-   -              Poslovni broj: 8 UsIpor-2/20-6

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja P. A. iz K.G., zastupanog po opunomoćeniku T. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. & K. d.o.o. S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi prisilne naplate poreza, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 28. veljače 2020. godine, u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 09.  ožujka 2020. godine,

 

                                                          

p r e s u d i o  j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-02/15-01/300, URBROJ: 513-04-19-2 od 20. studenog 2019. godine.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

                                                             

 

Obrazloženje

 

U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-415-02/15-01/300, URBROJ: 513-04-19-2 od  20. studenog 2019. godine tužitelj osporava rješenje, te je u bitnom naveo: da su osporeno rješenje i prvostupanjsko rješenje nezakoniti; da je rješenje o ovrsi Porezne uprave, Ispostava S., koje je doneseno na temelju rješenja Porezne uprave, Ispostava S., KLASA: UP/I-410-20/2011-01/05066, URBROJ: 513-07-17-08-2012-03 od 19. ožujka 2012. godine, a da isto porezno rješenje, koje predstavlja ovršnu ispravu nije pravomoćno; da je protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostava S., KLASA: UP/I-410-20/2011-01/05066, URBROJ: 513-07-17-08-2012-03 od 19. ožujka 2012. godine, kojim je  utvrđena obveza poreza na promet nekretnina, tužitelj podnio žalbu koja je odbijena rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/12-01/2206, URBROJ: 513-04/13-2 od 15. listopada 2013. godine; da je protiv rješenja tuženika od 15. listopada 2013. godine tužitelj pokrenuo upravni spor koji se vodi pod poslovnim brojem Uslsav-13/14-7. Obzirom da rješenje Porezne uprave, Ispostava S. od 19. ožujka 2012. godine kojim je utvrđen porez na promet nekretnina nije steklo svojstvo pravomoćnosti, da ne predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje se može donijeti rješenje o ovrsi, jer tek pravomoćnošću istog rješenja  ono postaje ovršna isprava. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika od 20. studenog 2019. godine i rješenje o ovrsi Porezne uprave, Ispostava S. od 05. prosinca 2014. godine.

              Tuženik je odgovorio na tužbu, u kojoj navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu.

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja, podnesena protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., KLASA: UP/I-415-02/2014-001/01538, URBROJ: 513-007-17/2014-01 od 05. prosinca 2014. godine.

Navedenim rješenjem o ovrsi utvrđeno je da tužitelj kao ovršenik, na ime poreza na promet nekretnina i pripadajuće kamate, na dan 05. prosinca 2014. godine, duguje iznos od 66.377,53 kuna, pri čemu će se naplata navedenog duga i daljnjih kamata provesti pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina. Istim rješenjem je do obavljanja popisa pokretnina ovršeniku, u smislu osiguranja izvršenja utvrđene obveze, privremeno zabranjeno otuđenje imovine.

Na ročištu za glavnu raspravu održanu dana 28. veljače 2020. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je iskazala da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je u spis predala popis troška kojim je zatražila trošak sastava tužbe, pristup na ročište od 28. veljače 2020. godine, za svaku radnju u iznosu od 2.500,00 kn te trošak od 500,00 kn za pristup na ročište za objavu presude ili ukupno 5.500,00 kuna, sve uvećano za PDV, uz trošak pristojbe na tužbu i presudu.

U dokaznom postupku čitana je tužba, rješenje tuženika od 20. studenog 2019. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao  sudski spis, ovosudni spis broj: Uslsav-13/14, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je pravilno i zakonito označenim rješenjem o ovrsi,  temeljem ovršne isprave navedene u obrazloženju  rješenja o ovrsi od 19. ožujka  2014. godine, određena ovrha, pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina, a koju ovršnu ispravu predstavlja rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostava S., KLASA:UP/I-410-20/2011-01/05066, URBROJ: 513-07-17-08-2012-03 od 19. ožujka 2012. godine kojim je tužitelju pravomoćno utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina.

