- 1 -              Rev 4668/2019-2

 

 

 

 

Broj: Rev 4668/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, ministarstvo, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u K., Građansko-upravni odjel (ranije fond, Z)., zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu j.t.d. L. & K., Z., , protiv tuženika Grada K., K., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. J., M. B., D. B. i T. H., K., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1466/2015-2 od 2. ožujka 2016. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-501/12-81 od 9. srpnja 2015., u sjednici održanoj 10. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1466/2015-2 od 2. ožujka 2016. u dijelu pod točkom I. izreke (kojim je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-501/12-81 od 9. srpnja 2015. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužbeni zahtjev djelomično odbijen kao neosnovan), u dijelu pod točkom II. podtočkom 2. izreke (kojim je prihvaćena žalba tuženika te je presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-501/12-81 od 9. srpnja 2015. preinačena u dijelu pod točkom I. izreke na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan za iznos 284.635,55 kn s pripadajućom zateznom kamatom) kao i u dijelu pod točkom II. podtočkom 3. izreke kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos 304.358,25 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 22. prosinca 2003. do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 91.387,24 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 9. srpnja 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu pod točkom II. izreke. Pod točkom II. izreke drugostupanjske presude prihvaćena je žalba tuženika, prvostupanjska presuda je preinačena u dijelu pod točkom I. izreke te je suđeno na način da je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 19.722,70 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 30. prosinca 2003. do isplate, u roku 15 dana (točka II., podtočka 1. izreke), te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan za iznos 284.635,55 kn s pripadajućom zateznom kamatom (točka II., podtočka 2. izreke), a ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 23.070,67 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 9. srpnja 2015. do isplate, u roku 15 dana (točka II., podtočka 3. izreke).

 

Protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom I. te točkom II., podtočkama 2. i 3. izreke, tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 385. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. navedenog Zakona te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, a podredno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Nakon podnesene revizije tužitelja fonda, 1. siječnja 2018. stupio je na snagu Zakon o prestanku važenja Zakona o fondu za naknadu oduzete imovine („Narodne novine“ broj 117/17), te je sukladno čl. 2. i 3. tog Zakona dotadašnji tužitelj prestao postojati time da je njegova prava i obveze preuzelo ministarstvo. Stoga je Općinski sud u Karlovcu, sukladno odredbama navedenog Zakona te odredbama čl. 212. i 215. ZPP-a, rješenjem poslovni broj P-501/2012-44 od 4. srpnja 2019. prekinuo ovaj postupak i pozvao Republiku Hrvatsku, ministarstvo radi preuzimanja postupka, te je rješenjem poslovni broj P-501/2012-46 od 16. rujna 2019. riješio da se postupak nastavlja i utvrdio da je Republika Hrvatska, ministarstvo preuzela postupak iza dotadašnjeg tužitelja fonda, koje rješenje je postalo pravomoćno - čime su ostvarene pretpostavke za odlučivanje o podnesenoj reviziji tužitelja.

 

Revizija je osnovana.

 

Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu, a koje potraživanje temelji na Odluci o davanju ovlasti jedinicama lokalne samouprave i Gradu Z. za sklapanje ugovora o prodaji nacionaliziranih i konfisciranih stanova („Narodne novine“ broj 92/02 - dalje: Odluka), koja je bila na snazi od 25. srpnja 2002. te je prestala važiti 18. travnja 2005., sukladno Odluci o prestanku važenja Odluke o davanju ovlasti jedinicama lokalne samouprave i Gradu Z. za sklapanje ugovora o prodaji nacionaliziranih i konfisciranih stanova („Narodne novine“ broj 55/05).

