- 1 -              Rev 65/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 65/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Š. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica P. D., dipl. iur., protiv prvoovršenika D. Š. iz Z., OIB: ..., te drugoovršenice S. Š. iz Z., OIB: ..., koje zastupaju punomoćnici S. D. i J. S., odvjetnici u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja i ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-597/15-6 od 17. prosinca 2015., kojim je djelomično potvrđeno, te djelomično preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu br. Ovr-2142/14-2 od 12. prosinca 2014., u sjednici održanoj 10. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i preinačuje se rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici br. Gž-597/15-6 od 17. prosinca 2015. u dijelu kojem je preinačeno prvostupanjsko rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu br. Ovr-2142/14-2 od 12. prosinca 2014. i odbijen prijedlog za ovrhu u pogledu uglavničenih iznosa zateznih kamata od 12.114,25 kn, 26.408,22 kn i 1.537,92 kn, te se u tom sudi na način da se odbija žalba ovršenika i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

 

Revizija ovršenika odbacuje se kao nedopuštena.

 

Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja određena je ovrha na temelju ovršnog javnobilježničkog akta - Okvirnog ugovora br. 60/2006 za odobravanje kredita, otvaranje akreditiva, izdavanja garancija i korištenja ostalih bankarskih usluga i Sporazuma o založnog pravu na nekretninama založnih dužnika radi osiguranja novčane tražbine vjerovnika br. OU-2349/06 odnosno Ugovora o kratkoročnom kreditu br. 47-40-59920-0 od 21. studenoga 2006. i pripadajućeg dodatka br. 1. od 22. svibnja 2007., dodatka br. 2. od 22. studenoga 2007., dodatka br. 3 od 22. svibnja 2008. i dodatka br. 4. od 22. studenoga 2008., Ugovora o kratkoročnom kreditu br. 47-40-60220-0 od 15. prosinca 2006. i pripadajućeg dodatka br. 1. od 18. lipnja 2007., dodatka br. 2 od 18. prosinca 2007., dodatka br. 3 od 18. lipnja 2008. i dodatka br. 4. od 18. prosinca 2008, radi naplate glavnične tražbine od 170.000,00 kn, zajedno s dosjelom zateznom kamatom do 22. listopada 2009. u iznosu od 12.114,25 kn, te daljnjom zateznom kamatom na iznos glavnice od 23. listopada 2009., te revalorizacije od 5.474,39 kn, kao i radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 450.000,00 kn, sa zateznom kamatom obračunom do 22. listopada 2009. u iznosu od 26.408,22 kn, te daljnje zatezne kamate na glavnicu od 23. listopada 2009. do isplate, dospjele ugovorne kamate u iznosu od 18.977,12 kn, revalorizacije u iznosu od 4.191,96 kn, te radi naplate naknade u iznosu od 13.000,00 kn sa obračunatom zateznom kamatom do 22. listopada 2009. u iznosu od 1.537,92 kn, te daljnje zatezne kamate na glavnični iznos od 23. listopada 2009. do isplate, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka, određena je ovrha na nekretnini ovršenika i to k.č.br. 662/4, upisane u zk. ul. 1927 k.o. B., zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja.

 

Rješenjem suda drugog stupnja djelomično je prihvaćena žalba ovršenika, te je preinačeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je tražena ovrha radi naplate uglavničenih iznosa zateznih kamata od 12.114,25 kn, 26.408,22 kn i 1.537,92 kn, te je u tom dijelu ovršni prijedlog odbijen, dok je u preostalom dijelu odbijena žalba ovršenika i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju su podnijeli ovrhovoditelj i ovršenici. Kod toga ovrhovoditelj podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), pri čemu iz sadržaja revizije proizlazi da isti pobija drugostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je preinačeno prvostupanjsko rješenje i odbijen prijedlog za ovrhu. Ovrhovoditelj predlaže da se revizija prihvati i pobijano rješenje preinači na način da se odbije žalba ovršenika i potvrdi prvostupanjsko rješenje, podredno da se ukine prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Ovršenici također podnose reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. ZPP, pri čemu ovršenici ističu da reviziju podnose na pitanju primjene čl. 39. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14 - dalje OZ). Predlaže se usvojiti reviziju, preinačiti rješenje o ovrsi, te prijedlog za ovrhu odbaciti kao neuredan.

