- 1 -              Revr 428/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 428/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. Š. iz Z., koju zastupa punomoćnica D. M. P., odvjetnica u O. društvu P. i P. j.t.d., iz Z., protiv tuženika Klinički bolnički centar Z. Z., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-1099/2017-2 od 11. siječnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1234/15-48 od 31. listopada 2017., u sjednici održanoj 10. ožujka 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu od 4. ožujka 2015. nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice na temelju ugovora o radu od 29. rujna 2011. nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje na rad i za naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - u daljnjem tekstu: ZPP) navodeći da je podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je revizijskom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude na način da se prihvati tužbeni zahtjev uz nadoknadu tužiteljici troškova parničnog postupka, a podredno ukinuti nižestupanjske presude i vratiti predmet na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu, pa shodno tome i utvrđenje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje na rad.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme na temelju Ugovora o radu sklopljenog između stranaka 29. rujna 2011. na poslovima radnog mjesta prvostupnik medicinsko-laboratorijske dijagnostike, broj radnog mjesta 2015.,

 

- da je P. T. dopisom upućenim tuženiku 29. kolovoza 2014. prijavio tužiteljicu zbog neovlaštenog izdavanja njegovog osobnog liječničkog kartona (otpusnog pisma s dijagnozom bolesti), a čime da je narušena njegova privatnost, osobnost i buduće zaposlenje,

 

- da je proveden postupak kod tuženika po navedenoj prijavi te su saslušani P. T., Ž. L., K. G. i tužiteljica te su o njihovim izjavama sačinjeni zapisnici,

 

- da je tužiteljica isprintala medicinsku dokumentaciju P. T. pod šifrom kolegice K. G., bez da ju je on na to ovlastio pacijent tuženika P. T.,

 

- da je u posjed medicinske dokumentacije došla Ž. L. koja nije bila ovlaštena od strane pacijenta tuženika P. T. izvršiti uvid u njegovu medicinsku dokumentaciju,

 

- da je tuženik redovno otkazao ugovor o radu tužiteljici radi skrivljenog ponašanja odlukom od 4. ožujka 2015. iz razloga jer je neovlašteno putem Bolničkog informatičkog sustava (u daljnjem tekstu: BIS) ušla i isprintala medicinsku dokumentaciju pacijenta P. T. te je tu dokumentaciju pokazala i predala trećoj osobi Ž. L., da je time prekršila norme pozitivnog prava i etike i počinila osobito tešku povredu radne obveze, te da je osim toga tužiteljica u bolničke prostorije, u prostorije Zavoda dovela psa, koji da je u prostoru za boravak i odmor osoblja obavio nuždu, što je moglo izazvati štetne posljedice za zdravlje i život ljudi,

 

- da je tuženik o namjeru da tužiteljici otkaže ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja obavijestio sindikat kojega je tužiteljica član i radničko vijeće,

 

- da tuženik nije upozorio tužiteljicu na kršenje obveza iz radnog odnosa.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje da sama činjenica što je tužiteljica neovlašteno isprintala medicinsku dokumentaciju P. T. i što je u posjed iste neovlašteno došla Ž. L., ukazuje da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja joj se stavlja na teret, a kojom je narušeno povjerenje tuženika kao poslodavca prema tužiteljici kao radnici, jer je prekoračila svoje ovlasti te je stoga tuženik imao opravdan razlog postupiti u skladu s odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/2014 - u daljnjem tekstu: ZR). Nadalje zaključuje da se radi o takvoj povredi radne obveze kada nije opravdano očekivati od poslodavca da posebno upozorava tužiteljicu. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim i odbio ga cijelosti.

 

U odnosu na daljnju povredu koja se tužiteljici stavlja na teret pobijanom odlukom tuženika da je u prostorije tuženika uvela psa, prvostupanjski sud je zaključio da i to postupanje tužiteljice također predstavlja povredu radne obveze, ali ne takvu koja bi sama za sebe opravdavala donošenje odluke o otkazu zbog osobito teške povrede radne obveze.

 

Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

 

U revizijskom stupnju postupka i dalje je sporno je li je tužiteljica počinila povredu obveze iz radnog odnosa u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč 3. ZR, a u svezi odredbe čl. 25. Zakonu o zaštiti prava pacijenata ("Narodne novine", broj 169/04, 37/08) te čl. 126. i čl. 127. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 82/13 do 154/14 – u daljnjem tekstu: ZZZ).

 

Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju, ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

Odredbom članka 25. Zakona o zaštiti prava pacijenata propisano je da pacijent ima pravo na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje njegova zdravlja sukladno propisima o čuvanju profesionalne tajne i zaštite podataka, dok je odredom članka 126. ZZZ-a, propisano da su zdravstveni radnici dužni čuvati kao profesionalnu tajnu sve što znaju o zdravstvenom stanju pacijenta, a člankom 127. istoga Zakona, povreda čuvanja profesionalne tajne smatra se težom povredom iz radnoga odnosa, s time što je i tuženikovim Pravilnikom o profesionalnoj tajni (u daljnjem tekstu: Pravilnik), posebno utvrđeno što je profesionalna tajna te da odavanje profesionalne tajne predstavlja osobito tešku povredu radne obveze.

 

Po ocjeni ovog suda, već sama činjenica da je tužiteljica neovlašteno isprintala medicinsku dokumentaciju i to zlouporabivši tuđu šifru te takvim postupanjem još dodatno i omogućila da u posjed te dokumentacije dođe treća osoba, bez obzira na način dolaska u posjed te osobe, predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, a posebno sagledavajući navedeno postupanje u smislu odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti prava pacijenata i čl. 126. i čl. 127. ZZZ.

 

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev, ocijenivši ga neosnovanim.

 

Tužiteljica u reviziji obrazlažući razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešnu primjenu materijalnog prava zapravo osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u postupku koje je prethodilo ocjeni sudova o počinjenju osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koja joj se stavlja na teret pobijanom odlukom tuženika te daje drugačiju ocjenu dokaza od nižestupanjskih sudova smatrajući da takvom svojom ocjenom dokaza nije počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

 

Takvi navodi u kojima drukčije ocjenjuje provedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka nižestupanjskih sudova iznesenih u obrazloženju svoje odluke, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku, stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena to je na temelju čl. 393. ZPP, valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 10. ožujka 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.