Poslovni broj: UsIgr-5/20-6

             

 

 

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E Nj E

              Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Anđelini Livaja, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. K. iz D., kojega zastupa opunomoćenica M. P., odvjetnica u Š.u, protiv tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Š., kojega zastupa službena osoba D. Š., radi uklanjanja građevine, 9. ožujka 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Š., Klasa: UP/I-362-02/19-02/765, Urbroj: 443-14-1-3-5-19-8 od 28. studenoga 2019.

 

i

 

r i j e š i o   j e

 

2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev prijedlog za prekidom ovoga spora, istaknut na raspravi 28. veljače 2020.

 

3. Odbija se kao neosnovan tužiteljev prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe u ovome sporu.

 

4. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova ovoga spora.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem tuženika Klasa: UP/I-362-02/19-02/765, Urbroj: 443-14-1-3-5-19-8 od 28. studenoga 2019. (dalje: osporeno rješenje):

- pod točkom 1. izreke; utvrđeno je da je 15. studenoga 2019. postalo izvršno rješenje tuženika Klasa: UP/I-362-02/19-02/765, Urbroj: 443-14-1-3-5-19-4 od 29. srpnja 2019. (dalje: rješenje o uklanjanju građevine) kojim je tužitelju, kao investitoru, naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja toga rješenja ukloni armiranobetonsku nedovršenu zgradu nepravilnog tlocrtnog oblika, maks. dim. 12,6mx12,80m, maks. visine 2,90m, koju gradi na k.č. … k.o. R.;

- pod točkom 2. izreke; utvrđeno je da tužitelj u navedenome roku nije uklonio navedenu građevinu;

- pod točkama 3. i 4 izreke; investitor (ovdje tužitelj) se prisiljava na uklanjanje navedene građevine izricanjem novčane kazne u iznosu 30.000,00 kuna koju je u roku od 8 dana dužan uplatiti u korist državnog proračuna;

- pod točkama 5. i 6. izreke; upozorava se investitora da će se u slučaju neuplate ove novčane kazne izvršenje te novčane obveze provesti sudskim putem, kao i da ga se u slučaju neuklanjanja prisiljavati novom novčanom kaznom. 

Tužitelj, u pravodobnoj tužbi, i na raspravi, u bitnome, prigovara da osporeno rješenje nije zakonito, jer da mu rješenje o uklanjanju građevine nikada nije dostavljeno, te iznosi razloge zbog kojih potonje rješenje drži nezakonitim. Na raspravi je predložio prekid ovoga spora, podredno određivanje odgodnog učinka tužbe. Tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja. Zahtijeva naknadu troška ovoga spora.

Tuženik, u odgovoru na tužbu, i na raspravi, pozivom na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

Dostavljanjem navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 28. veljače 2020. strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje: ZUS).

U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa tuženika Klasa: UP/I-362-02/19-02/765 dostavljenog uz odgovor na tužbu.

Preostali po tužitelju predloženi dokaz, za njegovim stranačkim saslušanjem, ovaj sud nije izvodio, ocijenivši to suvišnim za presuđenje u ovome sporu kod prethodno navedenih dokaza koji su izvedeni. 

Tužbeni zahtjev nije osporen.

Suprotno tvrdnjama tužitelja, iz dostavnice o dostavi rješenja o uklanjanju građevine za tužitelja (u spisu tuženika), proizlazi da je tužitelju to rješenje uredno dostavljeno 16. kolovoza 2019., i to na način propisan dostavnim pravilima iz članka 85. stavaka 2., 3. i 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, dalje: ZUP).

Stoga se, za to rješenje, pravilno izrekom osporenog rješenja utvrđuje da je postalo izvršno 15. studenoga 2019. (članak 133. stavak 4. ZUP-a); a s obzirom da je tužitelju rješenjem o uklanjanju građevine ostavljen rok od 90 dana za dobrovoljno izvršenje.

Pritom tužitelj ne spori da nije dobrovoljno postupio po naredbi iz rješenja o uklanjanju građevine.

Ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju građevine, nije predmet ovoga spora, pa ovaj sud, u ovome sporu, ne može ulaziti u razmatranje tvrdnji kojima tužitelj dovodi u pitanje zakonitost toga rješenja.

Kako je, dakle, rješenje o uklanjanju građevine egzistentno, izvršno, te nije dobrovoljno izvršeno po tužitelju; to je osporenim rješenjem, u pravilnoj primjeni članka 114. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18), tužitelju-fizičkoj osobi izrečena prva novčana kazna u iznosu 30.000,00 kn, a sukladno članku 2. Naputka o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori („Narodne novine“ broj 23/18).

Slijedom navedenog, ovaj sud ocjenjuje, da je osporeno rješenje zakonito, ne nalazeći ostvarenje kojega od razloga ništavosti (članak 128. stavak 1. ZUP-a) na koje pazi po službenoj dužnosti (članak 31. stavak 2. ZUS-a), dok su tužiteljevi prigovori neosnovani, pa je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a presuđeno kao pod točkom 1. izreke.

Tužiteljev prijedlog za prekidom ovoga spora, nije osnovan, jer odluka o tužiteljevom prijedlogu za obnovu postupka u kojemu je doneseno rješenje o uklanjanju građevine, nije od prethodnog značaja za ovaj spor, a budući da je, i u trenutku donošenja osporenog rješenja, i u trenutku zaključenja raspravljanja u ovome sporu, rješenje o uklanjanju građevine egzistentno i izvršno. Stoga je na temelju članaka 45. i 65. ZUS-a riješeno kao pod točkom 2. izreke.

 

Neosnovano tužitelj predlaže određivanje odgodnog učinka tužbe, za koji je jedna od kumulativno propisanih pretpostavki (iz članka 26. stavak 2. ZUS-a) da bi se izvršenjem pojedinačne odluke (u konkretnom slučaju osporenog rješenja) tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti. Navedena pretpostavka u konkretnom slučaju nije ispunjena jer se predmetna novčana kazna ne može smatrati nanošenjem tužitelju štete budući da je ista zakonom predviđeno sredstvo za prisiljavanje tužitelja na postupanje po izvršnom rješenju o uklanjanju građevine odnosno zakonom predviđena sankcija za zakonom predviđeno protupravno ponašanje-nepostupanje po naredbi iz izvršnog rješenja o uklanjanu građevine. Stoga je, na temelju članka 26. stavka 2. u vezi članka 65. stavaka 1. i 5. ZUS-a, riješeno kao pod točkom 3. izreke.

Zbog neuspjeha tužitelja u ovome sporu, na temelju članka 79. ZUS-a, odlučeno je kao pod točkom 4. izreke.

 

U Splitu 9. ožujka 2020.

 

                               SUDAC

 

                                Milan Franić, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i točaka 2. i 4. izreke ovoga rješenja, dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 3 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude. Protiv točke 3. izreke ovoga rješenja nije dopuštena žalba.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Zrinka Abaza