 

Ovršenici u odgovoru na reviziju ovrhovoditelju poriču sve navode ovrhovoditelja, te predlažu da se revizija ovrhovoditelja odbije, odnosno odbaci, time da ovršenici potražuju troškove odgovora na reviziju.

 

Revizija ovrhovoditelja je osnovana, dok revizija ovršenika nije dopuštena.

 

Odredbom čl. 12. st. 1. OZ propisano je da se u ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija može izjaviti samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

U odnosu na reviziju ovrhovoditelja

 

U reviziji ovrhovoditelj postavlja pitanje „da li ovrhovoditelj ima pravo prilikom postavljanja novčane tražbine u dijelu rješenja o ovrsi koji predstavlja platni nalog, predmetnu novčanu tražbinu iskazati na određeni dan koji je različit od dospijeća tražbine i tom prilikom osim iznosa dospjele glavnice, dospjele ugovorne kamate i iznosa revalorizacije, potraživati dospjelu neplaćenu zateznu kamatu u apsolutnom iznosu, koja je obračunata od dana dospijeća glavnice do dana kada je sačinjen izvod iz poslovnih knjiga - vjerodostojna isprava, na koji iznos apsolutno izražene kamate ovrhovoditelj ne potražuje daljnju zateznu kamatu.“

 

Kao razlog važnosti ovrhovoditelj se poziva na drugačiju sudsku praksu drugostupanjskih sudova i to Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-532/14 od 11. veljače 2014., Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1852/11 od 1. ožujka 2012., Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1332/10 od 19. travnja 2011., kao i mišljenje mr. sc. A. E. (Informator od 27. siječnja 1996.).

 

Djelomično preinačujući rješenje o ovrsi drugostupanjski sud je zaključio da ovrhovoditelj nema pravo tražiti uglavničene zatezne kamate obračunate do određenog dana, a na koje ovrhovoditelj ne traži daljnje zatezne kamate, već zateznu kamatu traži dalje samo na iznos glavnice. Drugostupanjski sud smatra da zatezna kamata na neplaćene iznose glavnice teče neprekidno od dospijeća pojedine tražbine do isplate i mora se na taj način zatražiti, odnosno da se ne može zahtijevati dospjela zatezna kamata koja se obračuna do određenog dana i koja se na taj dan uglavniči.

 

Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda ovrhovoditelj je imao pravo u skladu s odredbom čl. 31. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05) obračunati dospjele zatezne kamate do određenog dana, te zahtijevati naplatu istih u apsolutnom iznosu, budući da isti na tako obračunate kamate nije tražio plaćanje daljnje zatezne kamate, već je daljnju zateznu kamatu tražio samo na iznos glavnice i to od prvog sljedećeg dana od dana do kada je obračunata zatezna kamata.

 

Radi navedenog valjalo je prihvatiti reviziju ovrhovoditelja i preinačiti rješenje drugostupanjskog suda u dijelu u kojem je preinačeno prvostupanjsko rješenje te je odbijen prijedlog za ovrhu u pogledu uglavničenih zateznih kamata, te u tom dijelu odbiti žalbu ovršenika i potvrditi prvostupanjsko rješenje temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP u vezi čl. 12. OZ.

 

U odnosu na reviziju ovršenika

 

U reviziji ovršenici navode da isti „kao revidenti naznačavaju da se ova izvanredna revizija temelji na pitanju primjene odredbe čl. 39. OZ u kojem je određeno da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojemu će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava te da nije moguće kumuliranje prijedloga temeljenih i na ovršnoj i na vjerodostojnoj i na drugim ispravama koje nisu niti ovršne niti vjerodostojne isprave u istome ovršnom postupku“.

 

Kao razlog važnosti ovršenici se pozivaju na rješenje Trgovačkog suda u Splitu br. Ovr-603/01 od 18. srpnja 2001.

 

Prema shvaćanju revizijskog suda ovršenici nisu postavili određeno pitanje, pa ovako formulirano pitanje nije postavljeno u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP. Niti iz odluke na koju se ovršenici pozivaju nije moguće zaključiti za koje to isprave ovršenici smatraju da su vjerodostojne, a koje su ovršne isprave, a revizijski sud ne može sam u takvoj situaciji formulirati pitanje niti iz sadržaja podnesene revizije.

 

Radi navedenog valjalo je reviziju ovršenika odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP.

 

Ujedno je valjalo odbiti zahtjev ovršenika za naknadu troškova odgovora na reviziju ovrhovoditelja, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

 

Zagreb, 10. ožujka 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.