naznačenom pitanju, koje ovaj sud ocjenjuje važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Rev 934/14-2 od 5. travnja 2017. i Rev 550/14-2 od 18. studenoga 2015.

 

Navedena shvaćanja nižestupanjskih sudova nepodudarna su shvaćanju ovog suda izraženom u navedenim odlukama prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP.

 

Naime, odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

Slijedom izloženog, a polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova, posebno činjenice da se u konkretnom slučaju tužitelj obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom 12. ožujka 2012., odnosno prije podnošenja tužbe, te zatražio zatezne kamate na imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege od dana kada je njegovo liječenje bilo završeno (19. prosinca 2012.), valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja u odnosu na prvo naznačeno pitanje te na temelju čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao izreci presude.

 

Međutim, drugo naznačeno pitanje odnosi se na rješenje o troškovima postupka sadržano u drugostupanjskoj presudi, a protiv rješenja o troškovima parničnog postupka revizija nije dopuštena.

 

Naime, u sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod br. Su-IV-19/15-15 od 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno drugostupanjsko rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

 

Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova spor niti počinje niti se dovršava.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 392.b st. 1. ZPP, u odnosu na drugo naznačeno pitanje, reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu (st. I. izreke rješenja).

 

Kako se preinačeni dio nižestupanjskih odluka odnosi na dio sporednog zahtjeva, to prihvaćanje revizije u odnosu na prvo naznačeno pitanje nema utjecaja na odluke o parničnim troškovima iz nižestupanjskih odluka (čl. 154. st. 3. ZPP).

 

S obzirom da je revident uspio u reviziji s prvo naznačenim pitanjem, sukladno čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP, pripada mu i trošak sastava revizije u iznosu od 937,50 kn prema Tbr. 10. toč. 6. i Tbr. 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), pa je odlučeno kao u st. II. izreke rješenja.

 

              Međutim, odbijen je zahtjev revidenta za naknadu troška sastava revizije u preostalom dijelu za iznos od 937,50 kn jer isti nije uspio u reviziji s drugo naznačenim pitanjem (st. III. izreke rješenja).

 

Zagreb, 10. ožujka 2020.