- 1 - Revd 293/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. O., O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8405/2016-3 od 4. rujna 2019., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-8782/10 od 8. lipnja 2016., u sjednici održanoj 10. ožujka 2020.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8405/2016-3 od 4. rujna 2019. se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
Tuženik G. O. je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8405/2016-3 od 4. rujna 2019., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-8782/10 od 8.lipnja 2016.
Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) Vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da naznačeno pitanje nije važno za odluku u ovom sporu.
Obrazloženje pobijane presude se glede sporne aktivne legitimacije tužitelja temelji na pravnom shvaćanju da je tužitelj aktivno legitimiran jer je na njega cesijom prenesena tražbina Hrvatskog instituta Z. (pripojenog T. Z.). Za valjanost ugovora o ustupu tražbine nije bio potreban pristanak dužnika, jer je prema odredbi čl. 80. do 89. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, dalje: ZOO) ugovor o ustupu tražbine valjan i bez pristanka dužnika, ali taj ugovor ima učinak prema dužniku nakon što bude obaviješten o ustupu.
Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije osporio aktivnu legitimaciju tužitelja i naznačio pravna pitanja koja se odnose na odredbu čl. 127. st. 3. ZOO kojom je propisano da je za prijenos ugovora na treću osobu potreban pristanak druge ugovorne strane.
Naznačena pitanja nisu važna za rješenje ovog spora, jer se njima dovodi u pitanje valjanost ugovora o ustupu ugovora iako nije riječ o ustupu ugovora nego samo o cesiji novčane tražbine iz ugovora na novog vjerovnika (ovdje tužitelja).
Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3.ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješeno kao u izreci.
