Broj: 14. Pp J- /2019-11

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

PREKRŠAJNI ODJEL

 

Broj: 14. Pp J- /2019-11

 

U  IME  REPUBLIKE  HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Općinski sud u Pazinu, Prekršajni odjel, po sutkinji Oriani Mikuljan-Trifoni uz sudjelovanje zapisničarke Katije Višković, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice A. M. zbog prekršaja iz čl. 225.st.3. Z. o strancima pokrenutog optužnim prijedlogom Policijske postaje Buje - Buie broj 511-08-22/1-69/1-9-2019 od 08.04.2019. godine nakon glavne i javne rasprave održane dana . g u nazočnosti okrivljenice i odsutnosti predstavnika tužitelja, dana . godine objavio je i

 

p r e s u d i o  j e

 

              Okrivljenica: A. M., bez nadimka, od oca J. i majke D. dj. B., rođena . g. u Puli, OIB: , nastanjena u P., M. L. 22, odgojiteljica djece predškolske dobi, zaposlena u D. vrtiću M. konjić u T., sa mjesečnim primanjima od oko 5.500,00 kn, neudata, bez djece, V., drž. R., bez nekretnina, bez pokretne imovine veće vrijednosti, prekršajno nekažnjavana, ne vodi se drugi prekršajni postupak protiv nje

 

kriva je

 

              što je dana . godine u 14,50 sati kao vozač osobnog vozila marke „R. C.“ reg. oznake P.  U. u kojem su se kao putnici nalazili državljani P. F. M., H. F. N. F. i I. A. te maloljetna F. H. državljanka J., svi tražitelji međunarodne zaštite u R. H., s boravkom u Z., S. 41, istima pomagala pri prelasku državne granice na način da su isti stopirali, da im je stala i primila u osobno vozilo, nakon čega ih je, na njihovu zamolbu da ih odveze do blizine granice, iste odvezla do mjesnog groblja  u K., odakle su ilegalnim pravcem trebali nezakonito prijeći državnu granicu a u čemu su spriječeni po policijskim službenicima,

 

              dakle, što je kao fizička osoba pomagala državljanima treće zemlje u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj.

 

              Okrivljenica je time počinila prekršaj iz čl.225.st.3. Zakona o strancima (NN.130/11, 74/13, 69/17 i 46/18) pa joj se radi toga primjenom čl.37.st.3.toč.1. Prekršajnog zakona

 

 

izriče

 

novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kn (šest tisuća kuna) za svakog potpomognutog državljana treće zemlje, pa se tako utvrđuje novčana kazna u ukupnom iznosu od

24.000,00 kn (dvadeset i četiri tisuće kuna)

 

              Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona određuje se obročna otplata izrečene novčane kazne u šest jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, a svaki daljnji obrok 15. (petnaestog) dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećina te novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

              Temeljem čl.139.st.3. a u svezi čl.138.st.2.tč.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti troškove postupka u paušalnom iznosu od 250,00 kn (dvjesto pedeset kuna) u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

              P. postaja B. – B. podnijela je dana . godine optužni prijedlog broj: 511-08-22/1-69/1-9-2019 protiv okrivljenice A. M. zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog u izreci ove presude te je održana glavna rasprava.

 

              O. A. M. je između ostalog, izjavila da je toga dana sa osobnim vozilom marke „R. C.“ reg. oznake P.  UI krenula iz T. prema B., da je prije dolaska u dolinu rijeke M. vidjela tri osobe i jedno dijete kako se pješke kreću uz lijevi rub kolnika, da je padala kiša, da je nastavila vožnju do B., da je sama sebi rekla da ako im nitko ne stane i pomogne dok se vrati, da će im ona pomoći. O. je izjavila da je ostavila neke stvari kod svog dečka u B., da se potom vraćala istim putem prema V., da je navedene osobe vidjela kod A. na makadamskom proširenju, da je jedan od njih krenuo stopirati, da je ona stala na proširenju s desne strane gledano u smjeru kretanja, kad ju je jedna odgajateljica zvala na mobitel, da je istoj rekla da su tu neke tamnopute osobe, da stopiraju, da imaju dvogodišnje dijete pitajući je što da radi, te da je odlučila da im pomogne, da ih preveze do kuda budu pitali a najdalje do B.. O. je izjavila da je jedan od njih govorio engleski, da joj je rekao da idu u B. kod djetetove majke, da ih je odvezla do P. u N., da im je dala 40,00 kn da si kupe hranu, da je kiša i dalje padala, da ih je nastavila voziti do B. a kad su došli do B. da ih nije htjela pustiti tu pa da ih je odvezla do groblja kod K. jer su joj rekli da tu stane. O. je izjavila da je na sporednoj cesti vidjela policijsko vozilo koje se potom kretalo iza nje, da im je rekla da je policija iza nje, da li je to problem, da su rekli da to nije problem jer da imaju sve dokumente. Okrivljenica je izjavila da nije namjeravala tim strancima pomoći u ilegalnom prijelazu granice, da im je samo htjela pomoći jer je padala kiša, te jer su imali malo dijete.

 

              Tijekom postupka proveden je uvid u pisma preporuke na stranicama 24-26 spisa, uvid u  kopiju volonterske knjižice na stranicama 27-31 spisa, uvid u obvezne prekršajne naloge na stranicama 10-12 spisa, uvid u stranicu 14 spisa, te su ispitani svjedoci G. B. i L. M..

 

              Po tako provedenom postupku  utvrđeno je da je okrivljenica počinila prekršaj za koji se tereti.

              Odredbom čl.225.st.3. Zakona o strancima propisano je da će se kaznom zatvora do 60 dana i novčanom kaznom u iznosu od 23.000,00 kn za svakog potpomognutog državljana treće zemlje kazniti fizička osoba koja pomaže ili pokuša pomoći državljanima treće zemlje u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj.

