- 1 -              Rev 190/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 190/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. Ž. iz K., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u K., protiv tuženika Opće bolnice K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-664/17-2 od 9. listopada 2017., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Karlovcu br. Psp-32/16-27 od 28. travnja 2017., u sjednici održanoj 10. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženika glede pitanja: „Može li se smatrati da je došlo do smetanja posjeda ako izvršena radnja nije bila samovlasna, nego temeljena na zakonu i u skladu s podzakonskim propisima?“, i ukidaju se rješenje Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-664/17-2 od 9. listopada 2017. i rješenje Općinskog suda u Karlovcu br. Psp-32/16-27 od 28. travnja 2017. te se predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tuženik neutvrđenog dana krajem kolovoza ili početkom rujna 2016., a što je tužiteljica saznala 16. rujna 2016., smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti prolaza i provoza putem koji je širok 4 koraka, a ide preko kčbr. 2349/1 k.o. K. II, i to cestom koja od javne prometnice, kroz rampu skreće lijevo prije zgrade preko kčbr. 2408/2 k.o. K. II te zatim iza zgrade skreće desno preko kčbr. 2349/1 k.o. K. te na kraju puta skreće lijevo prema kčbr. 2400 k.o. K. II u vlasništvu tužiteljice, a koji put je opisan skicom očevida od 29. ožujka 2017. na kojoj je omeđen točkama ABCD, koja skica predstavlja sastavni dio ovog rješenja, na način da je tuženik prekopao prava puta u širini od cca 10 m i u cijeloj dužini objekta, te i dalje do čestice tužiteljice, a preko dijela puta koji skreće lijevo prema čestici tužiteljice povećala strminu, čime je u cijelosti onemogućila korištenje puta koji je išao tim pravcem, te je naloženo tuženiku da uspostavi posljednje posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja posjeda na način da tužiteljici vrati posjed prava služnosti provoza i prolaza opisanim putem, a da strminu na tom putu ublaži da bude pogodna za provoz traktorom, kao i da se tuženiku zabranjuje svako daljnje ili slično smetanje posjeda prava služnosti tužiteljice (toč. II.). Tuženik je obvezan tužiteljici naknaditi parnične troškove u iznosu od 3.275,04 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2017. pa do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja (toč. II.).

 

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tuženik u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), i čl. 443. st. 4. ZPP. Tuženik predlaže da se revizija prihvati, pobijana drugostupanjska odluka preinači na način da se odbije zahtjev tužiteljice, podredno da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženika je osnovana.

 

U parnicama zbog smetanja posjeda dopuštena je jedino revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP (čl. 443. st. 4. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

U podnesenoj reviziji tuženik postavlja sljedeća pitanja:

 

„Može li sud isključivo temeljem iskaza jednog pristranog svjedoka (sina tužiteljice) i iskaza same tužiteljice, a koja ima osobni interes uspjeti u parnici, zaključiti da je tužba podnesena u zakonom određenom prekluzivnom roku od 30 dana, na koji rok sud pazi po službenoj dužnosti, a ne uzevši u obzir oprečne iskaze svih ostalih svjedoka saslušanih u postupku, kao ni materijalnu dokumentaciju u spisu?,

 

Može li se smatrati da je došlo do smetanja posjeda ako izvršena radnja nije bila samovlasna, nego temeljena na zakonu i u skladu s podzakonskim propisima?“

 

Kao razlog važnosti za prvo postavljeno pitanje tuženik ukazuje na drugačiju praksu drugostupanjski sudova i to Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1660/10-2 od 25. studenoga 2010., Gž-2401/12-2 od 2. svibnja 2013. te Županijskog suda u Splitu br. Gž 1509/15-2 od 1. veljače 2017. Razlog važnosti za drugo postavljeno pitanje je različita sudska praksa i to Županijskog suda u Splitu br. Gžsp-66/12 od 13. srpnja 2012., Županijskog suda u Rijeci br. Gž-880/16-2 od 18. srpnja 2016. i Županijskog suda u Bjelovaru Gž-2401/12-2 od 2. svibnja 2013.

 

Prema shvaćanju revizijskog suda prvo postavljeno pitanje je činjenične naravi i odgovor na isto ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, pa slijedom navedenog isto nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Međutim, drugo postavljeno pitanje revizijski sud smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Naime, tijekom postupka tuženik je tvrdio da je sporne radove mora vršiti radi uređenja protupožarnog puta, a što mu je naloženo zakonskim obvezama, konkretno čl. 8. Zakona o zaštiti od požara („Narodne novine“ broj 92/10), kao i Pravilnikom o uvjetima za vatrogasne pristupe („Narodne novine“ broj 35/94). Osim toga, tuženik u reviziji ukazuje i na Procjenu ugroženosti od požara i tehnološke eksplozije iz koje je vidljiva obveza tuženika da uredi protupožarni put.

 

Prvostupanjski sud je u obrazloženje odluke naveo da bez obzira je li tuženik predmetnim radnjama uredio prostor oko bolnice u skladu sa zakonskim propisima, da je u postupku zbog smetanja posjeda odlučno jedino tko se nalazio u posljednjem mirnom posjedu i jeli u tom posjedu smetan. Drugostupanjski sud se pak na te tvrdnje tuženika ni na koji način nije očitovao. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se za sada još uvijek prihvatiti pravilnim.

 

Naime, prema odredbi čl. 20. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZVDSP) nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugog tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No, samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.

 

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu uopće raspravili pitanje je li tuženik čin smetanja poduzeo na temelju zakonske ovlasti ili naloga nadležne upravne vlasti, u smislu izgradnje protupožarnog puta za potrebe bolnice u K., valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti oba nižestupanjska rješenja i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud će detaljno raspraviti je li tuženik sporne radnje vršio na temelju zakonske ovlasti ili na temelju odluke nadležne upravne vlasti, te u tu svrhu provesti dokaze koje će predložiti parnične stranke, te iste ocijeniti u skladu s odredbom čl. 8. ZPP. Novom odlukom prvostupanjski sud ponovno će odlučiti o tužbenom zahtjevu, te donijeti odluku o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove revizijskog postupka.

 

Zagreb, 10. ožujka 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.