Prema stanju spisa proizlazi da je ovršnom ispravom-Poreznim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured S., KLASA: UP/I-410-20/2011-01/05066, URBROJ: 513-07-17-08-2012-03 od 19. ožujka 2012. godine kojim je tužitelju pravomoćno utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina.

Naime, nakon što je rješenjem tuženika, KLASA:UP/II-410-20/12-01/2206, URBROJ: 513-04/13-2 od 15. listopada 2013. godine odbijena tužiteljeva žalba podnijeta protiv poreznog rješenja od 19. ožujka 2012. godine kojim rješenjem mu je utvrđena obveza poreza na promet nekretnina, tužitelj je tužbom kod ovog suda pokrenuo upravni spor pod brojem Uslsav-13/14, u kojem je dana 12. siječnja 2015. godine donijeta presuda kojom je odbijena tužba. Navedena presuda je pravomoćna 11. prosinca 2014. godine, te je isti spis arhiviran. Stoga su neosnovani tužbeni navodi da porezno rješenje od 19. ožujka 2012. godine nije pravomoćno.

No bez obzira na pravomoćnost navedenog rješenja, rješenje od 19. ožujka 2012. godine je ovršna isprava, te je na istom rješenju stavljena klauzula ovršnosti prema kojoj je navedeno porezno rješenje ovršno dana 03. siječnja 2012. godine, što znači da se po istom može provoditi ovrha.

Člankom 133. stavak 1., 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, dalje: ZUP-a) regulirana je ovršnost rješenja. Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno (st.1.). Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe (st. 2.). Drugostupanjsko rješenje kojim se rješava upravna stvar postaje izvršno dostavom stranci (st. 3.).

Iz navedenog je jasno da za ovršnost isprave nije potrebno da isprava bude i pravomoćna, ali u konkretnom slučaju porezno rješenje od 19. ožujka 2012. godine je i pravomoćno.

U konkretnom slučaju porezno rješenje od 19. ožujka 2012. godine kojim je utvrđena obveza poreza na promet nekretnina postalo je ovršno danom dostave tužitelju rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 15. listopada 2013. godine kojim je odbijena tužiteljeva žalba izjavljena protiv označenog poreznog rješenja.

Prema članku 124. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08, do 26/15, dalje: OPZ-a), ovršni postupak u smislu Zakona je dio porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.

Člankom 128. stavak 1. OPZ-a je propisano da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Prema stavku 2. istog članka ovršna isprava je među ostalim i rješenje o utvrđivanju poreza. Prema stavku 3. istog članka vjerodostojna isprava jest knjigovodstveni izlist stanja poreznog duga potpisan od ovlaštene osobe poreznog tijela.

Člankom 130. istog Zakona propisano je da se protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave iz članka 128. st. 2. istog Zakona može podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Žalba na rješenje ne odgađa rješenja o ovrsi, te se žalbom na ovršno rješenje ne može pobijati zakonitost ovršne isprave.

Člankom 140. stavak 1. i 2. OPZ-a propisano je da se provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika obavlja dostavom osnove za plaćanje Financijskoj agenciji sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

Obzirom da tužitelj nije utvrđeni porezni dug uplatio u utvrđenom roku navedenom u rješenjima (ovršnoj ispravi) i ispunio svoju obvezu i platio utvrđeni dug, pravilno i zakonito  je porezno tijelo donijelo rješenje o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina tužitelja i time pokrenulo postupak prisilne naplate utvrđenog poreznog duga.

Slijedom navedenog osporeno rješenje tuženika je zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora  je odbijen, sukladno članku 79. ZUS-a, budući da je tužbeni zahtjev odbijen.

 

 

U Splitu 09. ožujka 2020. godine

                                                                                                                     S U D A C

 

                                                                                                               Studenko Vuleta, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske  (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

 

DNA:

-          opunomoćeniku tužitelja, uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 28.02. i 09.03.2020.,

-          u spis.

 

 

 

 

                                                                                  za točnost otpravka-ovlašteni službenik

                                                                                      

                                                                                                     Nataša Rogošić