 

              Odredbom čl.43.st.3. istog Zakona propisano je da je zabranjeno pomaganje i pokušaj pomaganja državljanima treće zemlje u nezakonitom prelasku državne granice, u tranzitu preko državnog područja ako je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku te u nezakonitom boravku.

 

              Nesporno je da je okrivljenica u osobnom vozilu marke „R. C.“ reg. oznake P.  U. prevozila državljane treće zemlje i to tri državljanina P. i jedno dijete državljanina J., svi tražitelji međunarodne zaštite u R. H. sa boravištem u Z., S. 41 a koji su stopirali uz cestu kod A., kojom se okrivljenica kretala iz smjera B. u smjeru V., da je vidjela da se radi o tamnoputim osobama, da im je stala s namjerom da ih preveze do kuda budu pitali, a najdalje do B., da ih je odvezla do P. u N., da je nastavila voziti prema B. a kad je stigla u B. da ih nije htjela tu ostaviti te da ih je odvezla do mjesnog groblja kod K..

 

              Ove nesporne činjenice utvrđene su na temelju okolnosne obrane okrivljenice.

 

              Ova je sutkinja vjerodostojnim ocijenila iskaze policijskih službenika za nezakonite migracije G. B. i L. M. koji svakodnevno obavljaju svoje poslove kod G. prijelaza K. jer su iskazivali jasno, određeno i suvislo o onome što su neposredno vidjeli kad su se sa službenim vozilom vraćali prema G. prijelazu K. te su uočili osobno vozilo marke „R. C.“ kojim je upravljala okrivljenica u kojem je bilo više osoba te su posumnjali na krijumčarenje migranata poradi čega su odlučili pratiti vozilo te su ga sustigli kod mjesnog groblja K. gdje je okrivljenica stala kod jednog kamenog zida tako da su jedva uspjeli vidjeti stražnji dio vozila.

 

              Na temelju vjerodostojnih iskaza ispitanih svjedoka utvrđeno je da je okrivljenica prevozila tri odrasle osobe i jedno dijete, državljane treće zemlje, da su isti tražitelji azila u Republici  Hrvatskoj, te jednog psa.

 

              Sud nije prihvatio obranu okrivljenice u dijelu u kojem tvrdi da nije kriva, da nije pomagala navedenim osobama u ilegalnom prijelazu.

 

              Naime, odredbom čl.25. Prekršajnog zakona propisano je da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje.

 

Notorno je da Republika Hrvatska već duži niz godina tražiteljima međunarodne zaštite, državljanima trećih zemalja pruža smještaj u prihvatilištima, te da takve osobe pokušavaju na raznorazne načine ilegalno prijeći državnu granicu poradi odlaska u druge države EU pa granična policija u obavljanju svojih poslova takve osobe vraća u prihvatilišta.

 

Notorno je da je mjesno groblje kod K. u neposrednoj blizini državne granice sa R. S..

 

              Neprijeporno je da je okrivljenica stala sa vozilom osobama koje su stopirale, da je tijekom komunikacije mogla zaključiti da se radi o migrantima koji pokušavaju ilegalno prijeći državnu granicu, da je pristala da ih odveze blizu granice iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bila dužna  i mogla biti svjesna da na taj način čini kažnjivo djelo (prekršaj), te je na taj način postupila protivno odredbi čl.43.st.1. Zakona o strancima, a čime su ostvarena obilježja prekršaja iz čl.225.st.3. istog Zakona, poradi čega je proglašena krivom i kažnjena.

 

              Prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne cijenjene su sve okolnosti iz čl.36.st.2. Prekršajnog zakona držeći odmjerenu kaznu primjerenu težini i posljedicama počinjenog djela, te stupnju krivnje okrivljenika.

 

              Sud je uzeo u obzir osobne i imovinske prilike okrivljenice, da radi u vrtiću kao odgajateljica, da u slobodno vrijeme volontira u udrugama „A. društvo“ V., K. istraživača „E.“, ukupnost društvenih i osobnih uvjeta koji su pridonijeli ostvarenju djela, cijeneći kao olakotnu dosadašnju nekažnjavanost okrivljenice i usklađenost njezina ponašanja sa Zakonom, da je prekršaj počinila iz samilosti prema djetetu koje je bilo sa tim osobama uz cestu na kiši, da nije utvrđeno da bi djelo počinila iz materijalnog interesa, da je izrazila spremnost da takvo što ne ponovi, te da otegotnih okolnosti nije bilo.

 

              Sud je motrišta da u konkretnom slučaju postoje naročite olakotne okolnosti, obzirom na raniju usklađenost ponašanja sa Zakonom te spremnost okrivljenice da pomogne drugima, te da će se ublaženom novčanom kaznom za svakog potpomognutog državljana treće zemlje odnosno ukupno utvrđenom novčanom kaznom postići svrha generalne i specijalne prevencije poradi čega je primjenom čl.37.st.3.toč.1. Prekršajnog zakona (NN.107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenici utvrđena novčana kazna ispod propisanog minimuma.

 

              Odluka o trošku temelji se na uvodno citiranim propisima, a trošak je dosuđen u paušalnom iznosu u okviru veličina propisanih Odlukom o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (od l00,00 do 5.000,00 kn) i to srazmjerno dužini trajanja i složenosti postupka i srazmjerno imovnom stanju okrivljenice.

 

U Pazinu, . godine

 

Zapisničarka:                                                                                                  Sutkinja:

Katia Višković, v.r.                                                                                    Oriana Mikuljan-Trifoni, v.r.

 

 

 

 

              POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda.