Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj Gž-2237/2019-2
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
Poslovni broj Gž-2237/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara u ostavinskom predmetu iza: pok. F. (F.) L. F. pok. F. iz P., rođena …. godine, a umrla …. godine, rješavajući žalbu nasljednika D. M., I. L., D. L. i V. P., izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj O-3942/2018 od 2. svibnja 2019., 9. ožujka 2020.
r i j e š i o j e
1. Odbija se žalba nasljednika D. M., I. L., D. L. i V. P. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj O-3942/2018 od 2. svibnja 2019. u točki I. izreke.
2. Djelomičnim uvaženjem žalbe nasljednika D. M., I. L., D. L. i V. P. preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj O-3942/2018 od 2. svibnja 2019. u točki II. i III. izreke i rješava:
„ I. Njezinim nasljednicima temeljem oporuke posl. br. Pi-6/06 te zakona i ustupa, proglašavaju se:
a) za nekretninu zv. G. označenu kao čest. zem. 223/4/5 navedene u izreci pod točkom I.f), proglašava se:
Z. B. pok. Ž., rođ. L., O., OIB: …, rođena … godine, nećakinja ostaviteljice……………za cijelo.
b) za ostale nekretnine navedene u izreci pod točkama I. a), b), c), d), e) i g) proglašavaju se:
III. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja Odsjek za zemljišne knjige ovog suda izvršit će uknjižbu prava vlasništva ostavinske imovine navedene pod I.) f) na nasljednicu i u omjeru navedenom pod II. a), te uknjižbu prava vlasništva ostavinske imovine navedene pod I.) a) - e) i I. g) na nasljednike i u omjerima navedenim u II. b).“
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da ostavinsku imovinu ostaviteljice pok. F. (F.) L. „F. pok. F. iz P.“, predstavljaju nekretnine navedene u točki I. izreke tog rješenja, te su na temelju oporuke, zakona i ustupa nasljednicima ostaviteljice na toj nekretnini proglašeni Z. B., nećakinja ostaviteljice za nekretninu zvanu G. označenu kao k.č. br. 223/4/5 z. c., za ostale nekretnine navedene u točki I. a, b, c, d, e, i k nasljednicima ostaviteljice na tim nekretninama proglašeni su V. O., pranećakinja ostaviteljice u 84/2940 dijela, T. V., pranećak ostaviteljice u 42/2940 dijela, V. Z., pranećakinja ostaviteljice u 42/2940 dijela, B. T. nećakinja ostaviteljice u 84/2940 dijela, T. O. nećak ostaviteljice u 84/2940 dijela, N. O. pok. I., pranećak ostaviteljice u 42/2940 dijela, P. O., pranećak ostaviteljice u 42/2940 dijela, O. M., nećakinja ostaviteljice u 140/2940 dijela, S. M., nećakinja ostaviteljice u 140/2940 dijela, T. K., nećak ostaviteljice u 140/2940 dijela, D. M., nećakinja ostaviteljice u 210/2940 dijela, D. L., pranećak ostaviteljice u 525/2940 dijela, V. P., pranećakinja ostaviteljice u 105/2940 dijela, M. R., nećak ostaviteljice u 210/2940 dijela, D. R., nećak ostaviteljice u 210/2940 dijela, Z. Z., nećakinja ostaviteljice u 140/2940 dijela, V. B., nećakivanja ostaviteljice u 140/2940 dijela, G. R., pranećak ostaviteljice u 140/2940 dijela, i F. L., nećak ostaviteljice u 420/2940 dijela.
Protiv tog rješenja žale se nasljednici D. M. i I. L., D. L. i V. P..
Nasljednica D. M. rješenje o nasljeđivanju pobija bez navođenja određenog zakonskog žalbenog razloga.
U žalbi navodi da su u točki I. izreke pobijanog rješenja izostavljene nekretnine upisane u z.k. ul. 508 k.o. P.. Navodi da sud pogrešno tumači da je L. O., kao suvlasnica 1/2 dijela nekretnina upisana u z.k. ul. br. 508 ovlaštena izvršiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i na suvlasničkom dijelu ostaviteljice, a što je vidljivo iz z.k. ul. 508 u kojem je uneseno u vlastovnici da se odbija prijedlog za uknjižbu predlagateljice L. O. na suvlasničkom dijelu 1/2 L. – F. F. F. rješenjem na koje je L. O. uložila prigovor koji je također odbijen. Navodi da sud nije točno i pravilno odredio nasljedničke djelove nasljednika ostaviteljice iz razloga što je uvidom u točku I. predmetnog rješenja o nasljeđivanju u kojem su navedeni suvlasnički omjeri ostaviteljice na nekretnini, a koji je uvrstio u ostavinsku masu i u točki II. u kojoj su navedeni omjeri na kojima nasljednici ostvaruju pravo na ostavinsku imovinu nije pravilno izračunao udjele nasljednika.
