1                            Poslovni broj: 3 Pn-400/19-17

 

                     

              Republika Hrvatska

        Općinski sud u Vinkovcima

      Trg bana Josipa Šokčevića 17

                 32100 Vinkovci  

               OIB:77561654785             

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P  R  E  S  U  D  A

 

                                                                                                 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785, po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. G., OIB:… iz C., kojeg zastupa punomoćnik B. K. odvjetnik u V., protiv tuženika A. J., OIB:… iz I., kojeg zastupa punomoćnik I. E., odvjetnik u V., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 19. veljače 2020. u prisutnosti tužitelja i tuženika osobno, punomoćnika tužitelja B. K., odvjetnika u V. i punomoćnika tuženika I. E., odvjetnika u V., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 30. ožujka 2020.

 

p r e s u d i o    j e

 

              1./Nalaže se tuženiku A. J., OIB:… iz I., da tužitelju M. G., OIB:… iz C., isplati novčani iznos od 4.000,00 Kn (četiri tisuće kuna) na ime naknade neimovinske štete, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe tj. od 1. srpnja 2019. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena – sve u roku od 15 dana.

 

              2./Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva na ime potraživanja naknade neimovinske štete u iznosu od 3.500,00 kn (tri tisuće petsto kuna) kao sa neosnovanim.

 

              3./Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.025,00 kn (tri tisuće dvadeset i pet kuna) u roku od 15 dana.

 

                                                                     

Obrazloženje

 

Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi naknade štete.

              U tužbi navodi da je dana 04. ožujka 2019. kao ribočuvar zajedno sa kolegom M. L. upućen od strane voditelja ribočuvarske službe u A. na poljoprivredni predio G. radi utvrđenja izlova ribe nedopuštenim sredstvima, odnosno mrežama.

              Dolaskom na lice mjesta oko 23,00 sata pronašli su nedopuštena sredstva izlova te ih pokušali ukloniti, no tuženik ih je u tome spriječio na način da im je riječima uputio prijetnju: “Ostavite to, pobit ću vas“, te je u njihovom smjeru ispalio hitac u zrak iz vatrenog oružja. Nakon što je tužitelj pokušao mobitelom nazvati policiju, tuženik je ponovio prijetnju riječima: „Ostavi taj mobitel, izbaci mrežu na obalu, brišite odavde, pobit ću vas„ i ponovno ispalio hitac iz iste puške. Tuženik je proglašen krivim što je počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 129. st. 3. Kaznenog zakona pravomoćnom sudskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima 7-K-374/19 od 29. ožujka 2019.  

              Tužitelj dalje navodi kako je tom prilikom pretrpio strah jakog intenziteta s obzirom da mu je tuženik u dva navrata ozbiljno zaprijetio da će ga usmrtiti, a zatim i pucao u zrak iz vatrenog oružja. Također navodi da kao sudionik Domovinskog rata ima dijagnosticiranu trajnu promjenu ličnosti i posttraumatski stresni poremećaj te je navedeni događaj izazvao pogoršanje njegovog psihičkog stanja. Stoga potražuje iznos od 7.500,00 kn na ime naknade neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

              Tuženik se po punomoćniku u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tvrdi kako tužitelju uopće nije bio ugrožen život, niti je namjera tuženika bila da usmrti tužitelja. Posebno ističe da se tužitelj liječniku psihijatru obratio tek nakon gotovo mjesec dana od štetnog događaja što upućuje na to da kod tužitelja nije postojao pretrpljeni strah te smatra kako je tužbeni zahtjev vođen lukrativnim i komercijalnim motivima. Također podredno ističe prigovor prekomjerne visine postavljenog tužbenog zahtjeva.

              U dokaznom postupku sud je u ovoj pravnoj stvari izvršio uvid u priloženu pravomoćnu kaznenu presudu Općinskog suda u Vinkovcima broj: 7 K-374/19 od 29. ožujka 2019., uvid u povijest bolesti za tužitelja od 1. travnja 2019., uvid u osobni zdravstveni karton (prilog spisu) kao i ostalu priloženu medicinsku dokumentaciju za tužitelja. Također je provedeno i medicinsko vještačenje po sudskom vještaku psihijatrijske struke dr. I. P. iz O. uz saslušanje vještaka radi usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranka.

              Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku  (NN broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19) ovaj sud je ocijenio djelomično osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja i to u visini od 4.000,00 kn, dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen kao neosnovanim, a kako je odlučeno u točci 2. izreke ove presude.

              U provedenom postupku od strane suda utvrđeno je slijedeće:

              Između stranaka je nesporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj: 7 K-374/19 od 29. ožujka 2019. tuženik proglašen krivim što je dana 4. ožujka 2019., oko 23,00 sati, u A., u poljoprivrednom predjelu G. ribočuvarima M. G. i M. L. koji su po uputi voditelja ribočuvarske službe uklanjali nedopuštena sredstva lova prijetio riječima: „Ostavite to, pobit ću vas“, te ispalio hitac u zrak iz puške ručne izrade u njihovom smjeru. Nakon što je M. G. pokušao mobilnim uređajem nazvati policiju, tuženik mu je rekao: „Ostavi taj mobitel, izbaci mrežu na obalu, brišite odavde, pobit ću vas, i ponovno ispalio hitac iz iste puške. Dakle drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema odgovornim osobama u vezi s njihovim radom čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode –prijetnju, opisano u čl. 139. st. 3., a kažnjivo po čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona.

              Između stranka je sporan osnov i visina utuženog potraživanja tužitelja tj. opravdava li pretrpljeni strah zahtjev za dosuđenje pravične novčane naknade u smislu odredbe članka 19. stavak 2 i u svezi sa člankom 1100. stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN broj:35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. - u nastavku teksta ZOO).

              Iz iskaza tužitelja saslušanog u svojstvu stranke proizlazi da je u noći 4. ožujka 2019. zajedno sa kolegom M. L. od strane šefa ribočuvarske službe bio upućen na predio rijeke Bosut, u blizini mjesta I., zbog dojave o krivolovu. Po dolasku na mjesto događaja, oko 23 sata, pronašli su više mreža za nedozvoljenim ulovom te su pokušali ukloniti iste, a kojom prilikom su iz šikare čuli prijeteći glas i riječi: „ostavite to, pobit ću vas“ uz ispaljivanje dva hica u njihovom smjeru, te radi sprječavanja tužitelja u pokušaju uklanjanja mreže za krivolov. Tužitelj je ipak uspio putem mobitela obavijestiti policiju, međutim tužitelj i kolega M. L. nisu se mogli skloniti s mjesta događaja, obzirom da su obojica upala u drugu mrežu jer se motor čamca zapetljao u mrežu. Stoga su bili prisiljeni ostati na tom mjestu sve do dolaska policije.

              Po dolasku policije tuženik se već udaljio s mjesta događaja, a sljedeći dan je tužitelj obaviješten od strane policije kako je tuženik uhićen. Tužitelj navodi kako je te noći doživio ozbiljan strah, čak i veći nego za vrijeme Domovinskog rata. Tužitelj je inače obiteljski čovjek te ima dijagnosticiran PTSP. Svojoj liječnici se javio nakon štetnog događaja, a ona ga je potom uputila liječniku psihijatru radi potrebne terapije. Tužitelj tvrdi da taj posjet liječniku nije bio zbog redovite kontrole zbog prijašnje dijagnoze PTSP, već posljedica štetnog događaja. Nakon štetnog događaja liječnik psihijatar mu je prepisao dodatnu terapiju u obliku antidepresiva i sredstava za spavanje. I dalje se osjeća u stanju narušene psihičke ravnoteže, a osjećao je i nelagodu zbog čestih provjera djelatnika policije koji su dolazili u njegovu kuću provjeriti prijeti li mu tuženik.

              Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao logičan, istinit i uvjerljiv budući da je isti potkrijepljen u skladu sa kaznenom presudom broj: 7 K-374/19 od 29. ožujka 2019., te priloženom medicinskom dokumentacijom.

              Iz iskaza tuženika proizlazi da je isti uistinu išao u krivolov 4. ožujka 2019. te obzirom da je išao sam, ponio je sa sobom lovačku pušku za zaštitu. Tužitelja i M. L. je primijetio kada su došli do jedne od njegovih mreža kojima je vršio krivolov te je pomislio da mu žele pokupiti ulov. Povikao je:“ostavite, pobit ću vas“ te je ispalio jedan hitac u zrak. Nakon što je shvatio da se radi o ribočuvarima, pobjegao je s mjesta događaja te je sljedeći dan uhićen.

