- 1 -              Rev 4342/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4342/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz V., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u R., protiv tuženika T. K. d.d. M., ojeg zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž- R-352/2018-4 od 15. svibnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-85/2018-6 od 7. lipnja 2018., ispravljena rješenjem broj Pr-85/2018-8 od 8. lipnja 2018., u sjednici održanoj 10. ožujka 2020.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu od 20. prosinca 2001., te zahtjev za isplatu iznosa od 303.630,53 s pripadajućom kamatom i troškom postupka (toč. I. i II. izreke); odbijen je dio zahtjeva koji glasi  „.... i naređuje se tuženiku da vrati tužitelja na posao...“ te u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos za razdoblje od 1-do15-og u mjesecu (toč. III. izreke). Ujedno je tuženik obvezan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 67.425,25 kn (toč. IV. izreke).

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika te je, osim u dijelu dosuđenih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto plaći u iznosu od 303.630,53 kn, potvrđena prvostupanjska presuda. Ujedno je djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev za isplatu kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto plaći u iznosu od 303.630,53 kn. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe, a tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Protiv te presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik temelji na tvrdnji o počinjenju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 221.a ZPP, te o počinjenju bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Suprotno tvrdnji revidenta prvostupanjski sud izvedene dokaze ocijenio je na način propisan odredbom čl. 8. ZPP, pa je tako o dokazanosti činjenica odlučio prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Pravilnost ocjene izvedenih dokaza nije dovedena u sumnju ni pretežnim revizijskim navodima, kojima tuženik kroz revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ukazujući na ovlaštenja i dužnosti člana uprave prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/1993, 34/1999 i 121/199 - dalje: ZTD), pokušava osporiti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja o okolnostima službenog puta, prijemu i predaji novca, te pravilnost konačnog zaključka prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao skrivljeno postupanje tužitelja koje mu stavlja na teret.

 

Stoga, otklonivši žalbene tvrdnje o pogrešnoj ocjeni dokaza ni drugostupanjski sud nije počinio povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

Nije osnovana ni tvrdnja revidenta o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 221.a ZPP i čl. 112. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/1995, 54/1995, 65/1995, 102/1998, 17/2001 i 82/2001 - dalje: ZR), jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 112. st. 1. ZR, prema kojoj odredbi, ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost otkaza se tim Zakonom traži postojanje opravdanoga razloga, on mora dokazati postojanje opravdanoga razloga za otkaz. Naime, suprotno revizijskim navodima tuženik nije dokazao da je tužitelj zadržao dio novca koji je preuzeo M. K., nije dokazao da je tužitelj bio taj koji je trebao predati dokumentaciju tuženiku, a niti je dokazao propust tužitelja u uočavanju nepotpunosti knjigovodstvene dokumentacije.

 

Postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tuženik obrazlaže citiranjem teksta navedene odredbe pri čemu ničim ne obrazlaže nerazumljivost, proturječnost i nedostatke presude.

 

Stoga ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbama čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP ovaj sud nije našao da bi bila počinjena navedena odredba.

 

Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa pretežni revizijski razlozi kojima tuženik kroz revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ukazujući na ovlaštenja i dužnosti člana uprave prema odredbama ZTD osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

Na utvrđeno činjenično stanje prema kojem ne postoji skrivljeno postupanje tužitelja pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 107. st. 1. i čl. 115. st. 1. ZR kada su sporni otkaz utvrditi nedopuštenim.

 

Nije stoga osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija protiv je odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 10. ožujka 2020.