 

Iz odredbe čl. 1. i 5. Odluke proizlazi da su jedinice lokalne samouprave i Grad Z. bile ovlaštene obavljati poslove u vezi sa sklapanjem ugovora o prodaji nacionaliziranih i konfisciranih stanova (zaprimanje zahtjeva za otkup, izračun cijene stana, poslove vođenja evidencije uplata i naplate dospjelih obveza osim vođenja sudskih postupaka radi naplate dospjelih obroka cijene) koji se prodaju pod uvjetima i na način propisan Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96) i Zakonom o fondu za naknadu oduzete imovine, uz pravo na naknadu od 500,00 kn, odnosno 200,00 kn, po sklopljenom ugovoru. One jedinice lokalne samouprave i Grad Z. a koji vrše poslove naplate i evidencije otplate tih stanova su imale pravo na naknadu u iznosu 3% od naplaćene cijene dospjelih obroka, počevši od 1. siječnja 2001. do završetka otplate, po svakom ugovoru sklopljenom na obročnu otplatu, time da se naknada osigurava obustavljanjem dijela sredstava ostvarenih prodajom prije prijenosa tih sredstava na račun fonda uz ispostavljanje odgovarajuće knjigovodstveno-financijske dokumentacije.

 

Odredbom čl. 7. Odluke određeno je da se sredstva ostvarena prodajom nacionaliziranih i konfisciranih stanova (kod obročne i kod jednokratne otplate) uplaćuju na račun fonda na način da kupci, kod ugovora o prodaji nacionaliziranih i konfisciranih stanova, iznos cijene stana uplaćuju na poseban račun jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Z., koji su dužni ta sredstva prenositi na račun fonda u roku od 8 dana od dana njihove uplate.

 

Sukladno navodima tužitelja iznesenima tijekom postupka, utvrđeno je da se potraživanje tužitelja odnosi na zatezne kamate na obročne uplate cijena prodanih stanova koje u razdoblju od 3. kolovoza 1998. do 23. studenog 2003. nisu bile izvršene i prenesene na račun tužitelja do 23. u mjesecu (budući da je obveza kupaca platiti obroke cijene do 15. u mjesecu), a sukladno odredbi čl. 7. Odluke.

 

Prvostupanjski sud je, obzirom na nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka, djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za iznos 304.358,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama, odbijajući u preostalom dijelu tužbeni zahtjev kao neosnovan prihvaćanjem tuženikova prigovora zastare.

 

Drugostupanjski sud je ocijenio da iz sadržaja čl. 7. Odluke proizlazi da obveza tuženika na izvršavanja poslova naplate i prijenosa na račun tužitelja sredstava ostvarenih prodajom stanova, nastaje danom kad je kupac stana izvršio uplatu na poseban račun tuženika, a dospijeva po isteku roka od osam dana počev od dana kada je kupac stana izvršio uplatu na poseban račun tuženika. Nadalje, drugostupanjski sud je zaključio da tuženik ne odgovara za ispunjenje obveze na isplatu cijene kupaca nacionaliziranih i konfisciranih stanova, pa nije dužan isplatiti cijenu prema sklopljenim ugovorima o prodaji stanova ako je izostalo plaćanje od strane kupaca, niti je dužan platiti zateznu kamatu ako je kupac zakasnio s plaćanjem cijene. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud ocjenjuje da sukladno odredbi čl. 7. Odluke, a što također proizlazi iz zakonskih odredbi kojima je reguliran ugovor o nalogu (čl. 749. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), tuženik je dužan platiti zateznu kamatu na novčana sredstva koja su kupci uplatili, a tuženik nije prenio tužitelju u roku od osam dana od izvršene uplate, i to za razdoblje od dospjelosti njegove obveze (po proteku osam dana od izvršene uplate kupaca) do dana prijenosa na račun tužitelja.

 

Stoga je drugostupanjski sud, pozivajući se na odredbu čl. 373.a ZPP-a, utvrdio da je knjigovodstveni vještak u posljednjoj dopuni nalaza i mišljenja od 21. travnja 2015. naveo da iznos 304.585,25 kn predstavlja zatezne kamate obračunate tuženiku zbog kašnjenja u podmirenju zaduženja svih dospjelih iznosa cijena (obročnih i jednokratnih), neovisno o činjenici koliko je sredstava tuženik stvarno naplatio, pa potom proslijedio na račun tužitelja (prva varijanta vještačenja), dok zatezna kamata na sredstva koja je tuženik stvarno naplatio, a nije na vrijeme proslijedio tužitelju iznosi 19.722,70 kn (druga varijanta vještačenja).

