Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Gž.864/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marije Vetme kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Joza Šoletića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz A., kojeg kao punomoćnik zastupa B. V. odvjetnik u Z., protiv tuženika V. M. iz P., kojeg kao punomoćnik zastupa Ž. F. odvjetnik u D., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku posl.br.P.1502/08 od 1. veljače 2013. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2015. godine 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbije se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl.br.P.1502/08 od 1. veljače 2013.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je tužitelj I. M. stekao pravo vlasništva čest. zem.4381/66 i 4381/67 z. ul. 928 K. O. T. za ½ suvlasničkog dijela, te je tuženik dužan izdati tužitelju ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva za ½ suvlasničkog dijela koju će u protivnom zamijeniti ova presuda". 

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe platiti tužitelju troškove parničnog postupka".

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kuna u roku od 15 dana."

 

Ujedno je naloženo tužitelju da naknadi parnične troškove tuženiku u svoti od 9.375,00 kn.

 

Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o troškovima, dakle, zbog svih razloga predviđenih čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva (za ½ dijela) na nekretninama zemljišnoknjižne oznake č. zem.4381/66 i 4381/67 zk.ul.928. k.o. T., kao i zahtjev za izdavanje isprave podobne za uknjižbu tog prava u zemljišnu knjigu.

 

Tužitelj tvrdi da je njegov pravni prednik (otac), pok. K. M., stekao pravo  vlasništva predmetne nekretnine uzurpacijom, a tužitelj je njegov nasljednik za ½ dijela, a osim toga tužitelj je kao zakonit, istinit i pošten posjednik stekao pravo vlasništva. Također naglašava da je na dijelu čest. zem.4381/66 k.o. T. započeo s izgradnjom obiteljske kuće.

 

Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

 

-          da je u zemljišnoj knjizi tuženik uknjižen kao vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem.4381/66 i 4381/67 zk.ul.928 k.o. T.;

-          da se tuženik na predmetnim nekretninama uknjižio na temelju pravomoćnog rješenja Komisije za uzurpacije Skupštine općine D. broj UP-I-05/1-1569-80 od 7. siječnja 1986. godine;

-          da je otac stranaka K. M. pokrenuo postupak uzurpacije ali po njegovom zahtjevu taj postupak nije dovršen, već ga je nastavio tuženik;

-          da je K. M. umro 1984. godine a njegovim nasljednicima su  proglašene stranke, s tim da predmetne nekretnine nisu navedene u rješenju o nasljeđivanju;

-          da je nekretnina oznake čest. zem.4381/66 omeđena betonskim zidom i asfaltnim pristupnim putem, sa zapada je zid a sa juga asfaltni put koji vodi do zgrade sagrađene na čest. zem.4381/66, i da ima površinu 1020 m2;

-          da je nekretnina oznake čest. zem.4381/67 nalazi sa južne strane asfaltnog proširenog puta koji nosi broj 4381/72 i graniči sa južne strane sa čest. zem.4381/11a s istočne strane sa č. zem.4381/68 i ima površinu 255 m2;

-          da je tužitelj započeo s izgradnjom kuće koja se većim dijelom nalazi na nekretnini oznake čest. zem.4382/7 a manjim dijelom na čest. zem.4382/1 i 4381/66.

 

Na temelju ovakvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je zaključio da tužitelj nije mogao nasljeđivanjem steći ½ dijela predmetnih nekretnina s obzirom da je  tuženik te nekretnine stekao na izvoran način, na temelju odluke Komisije za uzurpacije Skupštine općine D.. Isto tako, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda  da tužitelj nije mogao steći suvlasnički dio predmetnih nekretnina građenjem kuće jer je ona izgrađena dijelom na drugim nekretninama a samo dijelom na utuženoj nekretnini 4381/66, s obzirom na činjenicu da se gradnjom stječe pravo vlasništva na točno određenom dijelu nekretnine na kojoj je zgrada izgrađena i onom dijelu koji služi redovitoj upotrebi zgrade, a ne na suvlasničkom dijelu svih nekretnina.

 

Za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke sud je dao jasne i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u pitanje navodima žalbe.

 

Ovdje valja dodati da tužitelj nije mogao ni dosjelošću steći pravo suvlasništva jer iz cjelokupne raspravne građe nedvojbeno proizlazi da ni njegov pravni prednik (otac) a ni tužitelj nisu bili pošteni posjednici nekretnine jer su cijelo vrijeme znali da je nekretnina  zauzeta, tj. znali su da nekretnina nije njihova.

 

Žalitelj tvrdi i pokušava dokazati da je predmetnu nekretninu stekao otac stranaka, na osnovi uzurpacije. Međutim, kod stjecanja prava vlasništva na temelju odluke tijela pravo vlasništva stječe pravomoćnošću te odluke, jer se radi o konstutivnoj odluci, a u konkretnom slučaju takva odluka nije donesena u odnosu na oca stranaka, već ju je ishodio tuženik, dakle,  tuženik je na temelju odluke Komisije za uzurpacije stekao pravo vlasništva.

 

Kao što je ranije navedeno tužiteljev otac nije mogao steći predmetne nekretnine dosjelošću bez obzira na duljinu trajanja posjeda jer je očito bio nepošteni posjednik tih nekretnina.

 

Iz raspravne građe u biti proizlazi da tuženik i ne spori tužitelju da je stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine oznake 4381/66 k.o. T. na osnovi gradnje. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno odbio taj dio tužbenog zahtjeva jer je tužbenim zahtjevom traženo utvrđenje prava suvlasništva nekretnine, a tužitelj je mogao steći samo pravo vlasništva točno određenog dijela nekretnine. Činjenica da je tužitelj predlagao izvođenje dokaza kojim će se definirati zemljište na kojem je kuća  izgrađena i ono koje služi redovitoj upotrebi te kuće, a prvostupanjski sud otklonio njegov prijedlog da se vještaku naloži izrada nalaza radi usklađivanja tužbenog zahtjeva, ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer temu raspravljanja pred sudom određuje tužitelj, a u konkretnom slučaju tužitelj je tražio da se utvrdi da je stekao pravo suvlasništva na nekretninama oznake čest. zem4381/66 i 4381/67 zk.ul.928 k.o. T., i za tako postavljeni tužbeni zahtjev nije bilo potrebno nalagati vještaku da točno odredi mjesto gdje je predmetna nekretnina izgrađena i da označi dio zemljišta koji je ograđen i koji se nalazi u neposrednoj blizini te nekretnine jer se o osnovanosti tužbenog zahtjeva moglo zakonito odlučiti i bez izvođenja toga dokaza. Naime, te činjenice nisu uopće relevantne za donošenje odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu. Radi racionalnijeg postupanja stranaka valja kazati da pravomoćna presuda u ovom predmetu nije zapreka za vođenje nove parnice u kojoj bi se tražilo utvrđenje prava vlasništva na točno određenom dijelu nekretnine na kojem je izgrađena zgrada.

 

Prema tome, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno  primijenio materijalno pravo,a pri tom nisu  počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365.st.2. ZPP-a, a niti na one na koje se ukazuje u žalbi, pa je stoga odlučeno kao u izreci ove presude.

 

S obzirom da je tužitelj izgubio spor u cijelosti pravilno mu je naloženo plaćanje parničnih troškova.

 

Radi iznesenog na temelju odredbe čl. 368. st.3. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

 

U Dubrovniku, 23. rujna 2015. godine

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu