- 1 -              Revt 325/2017-3

 

 

 

 

Broj: Revt 325/2017-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu P. i P. d.o.o. u Z., protiv tuženika T. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu D. i P. javno trgovačko društvo u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2796/2014-2 od 15. ožujka 2017. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2621/2008 od 24. siječnja 2014., u sjednici održanoj 10. ožujka 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2796/2014-2 od 15. ožujka 2017., i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2621/2008 od 24. siječnja 2014., naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 513.080,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 29. ožujka 2006. do isplate te na ime troškova postupka isplatiti iznos od 84.929,90 kn.

 

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2796/2014-2 od 15. ožujka 2017. preinačena je prvostupanjska presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 513.080,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 29. ožujka 2006. do isplate, te na ime troškova postupka iznos od 84.929,90 kn, i ujedno tužitelju naloženo isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos od 114.302,65 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude uz naknadu tužitelju troškova postupka, podredno njezino ukidanje i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja predloživši njezino odbijanje.

 

Revizija nije osnovana.

 

S obzirom na visinu novčanog iznosa o kojem je odlučeno pobijanom presudom a koji iznos ujedno označava vrijednost predmeta spora pobijane presude, to je protiv iste dopušteno takozvana redovna revizija sve u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. u vezi s odredbom čl. 497.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP).

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužitelj u reviziji prigovara pravilnosti pobijane presude smatrajući da je ista rezultat pogrešne primjene materijalnog prava od strane drugostupanjskog suda i baš pogrešnog tumačenja odredbe čl. 500. st. 1. u vezi s odredbom čl. 488. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

 

Naime, zahtjev tužitelja kao kupca za naknadu štete uzrokovane nedostacima na kupljenoj stvari od tuženika kao prodavatelja, drugostupanjski sud je odbio uz izraženo pravno shvaćanje da je tužitelju nastupio gubitak prava potraživati naknadu štete jer je zahtjev postavljen nakon isteka jedne godine od kada je tužitelj obavijestio tuženika o postojanju nedostataka, a koji rok je prekluzivan, te na njega taj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Odredbom čl. 488. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) propisano je da kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može:

 

1. zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka;

 

2. zahtijevati sniženje cijene;

 

3. izjaviti raskid ugovora.

 

Prema odredbi st. 2. tog čl. u svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na naknadu štete.

 

Prema odredbi st. 3. tog čl. pored toga, i neovisno o tome, prodavatelj odgovara kupcu za štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima, i to prema općim pravilima o odgovornosti za štetu.

 

Odredbom čl. 500. st. 1. ZOO/91 propisano je da prava kupca koji je pravodobno obavijestio prodavatelja o postojanju nedostatka gase se nakon isteka jedne godine, računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavatelju, izuzev ako je prodavčevom prijevarom kupac bio spriječen da ih upotrijebi.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužitelj kao kupac kupio kod tuženika kao prodavatelja tkaninu za izradu policijskih odora, vezano za čiju izradbu je tužitelj sklopio ugovor sa Ministarstvom unutarnjih poslova,

 

- da je zbog uočenih nedostataka u kvaliteti materijala od kojeg su policijske odore izrađene, Ministarstvom unutarnjih poslova raskinulo ugovor sa tužiteljem, nakon čega

 

- da je tužitelj dopisom od 13. ožujka 2006. (zaprimljenim kod tuženika 15. ožujka 2006.) izvijestio tuženika o nedostacima na isporučenom materijalu te ujedno raskinuo ugovor sa tuženikom, te

 

- da je 27. svibnja 2008. tužitelj podnio tužbu protiv tuženika, a radi naknade štete nastale mu vezano za raskinuti ugovor sa tuženikom u vidu obične štete (štete troška izradbe policijskih odora koje nisu prodate) i štete nastale mu vezano za raskinuti ugovor sa Ministarstvom unutarnjih poslova u vidu izmakle koristi (nerealizirana zarada prodajom izrađenih odora),

 

a koji zahtjev za naknadu štete tužitelja je pobijanom presudom odbijen jer je drugostupanjski sud ocijenio da je tužitelj izgubio pravo potraživati naknadu štete, a kad je zahtjev podnesen po isteku jedne godine od kada je tužitelj reklamirao nedostatke na kupljenoj robi tuženiku.

 

Iz sadržaja prethodno citirane odredbe čl. 488. ZOO/91, a koja uređuje pravo kupca u slučaju nedostataka na prodanoj stvari, proizlazi da je odredbom st. 1. tog čl. kupcu data mogućnost zahtijevati od prodavatelja otklanjanje nedostataka ili mu predati drugu stvar bez nedostataka ili zahtijevati sniženje cijene ili izjaviti raskid ugovora.

 

Neovisno za koju se od ovih mogućnosti kupac opredijeli, on, u smislu odredbe st. 2. tog čl. u svakom slučaju ima pravo i naknadu štete, a prema odredbi st. 3. tog čl. prodavatelj mu odgovara za štetu koju je zbog nedostatka pretrpio i na drugim svojim dobrima prema općim pravilima odgovornosti za štetu.

 

Dovodeći u relaciju odredbu čl. 488. ZOO/91, a koja uređuje prava kupca s odredbom čl. 500. ZOO/91 koja uređuje gubitak prava kupca, te smislenim tumačenjem tih odredbi, nameće se ocjena kako se gubitak prava kupca istekom roka od jedne godine računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavatelju, odnosi samo na ona prava koja su propisana odredbom čl. 488. st. 1 ZOO/91, a ne i za pravo na naknadu štete, a pravo na koje kupac u svakom od tih slučajeva ima i to kako na direktnu štetu (st. 2. tako i na indirektnu štetu (st. 3.), a koja se prosuđuje prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i odredbe koje se odnose na zastaru takvog potraživanja. Da je to tako, upućuje činjenica da je pravo na naknadu štete kupcu posebno uređeno (st. 2. i 3. čl. 488. ZOO/91) i odvojeno od ostalih prava kupca koja su zbirno uređena u st. 1. čl. 488. ZOO/91.

 

Upravo zato odredba čl. 500. st. 1. ZOO/91, a koja uređuje pitanje gubitka prava kupca po isteku jedne godine od odašiljanja obavijesti prodavatelju se odnosi samo na ona prava kupca koja su naznačena u čl. 488. st. 1. ZOO/91, a ne i na prava na naknadu štete kupca koji nije obuhvaćen tim prekluzivnim rokom.

 

Očito je ova zakonska "nespretnost" u čl. 488. ZOO/91 uočena od samog zakonodavca te je otklonjena u novom Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 73/15, 78/15 – dalje: ZOO/05) tako da je u čl. 410. a koji sada uređuje pravo kupca (ex čl. 488. ZOO/91) u st. 2. objedinjen tadašnji st. 2. i 3. čl. 488. ZOO/91, tako da isti sada glasi: "U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima." i čime jasno dato na znanje da se rok iz sadašnjeg čl. 422. ZOO/05 (ex čl. 500. st. 1. ZOO/91) odnosi samo na ostvarivanje prava kupca propisana čl. 410. st. 1. ZOO/05, a ne i na pravo na naknadu štete propisana st. 2. tog čl. (ex čl. 488. st. 2. i 3. ZOO/91).

 

Nije sporno da je tužitelj unutar roka iz čl. 500. st. 1. ZOO/91 raskinuo ugovor sa tuženikom, dakle, iskoristio jedno od svojih prava kao kupca i baš ono propisano čl. 488. st. 1. toč. 3. ZOO/91, a nakon čega polazeći od prava propisanog odredbom čl. 488. st. 2. ZOO/91 potražuje naknadu štete od tuženika, kako običnu štetu tako i izmaklu dobit.

 

Kako i drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocjeni dopuštenosti i osnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadu štete, a zbog raskinutog ugovora sa prodavateljem, propustio cijeniti ostale žalbene navode tuženika a koji se odnose na visinu dosuđene naknade štete, to je na temelju odredbe čl. 395. st. ZPP trebalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratit tom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi tuženika na prvostupanjsku presudu.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku, sve u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 10. ožujka 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.