 

Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je, pozivajući se na navode tužitelja prema kojima on potražuje samo ono što je uplaćeno i iskazano u dokumentaciji tuženika te na nalaz i mišljenje vještaka (druga varijanta vještačenja), prihvatio žalbu tuženika i djelomično preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev za iznos 284.635,55 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

U reviziji tužitelj osnovano prigovara počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u postupku pred drugostupanjskim sudom budući da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o ispravama i samih tih isprava, radi čega se drugostupanjska presuda ne može ispitati.

 

Naime, drugostupanjski sud je, prihvaćajući tužbeni zahtjev za iznos 19.722,70 kn sa zateznim kamatama te odbijajući tužbeni zahtjev za iznos 284.635,55 kn s pripadajućim zateznim kamatama, u obrazloženju presude naveo da „prema nalazu i mišljenju vještaka iznos od 304.585,25 kn predstavlja obračun zatezne kamate sačinjen prema knjigovodstvu tužitelja, i odnosi se na cijene stanova koje u razdoblju od 03.08.1998.g. do 23.11.2003.g. nisu izvršene do 23. u mjesecu, neovisno o tome da li se radilo o zakašnjenju kupaca ili zakašnjenju tuženika, dok iznos od 19.722,70 kn, predstavlja obračun zatezne kamate sačinjen prema knjigovodstvu tuženika, a odnosi se na uplaćene iznose cijena stanova, za koje je tuženik primio uplate, a nije ih proslijedio na račun tužitelja do 23. u mjesecu.“

 

Međutim, revident opravdano ističe da je u posljednjoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka od 21. travnja 2015. (list 243 spisa) vještak naveo da „u slučaju da je tuženik tužitelju dužan zatezne kamate samo na ono što je naplatio, a nije proslijedio tužitelju u iznosu od 19.722,70 kn tada bi, kad se od ukupne obveze oduzme ukupno izvršena uplata i naknade za sklapanje ugovora, ali i dug kupaca - dakle ono što kupci nisu uplatili na račun tuženika, dug tuženika prema tužitelju bio u iznosu 34.449,39 kn, odnosno 25.521,00 kn. Od navedenog se iznosa 637,27 kn odnosi na zatezne kamate, a 33.812,09 kn, odnosno 24.883,73 kn na glavnicu duga.“

 

Obzirom na citirani nalaz i mišljenje vještaka, ostaje nejasno na koji način je drugostupanjski sud zaključio o postojanju tužiteljevog potraživanja prema tuženiku u visini 19.722,70 kn, upravo koji iznos je dosuđen tužitelju i za koji iznos drugostupanjski sud navodi da predstavlja obračun zatezne kamate na uplaćene iznose cijena stanova za koje je tuženik primio uplate, a nije ih pravovremeno proslijedio na račun tužitelja.

 

Nadalje, drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan zbog zastare potraživanja tužitelja međutim, što revident osnovano prigovara u podnesenoj reviziji, drugostupanjski sud nije obrazložio tijek zastarnog roka u odnosu na dosuđeni iznos 19.722,70 kn - osobito kad se ima u vidu da je vještak u nalazu i mišljenju naveo da je samo glede prve varijante vještačenja (tj. varijante u kojoj je obračunao zateznu kamatu zbog kašnjenja tuženika u podmirenju zaduženja po ukupno dospjelim obročnim i jednokratnim otplatama bez obzira na to koliko je sredstava tuženik doista naplatio od kupaca stanova) izradio obračun zatezne kamate na način da je uzeo u obzir da je dio potraživanja u zastari - dakle, ne i za varijantu vještačenja koju je prihvatio drugostupanjski sud.

 

U smislu prethodno navedenog, ocjena je ovog suda da pobijana presuda ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pravilnost iste jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi kojima drugostupanjski sud obrazlaže svoju odluku proturječe nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka, čime je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a), a o troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci (č1. 166. st. 3. i 4. ZPP-a).

 

Zagreb, 10. ožujka 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v. r.