              Sam tuženik u svom iskazu priznaje nastanak štetnog događaja i da je kaznenom presudom broj: 7 K-374/19 od 29. ožujka 2019. proglašen krivim za naprijed spomenuto kazneno djelo. Svoje postupanje opravdava činjenicom kako je mislio da je netko došao pokupiti njegov ulov ribe, te da je nakon spoznaje da se radi o ribočuvarima pobjegao. Međutim, ovo ne opravdava njegovo postupanje kao i njegovu odgovornost za nastali štetni događaj iz štetne posljedice kod tužitelja.

              Iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo je da je tužitelj obavio pregled kod liječnika psihijatra 1. travnja 2019., odnosno 27 dana nakon štetnog događaja. Tom prilikom spominje štetni događaj i tvrdi da je kao posljedica istog došlo do pogoršanja njegovog dijagnosticiranog stanja i narušene psihičke ravnoteže.

              Po prijedlogu tužitelja sud je proveo medicinsko vještačenje po vještaku psihijatrijske struke dr. I. P., spec. psihijatru iz O. na okolnost postojanja straha, intenziteta i trajanja straha kod tužitelja u svezi štetnog događaja koji se dogodio 4. ožujka 2019.

              Vještak u svome nalazu i mišljenju od 27. studenog 2019. navodi kako je tužitelj u dugogodišnjem psihijatrijskom liječenju zbog posljedica izloženosti ratnoj psihotraumi te mu je utvrđeno postojanje posttraumatskog stresnog poremećaja. Tužitelj je štetni događaj doživio kao novo psihotraumatsko iskustvo s osjećajem životne ugroženosti te je štetni događaj kod njega doveo do pogoršanja bazičnih simptoma iz kruga posttraumatskog stresnog poremećaja.

              U odnosu na pretrpljeni strah, vještak je mišljenja kako je tužitelj imao jaki strah tijekom odvijanja samog događaja te sve do uhićenja tuženika. Sljedećih tjedan dana tužitelj je imao povremeni strah srednjeg intenziteta, a potom kroz mjesec dana povremeni strah slabijeg intenziteta, više u smislu nelagode zbog određenog policijskog nadzora. Aktualni simptomi iz kruga PTSP-a posljedica su također štetnog događaja, jer je kod tužitelja štetni događaj reaktivirao simptome ovog poremećaja.

              Iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je da se tužitelj javio obiteljskom liječniku 12. ožujka, međutim tom prilikom nije spominjao štetni događaj, a 9. travnja kada je bio na ponovnom pregledu kod svog obiteljskog liječnika tužitelj je spomenuo nalaz psihijatra od 1. travnja 2019.

              Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao prigovora, dok je tuženik prigovorio nalazu vještaka u smislu da vještak nije imao u vidu činjenicu da se tužitelj liječniku psihijatru javio tek nakon više od 25 dana od štetnog događaja što ukazuje na nepostojanje straha jakog intenziteta kod tužitelja, te je mišljenja kako strah jakog intenziteta zahtjeva javljanje liječniku psihijatru u kratkom razdoblju nakon pretrpljenog straha.

              U obrazloženju svoga nalaza vještak psihijatrijske struke naveo je kako na njegovu procjenu intenziteta i trajanja straha kod tužitelja nije utjecala činjenica što se tužitelj liječniku psihijatru javio dvadesetak dana od štetnog događaja. Naime, u odnosu na postojanje i intenzitet straha potpuno je životno da osoba ima jaki strah dok traje određena prijetnja, a tužitelj je tu prijetnju doživljavao sve dok je tuženik bio na slobodi. Sama činjenica što se tužitelj odmah nije javio liječniku psihijatru, nego tek po uputnici obiteljskog liječnika ne znači da tužitelj nije pretrpio opisani strah. Imenovani vještak također je naveo da kroz svoje dugogodišnje iskustvo može potvrditi da su tisuće ljudi doživjele i puno teža posttraumatska iskustva, ali se nisu odmah javili psihijatru, jer rijetko pacijenti direktno dolaze psihijatru sa "ulice" ili hitnog prijema obzirom da je uobičajeno da liječniku psihijatru dolaze po uputnici obiteljskog liječnika.

              Sud je nalaz i mišljenje vještaka, kao i dano obrazloženje nalaza vještaka u cijelosti prihvatio ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, u skladu sa pravilima struke.

              Sud je odbio prijedlog tuženika za provođenje novog psihijatrijskog vještačenja, smatrajući da je od strane vještaka dr. I. P. dan stručan i objektivan nalaz, te uzimajući u obzir da se radi o sporu male vrijednosti te bi provođenje novog psihijatrijskog vještačenja nepotrebno prouzročilo daljnje troškove postupka.

              Iz naprijed izvedenih dokaza sud je utvrdio da je prilikom štetnog događaja, koji je nesporno utvrđen kaznenom presudom broj: 7 K-374/19 od 29. ožujka 2019. i iskazima stranaka kao i provedenim psihijatrijskim vještačenjem kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti u smislu odredbe članka 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima. Naime, iz nalaza vještaka nedvojbeno je utvrđeno postojanje straha kod tužitelja, te intenzitet i trajanje istoga, a sama okolnost da tužitelj unatoč postojanju straha nije posjetio liječnika psihijatra do 01. travnja 2019., odnosno da je na psihijatrijskom pregledu bio tek nakon 27 dana od štetnog događaja, nije od utjecaja na postojanje provede prava osobnosti kod tužitelja.

              Obzirom na sve okolnosti nastanka štetnog događaja sud je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu pretrpljenoga straha ocijenio osnovanim. Naime, tužitelj se našao u situaciji da mu nepoznata osoba prijeti vatrenim oružjem, uz hice upozorenja, a sam štetni događaj dogodio se noću, na mjestu događaja gdje je vidljivost bila slabija, a kako je tužitelj motorom čamca zapeo u mrežu, to nije postojala mogućnost bijega. Postojanje straha, njegov intenzitet i trajanje utvrđeni su i provedenim vještačenjem po vještaku psihijatrijske struke.

Kako je sud u građanskoj parnici u pogledu odgovornosti štetnika vezan osuđujućom kaznenom presudom, to je po ocjeni suda neupitna odgovornost na strani tuženika za nastalu štetu i štetne posljedice kod tuženika.

              Prema odredbi članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a oštećenik će imati pravo na isplatu pravične novčane naknade ako težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju da se dosudi takva naknada, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud treba voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Obzirom da je krivnja tuženika nedvojbeno utvrđena kao i postojanje njegove odgovornosti za naknadu štete, sud je po osnovi odredbe članka 1100. ZOO-a i u skladu s orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete (Su-1331-VI/02 i 1372-11/02) Vrhovnog suda, utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.000,00 kn dok je sa preostalim zahtjevom za iznos od 3.500,00 kn, koliko je tužitelj više tražio, odbijen kao sa neosnovanim. Sud je pri tome imao u vidu intenzitet i trajanje straha kako su opisani u nalazu liječnika vještaka i sve druge okolnosti vezane za štetni događaja kao i Orijentacijske kriterije i mjerila za dosuđenje naknade neimovinske štete.

              Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelju je dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata od dana podnošenja tužbe do isplate, po članku 1103. ZOO-a, a po stopi propisanoj odredbom članka 29. ZOO-a.

              Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. Zakona o parničnom postupku u svezi sa odredbom članka 155. ZPP-a. (NN broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19)

              Tužitelj i tuženik bili su zastupani po punomoćnicima odvjetnicima te zbog djelomičnog uspjeha stranaka u parnici u približno jednakim dijelovima, sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove zastupanja.

              U skladu sa odredbom članka 155. ZPP-a sud je obvezao tuženika da naknadi tužitelju trošak medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 3.025,00 kn obzirom da je ovaj trošak bio opravdan i nužan bez obzira na uspjeh tužitelja u sporu.

              Slijedom svega naprijed iznijetog ovaj sud je donio odluku kao u izreci presude.

               

U Vinkovcima,30. ožujka 2020.

 

                                                                                                                                        Sudac

                                                                                                                                  Iva Graovac v.r.

                                                                                                                                                         

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se može podnijeti samo iz razloga navedenih u članku 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

                                                                     

DOSTAVITI:

1./ Odvjetnik B. K., V. -  punomoćnik tužitelja

2./ Odvjetnik I. E., V. – punomoćnik tuženika