- 1 -              Rev 2799/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2799/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika E.-D. d.o.o. u stečaju, Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici I. G., I. Š. R. i H. R., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2095/15-3 od 5. rujna 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog sud u Zagrebu poslovni broj Pr-8626/14-16 od 10. srpnja 2015., u sjednici održanoj 10. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Ukida se presuda Županijskog suda Zagrebu poslovni broj Gž R-2095/2015-3 od 5. rujna 2017. u dijelu pod točkom II., III. i IV. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 127.320,00 kuna sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako je pobliže naznačeno u tom dijelu odluke, točkom II. izreke je tužitelju je naloženo nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kuna sa zateznim kamatama od 10. srpnja 2015. do isplate, dok je točkom III. izreke odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

 

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u iznosima razlike u bruto plaći za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 30. lipnja 2014., s tim da je žalba djelomično prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena u preostalom dijelu točke I. izreke kojom je odbijen zahtjev za isplatu bruto iznosa od 127.320,00 kuna sa zatraženom zateznom kamatom, u stavku II. izreke te u stavku III. izreke, te je presuđeno tako da je tuženiku naloženo isplatiti bruto iznos od 127.320,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u tom dijelu izreke, naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 15.625,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova i troška žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda tuženik je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku odluku na način da se potvrdi odluka suda prvog stupnja, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz dosudu troškova revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Sukladno odredbi članka 392. a stavak 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revident tvrdi da je drugostupanjski sud  počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer nije uzeo u obzir njegove tvrdnje da podaci u obračunima plaća nisu vjerodostojni, odnosno da se u rubrici „koeficijent“ ili „bodovi“ ne navodi broj bodova na koje tužitelj ima pravo temeljem ugovora o radu zbog toga što u računalnom programu za obračun plaće nije (bilo) moguće unijeti zasebnu vrijednost boda za svakog radnika i broj bodova iz ugovora o radu, a koje tvrdnje da je u iskazu potvrdila svjedokinja V. Š. (vanjski suradnik tuženika za knjigovodstvo).

 

Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 30. lipnja 2014.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da za radno mjesto tužitelja nije postojao propisani plan ostvarivanja rada, te da je prema članku 7. ugovora o radu tužitelj imao pravo na osnovnu plaću određenu prema 13000 bodova, kao i da vrijednost boda za obračun tužiteljeve plaće ovisi o ukupnim rezultatima društva,

 

- da su plaće svim radnicima tuženika tijekom 2013. i 2014. smanjivane i da su plaće varirale, tj. da nisu u utuženom razdoblju svaki mjesec bile iste, kao i da su prihodi tuženika tijekom 2013. i 2014. značajno pali,

 

- da je direktor tuženika imao ovlaštenje utvrđivati vrijednost boda.

 

Na temelju ovako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj, na kojem je bio teret dokazivanja (članak 131. stavak 1. Zakona o radu - „Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR), bio dužan dokazati da mu je plaća trebala iznositi upravo bruto 13.000,00 kuna i to svaki mjesec u razdoblju od siječnja 2013. do travnja 2014., što da on u ovom slučaju nije dokazao. Pritom se u obrazloženju prvostupanjske presude naglašava da u postupku nije utvrđivano, niti je tužitelj tvrdio, da vrijednost boda za obračun njegove plaće nije usklađena s ukupnim rezultatima poslovanja tuženika, već je isticao da mu u svakom slučaju pripada plaća u bruto iznosu od 13.000,00 kuna polazeći od ukupnog iznosa bodova (13000) i vrijednosti boda od 1,00 kune. Slijedom toga je tužbeni zahtjev odbijen.

 

Drugostupanjski sud pak ne prihvaća takvu odluku i polazeći činjenice da iz isplatnih lista plaća (koje predstavljaju ovršnu ispravu) proizlazi da je vrijednost boda tijekom čitavog utuženog razdoblja iznosila upravo 1,00 kunu, zaključuje da u ovom slučaju obračun nije vršen temeljem ugovorenog broja bodova od 13000, nego je broj bodova zapravo jednostrano smanjivan, za što da tuženik bez suglasnosti tužitelja nije bio ovlašten.

 

Međutim, s obzirom da je sud drugog stupnja utemeljio svoju odluku na obračunskim listama za plaću, a da pritom nije ispitao, raspravio i ocijenio njihovu vjerodostojnost, koju je tuženik od početka i tijekom cijelog postupka osporavao ističući da podaci u njima nisu točni (i navodeći razloge za tu činjenicu), niti je uvažio iskaz svjedokinje V. Š., koja je u tom smislu iskazivala, a niti je uopće naveo razloge o tim odlučnim okolnostima, počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

 

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će, imajući na umu uputu iz ovog rješenja (članka 394.a ZPP), otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, nakon čega će donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.

 

Iz navedenih je razloga, primjenom odredbe članka 394. stavak 1. ZPP pobijanu presudu valjalo ukinuti i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 10. ožujka 2020.