- 1 -              Revt 313/2018-4

 

 

 

 

 

Broj: Revt 313/2018-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. b. d.d. u stečaju, S., OIB: …, koga zastupa punomoćnica D. M., diplomirana pravnica, protiv tuženika R. A. d.d., OIB: …, koga zastupa punomoćnik J. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & G. iz Z., radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2578/16-2 od 30. siječnja 2018. kojom je djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-225/13 od 8. veljače 2016., u sjednici održanoj 10. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2578/16-2 od 30. siječnja 2018. i predmet se vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi C. b. d.d. u stečaju S., … Ugovor o cesiji zaključen između tužitelja kao cedenta i tuženika kao cesionara dana 21. studenog 2011.g.

 

II. Tuženik je dužan vratiti u stečajnu masu tužitelja iznos od 410.519,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a, a na dan 24. studenog 2011.g., sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08) odnosno po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena za razdoblje do 30. srpnja 2015.g., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015.g. pa nadalje po stopi koja je propisana čl. 29. st. 2. ZID Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 78/15) odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatih za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja kamata teče na taj iznos od dana 25. studenog 2011.g. pa do isplate, dok se zahtjev tužitelja da tuženik vrati u stečajnu masu tužitelja iznos od 410.519,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a, a na dan isplate, odbija kao neosnovan.

 

III. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. veljače 2016.g. pa do isplate po stopi koja je propisana čl. 29.st. 2. ZID Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 78/15) odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatih za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, dok se zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 200,00 kn odbija kao neosnovan."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-225/2013 od

8. veljače 2016. u točki I. i II. izreke te dijelu točke III. izreke u kojem je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 800,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi C. banke d.d. u stečaju S., OIB … Ugovor o cesiji sklopljen između tužitelja kao cedenta i tuženika kao cesionara 21. studenoga 2011.

 

2. Tuženik je dužan vratiti u stečajnu masu tužitelja iznos od 410.519,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, s propisanom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 25. studenoga 2011. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena.

 

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 800,00 kn (osamsto kuna) s pripadajućim zateznim kamatama.

 

II. Nalaže se tužitelju C. B. d.d. u stečaju isplatiti tuženiku R. A. d.d. trošak parničnog troška u iznosu od 163.878,12 kn (stošezdesettritisuće-osamstosedamdesetosam kuna i dvanaest lipa) u roku od osam dana."

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373.a, čl. 221.a i čl. 8. ZPP-a. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora je pobijanje pravne radnje stečajnog dužnika i vraćanje u stečajnu masu iznosa od 410.519,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti koji je stečen pravnom radnjom (ugovorom o cesiji) poduzetom prije otvaranja stečajnog postupka.

 

Pošavši od utvrđenja da je ugovor o cesiji sklopljen tijekom tri mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, da je u vrijeme poduzimanja te pravne radnje tužitelj bio nesposoban za plaćanje te da je vjerovnik tj. tuženik znao za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da postoji nesposobnost za plaćanje, prvostupanjski sud je zaključio da je poduzeta pravna radnja bez pravnog učinka prema stečajnoj masi te je tužbeni zahtjev prihvatio.

 

Drugostupanjski sud je ocijenio da je u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer da prvostupanjska presuda nema razloga o svim općim pretpostavkama za pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika koje moraju biti kumulativno ispunjene.

 

Uz obrazloženje da je prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjene prve dvije opće pretpostavke za pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika (otvoren stečajni postupak nad tužiteljem 16. siječnja 2012. i ugovor o cesiji sklopljen prije otvaranja stečajnog postupka tj. 21. studenoga 2011.), a da tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao da su ispunjene treća i četvrta opća pretpostavka: da je pravna radnja koja se pobija dovela do oštećenja ili pogodovanja određenih vjerovnika i da se rezultat pobijanja mora očitovati u većoj mogućnosti namirenja stečajnih vjerovnika, drugostupanjski sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a), na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a preinačio pobijani dio prvostupanjske presude te tužbeni zahtjev odbio.

 

I prema pravnom shvaćanju revizijskog suda tužitelj treba dokazati da je pravna radnja koja se pobija dovela do oštećenja ili pogodovanja određenih vjerovnika (treća pretpostavka), dok četvrtu pretpostavku (da se rezultat pobijanja mora očitovati u većoj mogućnosti namirenja stečajnih vjerovnika) u situaciji kada je otvoren stečajni postupak zbog nesposobnosti za plaćanje stečajnog dužnika, a što je konkretno slučaj, ne treba dokazati do stupnja izvjesnosti, već je dovoljno tek učiniti vjerojatnom nedostatnost stečajne mase, a protivnik pobijanja bi trebao dokazati da i bez pobijanja postoji mogućnost namirenja i stečajnih vjerovnika (tako i revizijski sud u odluci broj Revt-147/12 od 8. prosinca 2015.)

 

Međutim, osnovano tužitelj ističe u reviziji da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 221.a ZPP-a.

 

Odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano je da, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

Prema odredbi čl. 373.a ZPP-a drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

Iz teksta, ali i svrhe potonje odredbe, prema kojoj drugostupanjski sud odluku donosi prema stanju spisa, tj. nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu drugačije utvrdio neku činjenicu, proizlazi da drugostupanjski sud nema ovlaštenje prvostupanjskog suda da, u nemogućnosti da se neka činjenica s dovoljnom sigurnosti utvrdi, o postojanju te činjenice odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

 

Kako je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu pogrešno primijenio odredbe čl. 221.a i 373.a ZPP-a, a što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, to je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a i 373.a ZPP-a.

 

Budući da je, slijedom iznesenog, osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je na temelju odredbe 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 10. ožujka 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Viktorija Lovrić, v. r.