- 1 -              I Kž 156/2020-4

Broj: I Kž 156/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika J. Š. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi članka 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.-I.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 14. veljače 2020. broj Ik I-9/2020-14, u sjednici održanoj 10. ožujka 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba zatvorenika J. Š. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu je, na temelju članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) i članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18 i 126/19. - dalje: KZ/11.) odbijen je kao neosnovan prijedlog zatvorenika J. Š. za uvjetni otpust.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik osobno, bez navođenja žalbenih osnova, iako je iz sadržaja vidljivo da je žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se objektivno sagledaju relevantne činjenice i usvoji žalba.

U skladu s odredbom članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) i članka 44. stavka 2. ZIKZ spis je prije dostave izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust podnesen osobno od strane zatvorenika.

Jedna od pretpostavki za primjenu instituta uvjetnog otpusta propisana u članku 59. stavku 1. KZ/11. je osnovano očekivanje da osuđenik neće počiniti kazneno djelo nakon izdržavanja kazne, a prilikom odlučivanja o tome, potrebno je cijeniti okolnosti propisane u članku 59. stavku 2. KZ/11.

Prvostupanjski sud je u konkretnoj situaciji osnovano odbio osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika J. Š. ocjenjujući da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. KZ/11. što imajući u vidu zatvorenikovu osobnost, prijašnji život i vjerojatnost od kriminalnog povrata.

Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, unatoč određenim okolnostima koje zatvoreniku idu u prilog (ocjene "uspješan" iz pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvora i iz radne angažiranosti, podrška obitelji i osiguran postpenalni prihvat), pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na zatvorenika J. Š. nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. stavka 1. KZ/11.

Na takav stav ovog suda, nisu od utjecaja opširni žalbeni navodi zatvorenika. Naime, referirajući se na svoju raniju kažnjavanost, žalitelj ističe da je svjestan svoje kaznene evidencije, ali da je svaku kaznu pošteno odslužio. Osim što navedena okolnost nije takvog značaja da bi dovela u pitanje stavove pobijanog rješenja, ista ne proizlazi iz podataka u spisu. U izvješću Probacijskog ureda Z. (list 9 spisa) navedeno je da zatvorenik nije izvršio sankciju rada za opće dobro iz predmeta Općinskog suda u Zadru poslovnog broja K-152/08 koja je morala biti obustavljena zbog zastare. Kao razlog neizvršenja sankcije navedene su teškoće sa stupanjem u kontakt sa zatvorenikom i njegov prestanak s izvršavanjem sankcije. Takvo optuženikovo ponašanje je pokazalo njegov negativan odnos prema izrečenoj sankciji i državnim tijelima koja sudjeluju u provedbi sankcije. Kao daljnje protuargumente pobijanom rješenju žalitelj ističe da ima potpunu podršku svoje obitelji i kod nje osiguran postpenalni prihvat, da je bio zaposlen prije odlaska na izdržavanje kazne čime opovrgava navod pobijanog rješenja da jedino kriminalom dolazi do sredstava neophodnih za život, da je kriv i iskreno se kaje za kazneno djelo zbog kojeg sada izdržava kaznu, da je uzoran zatvorenik koji je radno angažiran i ocjenjen ocjenom "uspješan", da poštuje kućni red i da nije stegovno kažnjavan. Očitujući se na jedan od kaznenih postupaka koji su u tijeku protiv zatvorenika, žalitelj iznosi svoju interpretaciju događaja zbog kojeg se vodi taj postupak. Međutim, ove okolnosti same za sebe, a niti u svojoj ukupnosti, nisu takve da bi dovele do drugačijeg zaključka u odnosu na predviđanje zatvorenikovog ponašanja nakon izdržavanja zatvorske kazne.

Budući da zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 10. ožujka 2020.