Ne konkretizira žalbeni prijedlog.
Nasljednici I. L., D. L. i V. P. pobijaju rješenje o nasljeđivanju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
Prvenstveno ističu da nigdje nije vidljivo na koji način je sud prvog stupnja izračunao suvlasničke omjere pojedinog nasljednika,a što pobijano rješenje o nasljeđivanju čini nerazumljivim i nezakonitim. Navode da je prednik žalitelja pok. Ž. L. preminuo 29. rujna 2001. pa je supruga pokojnog Ž. trebala biti utvrđena nasljednicom u predmetnom ostavinskom postupku. Nadalje u odnosu na nekretninu č. zgr. 4/1 i č. zgr. 106 ovdje upisane u z.k. ul. 509 k.o. P. nasljednik D. L. mnogo ranije je dostavio ugovor o darovanju iz 1984. Također ističu da nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o nasljeđivanju u odnosu na spornu nekretninu odnosno za sporne nekretnine za koje je sporno da čine ostavinsku imovinu ostaviteljice već je sud trebao stranku odnosno nasljednika za kojeg drži da je njegovo pravo manje vjerojatno uputiti na parnicu. Navode da sud nije vodio računa da postoji javno ovjerena isprava i to darovni ugovor sklopljen između ostaviteljice, ovjeren 15. studenoga 1984. Iako u navedenom darovnom ugovoru nekretnine koje su predmet citiranog ugovora nisu označene brojevima čestice, iste su identificirane od strane sudskog vještaka mjernika prilikom očevida na licu mjesta, a nasljednik D. L. u spis je dostavio i dodatnu dokumentaciju koja ukazuje da navedene nekretnine nipošto ne mogu ući u ostavinsku imovinu iza pok. F. L.. Podredno navode kako nigdje u izreci pobijanog rješenja nije navedeno tko se od nasljednika upućuje na parnicu i u kojem roku. Također ističu i činjenicu da je doneseno rješenje nepotpuno obrazloženo i to iz razloga što se u obrazloženju istog ne spominju navodi nasljednika iz podneska od 26. veljače 2019. u pogledu nekretnina upisanih u z.k. ul. broj 509 k.o. P. te u pogledu k.č. br. 200/1 k.o. P. te k.č. br. 2139, 2140 i 2141/1 sve k.o. P., u pogledu kojih nekretnina je također navedeno da ne ulaze u ostavinsku imovinu ostaviteljice. Nadalje ukazuju kako je nasljednik M. R. preminuo za vrijeme trajanja predmetnog ostavinskog postupka, pa ne može biti stranka u postupku.
Predlažu pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
Žalbe su djelomično osnovane.
Prije svega navodi se da je ostaviteljica pok. F. L. umrla … godine, pa se o pravima stranaka u svezi s nasljeđivanjem ima prosuđivati po odredbama tada važećeg Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 52/71, 47/78 i 56/00 – u nastavku: ZN/71), dok se imaju primijeniti postupovne odredbe važećeg Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 148/03, 163/03 i 35/05 – u nastavku: ZN), kako to propisuju odredbe čl. 253. st. 1. i 2. ZN, koji je sukladno odredbi njegovog čl. 260. stupio na snagu 3. travnja 2003. godine a primjenjuje se od 3. listopada 2003. godine.
Pozivajući se na bitnu povredu iz odredaba postupka nasljednici u žalbi ne obrazlažu o čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 175. st. 2. ZN-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od tih povreda.
Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrđuje da se ostaviteljica za života nije udavala, da nije imala potomaka niti usvojene djece, da su joj roditelji umrli ranije, da je imala braću niti sestre ali da je samo brat L. L. nadživio ostaviteljicu. Utvrđuje na temelju izjava nasljednika i isprava uloženih u spis rodoslovlje i stupanj nasljednika, te zakonske nasljednike ostaviteljice pobliže naznačene u točki II izreke pobijanog rješenje o nasljeđivanju. Prema priloženim zemljišnoknjižnim izvadcima, sud utvrđuje koje nekretnine predstavljaju ostavinsku imovinu, pobliže naznačene u točki I izreke pobijanog rješenja o nasljeđivanju.
Navedenu ostavinsku imovinu sud raspoređuje temeljem oporuke, zakona i ustupa te sukladno danim nasljedničkim izjavama zakonskih nasljednika od kojih su se neki prihvatili svog nasljednog dijela osobno, a neki su svoj nasljedni dio nakon prihvaćanja ustupili sunasljednicima dok je o pravima preostalih nasljednika odlučeno primjenom odredbe čl. 218. st. 3. ZN/71.
U pogledu tvrdnji koje je tijekom postupka isticala nasljednica D. M., da nekretnine kč.br. 347 i 387/47 upisane u zk.ul. broj 508 K.o P. predstavljaju ostavinsku imovinu, prvostupanjski sud utvrđuje da je ista neosnovana jer je pravomoćnom presudom istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-608/08 od 12. prosinca 2012, u postupku vođenom po tužbi L. O. kao nasljednice svog supruga I., protiv presumiranih nasljednika ostaviteljice, utvrđeno da je upravo L. O. suvlasnica i suposjednica navedenih nekretnina te da je ovlaštena izvršiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremeni izbris tog prava s imena ostaviteljice.
U pogledu tvrdnji koje je tijekom postupka isticao nasljednik D. L. da nekretnine č.zgr. 104/1 i 104/2 upisane u zk.ul. broj 509 K.o P. ne predstavljaju ostavinsku imovinu, prvostupanjski sud utvrđuje da su nasljednici D. M. i F. L. istaknutim navodima izričito usprotivili, dok se pojedini nasljednici nisu očitovali. Kako je ostaviteljica upisana kao vlasnica spornih nekretnina u zemljišnoj knjizi, sud prvog stupnja smatra da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 224. st. 2. ZN-a.
Stoga sud prvog stupnja pozivom na odredbu iz čl.6.7.,9. i 14. ZN/71 i čl. 224. st.2., 225. st.3.i 4. i 226. ZN-a odlučuje kao u izreci.
Naime, rješenje o nasljeđivanju mora, između ostalog, sadržavati prezime i ime, zanimanje i prebivalište nasljednika, odnos nasljednika prema ostavitelju, da li nasljeđuje kao zakonski ili oporučni nasljednik, ako ima više nasljednika i dio kojim sudjeluju u nasljedstvu (čl. 225. st. 2. toč. 3. ZN). Suprotno navodima suda prvog stupnja ne mogu se nasljednicima proglašavati ni u rješenju navoditi kao nasljednici osobe koje su umrle. Fizička osoba kao nositelj prava i obveza prestaje smrću. Nasljednik koji je umro nakon smrti ostavitelja, a prije okončanja ostavinskog postupka, ne može se u rješenju o nasljeđivanju utvrditi kao nasljednik. On je bio nasljednik (pripadala su mu prava i obveze koja iz toga proizlaze) do trenutka svoje smrti, ali ne i nakon toga. U odnosu na pok. M. R. također se primjenjuje pravilo iz čl. 135. ZN, pa je njegova ostavina u trenutku smrti prešla na njegove nasljednike. Utvrđeno je da su M. R., kao supruga te M. G. i A. J., kao kćerke, zakonske nasljednice iza smrti oca (M. R.) svaka u 1/3 dijela, pa u konkretnom slučaju u rješenju o nasljeđivanju su utvrđene kao nasljednice svaka u 75/2940 dijela.
Ako je tijekom ostavinskog postupka, na nasljedstvo pozvani nasljednik umro, nastupa nasljedna transmisija, pa njegovi nasljednici mogu primiti nasljedstvo ili ga se odreći. Prema tome, po načelu transmisije, dio imovine pok. Ž. L., umrlog ...., prešao je na njegove zakonske nasljednike, a to su I. L., supruga, D. L., sin i V. P., kćerka, svakog u 1/3 dijela, pa u konkretnom slučaju u rješenju o nasljeđivanju su utvrđeni kao nasljednici I. L. i V. P., svaka u 75/2940 dijela, dok je D. L. utvrđen nasljednikom ostaviteljice u 315/2940 dijela. Naime, nećakinja ostaviteljice V. S. nije prihvatila svoj zakonski nasljedni dio, pa je slijedom navedenog isti raspoređen na ostale sunasljednike, dok je nećakinja ostaviteljice Z. B. prihvatila svoj zakonski dio i ujedno ga ustupila sunasljedniku D. L., a koji je ustup prihvatio.
Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da sud prvog stupnja nije dao razloge na temelju kojih je utvrdio veličinu pojedinog nasljednog dijela koji je rasporedio zakonskim nasljednicima. To zato jer prvostupanjski sud kod utvrđivanja rodoslovlja točno navodi tko su nasljednici, kada su koji nasljednici preminuli, tko su bili njihovi nasljednici.
Neosnovano u žalbi zakonski nasljednici ostaviteljice osporavaju pravilnost primjene odredbe čl. 224. st. 1. ZN-a.
Sadržajem čl. 224.ZN-a propisane su pretpostavke za prekid ostavinskog postupka i upućivanje na parnicu između ostalog ako između stranaka postoje sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine.
Međutim, istom zakonskom odredbom propisane su i pretpostavke kada sud neće prekinuti neće prekinuti ostavinski postupak – ako su sporne činjenice koje može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava, kada će na temelju predmnjeve da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno uputiti da to dokaže u parnici, pri čemu će prosuđivati i ispunjenost pretpostavki za donošenje djelomičnog rješenja o nasljeđivanju.
Imajući u vidu da su zakonski nasljednici ostaviteljice I. L., D. L. i V. P. tijekom ostavinskog postupka navode da nekretnine upisane u z.k. ul. 509 k.o. P. z. k. ul. 679 k.o. P. i z.k. ul. 240. k. o. P. ne predstavljaju njezinu ostavinsku imovinu već da se radi o imovini njihovog prednika, takvi navodi zakonskih nasljednika predstavljaju sporne činjenice iz čl. 224. st. 1. ZN-a, što opisane žalbene navode zakonski nasljednika čini neosnovanim.
Naime, sadržaj zemljišnoknjižnog izvatka priloženog u spis potvrđuje da su navedene nekretnine opisane kao suvlasništvo ostaviteljice. Obzirom na uknjiženo pravo suvlasništva navedene nekretnine u korist ostaviteljice, neosnovano u žalbi zakonski nasljednici osporavaju pravilnost primjene odredbe iz čl. 224. st. 1. ZN-a jer je pravo suvlasništva ostaviteljice utvrđeno na temelju zemljišnoknjižnog izvatka koji ima dokaznu snagu javne isprave, a koji potvrđuje da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta (čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama - „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 - dalje: ZZK).
Nisu osnovani ni žalbeni navodi da bi ugovor o darovanju iz 1984. bio javna isprava. Vezano za navedeni žalbeni navod valja odgovoriti da se kod ovjere potpisa samo potvrđuje da je stranka u nazočnosti ovlaštene službene osobe potpisala ugovor o darovanju. Bitno je za istaknuti da kod ovjere potpisa ovlaštena službena osoba, a niti sada javni bilježnik ne ispituju sadržajnu valjanost ugovora, te ne ispituju da li su sudionici ovlašteni na dotični pravni posao. Navedeno znači da ovjera potpisa samo potvrđuje da je određena pred službenom osobom potpisala ispravu, međutim takav ugovor je privatna isprava i nema svojstvo javne isprave.
Konačno, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da k.č. br. 347 i 387/47 obje upisane u z.k. ul. 508. k.o. P. ne predstavljaju ostavinsku imovinu ostaviteljice jer je pravomoćnom presudom poslovni broj P-608/08 od 12. prosinca 2012., a koji postupak se vodio po tužbi L. O. kao nasljednice svog supruga I. protiv nasljednika ostaviteljice iz ovog postupka, utvrđeno da je upravo L. O. suvlasnica i suposjednica navedene nekretnine naspram nasljednika preminule L. – F., F., F., pa je ovlaštena na temelju iste presude izvršiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobni izbris tog prava s imena ostaviteljice.
Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u točki 1. i 2. izreke ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. t. 2. i 3. ZPP-a, a koji se primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 175. st. 2. ZN-a.
U Rijeci 9. ožujka 2020.
Sutkinja
Helena Vlahov Kozomara
Općinskom sudu u Splitu
Stalna služba u Supetru
Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.