Poslovni broj: Gž-189/2020-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marina, kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. d.d., iz V., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. C., odvjetniku iz V., protiv tuženika D. K., iz V., OIB: …, zastupan po punomoćniku B. K., odvjetniku iz V., radi vraćanja stvari, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: P-143/2019-61 od 23. rujna 2019. na sjednici vijeća održanoj dana 9. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

Odbacuje se kao nedopušten zahtjev za izuzeće ovoga suda radi odlučivanja o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: P-143/2019-61 od 23. rujna 2019.

 

 

p r e s u d i o j e

 

              Dijelom se prihvaća žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: P-143/2019-61 od 23. rujna 2019. na način da se u retku trećem točke I. izreke brišu riječi "registarske oznake VU-… " dok se u preostalom dijelu žalba odbija kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo da tužitelju preda u posjed traktor marke "M. F." reg oznake VU-… broj šasije: … ako i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 8.751,00 kunu u roku 15 dana a koje obveze se može osloboditi u slučaju da plati novčanu vrijednost traktora u iznosu od 200.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13.  89/14. i 70/19. – dalje u tekstu ZPP) prvenstveno ističući nedostatak aktivne legitimacije na strani tužitelja i to od dana donošenja Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za RH (NN 32/17. – dalje u tekstu Zakon o postupku izvanredne uprave).

Naime 4. srpnja 2018. je izglasana Nagodba u postupku izvanredne uprave nad A. d.d. kojem koncernu pripada tužitelj.

Ukupno poslovanje svih društava pod izvanrednom upravom (uključujući i tužitelja) je prenijeto na novu grupu i to s učinkom od 1. travnja 2019. sukladno odredbi članka 17.01. Nagodbe.

Obzirom na navedeno prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu postupka jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Tuženik nadalje navodi kako iz očitovanja nadležne policijske postaje proizlazi  da je tužitelj 3. ožujka 2008. (prije podnošenja tužbe) odjavio traktor i s njega fizički skinuo registarske pločice. Dakle tužitelj 2008. sa traktora fizički skida pločice, odjavljuje ga, briše sa popisa svoje imovine i prenosi pločice na drugi traktor. Postavlja se pitanje kako je to moguće ako nije u posjedu traktora.

Nadalje iz dokaznog postupka proizlazi kako su registarske pločice pohranjene u policiji a iste su potom prebačene na drugi traktor do 27. prosinca 2011.

Unatoč gore navedenom sud poklanja vjeru saslušanim svjedocima koji su zaposlenici tužitelja.

U pogledu izreke presude vidljivo je da tužitelj traži predaju traktora registarske oznake VU-… a koju je oznaku tužitelj sam prebacio na drugi traktor te nije jasno za koji traktor tužitelj traži predaju u posjed.

Dakle ostao je nejasan identitet stvari koji nije otklonjen niti u obrazloženju presude.

Nadalje tijekom postupka je provedeno grafološko vještačenje reversa te je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Osim navedenog tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari sukladno odredbi članka 139. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19. – dalje u tekstu ZN). Naime sukladno odredbi članka 17. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17. - dalje u tekstu ZVDSP) na tuženika kao nasljednika prelazi posjed samo onih stvari i prava koji su predmet nasljeđivanja.

Predmetni traktor koji potražuje tužitelj nije naslijeđen niti je posjed istoga prešao na tuženika.

Slijedom navedenog predlaže drugostupanjskom sudu ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Tuženik je ujedno zatražio i izuzeće ovoga suda za odlučivanje o žalbi.

Ovaj sud je prije odlučivanja o žalbi protiv presude odlučio o zahtjevu za izuzeće.

Tuženik je u žalbi protiv prvostupanjske presude postavio zahtjev za izuzeće Županijskog suda u Vukovaru odnosno izuzeće svih sudaca ovoga suda za odlučivanjem o žalbi pri tome ne navodeći nikakve razloge.

Sukladno odredbi članka 73. stavak 2. točka 1. i stavak 3. ZPP-a nije dopušten zahtjev za izuzeće kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekoga suda  ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu  te će takve zahtjeve odbaciti sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo.

Slijedom navedenog ovaj sud je primjenjujući navedenu zakonsku odredbu odbacio zahtjev tuženika kao nedopušten.

Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

Žalba je dijelom osnovana.

Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona kako to proizlazi iz sadržaja žalbe jer prvostupanjski sud daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da je prednik tuženika sada pokojni I. K. bio u posjedu spornog traktora koji je u vlasništvu tužitelja.

Nakon njegove smrti ga je naslijedio tuženik u cijelosti sukladno rješenjima o nasljeđivanju od 11. lipnja i 25. rujna 2012.

Također je nesporno da su registarske pločice sa predmetnog traktora skinute i poništene.

Među strankama je sporno da li je tuženik kao zakonski nasljednik u obvezi prema tužitelju na predaju u posjed spornog traktora pri čemu tvrdi da on uopće nije bio u posjedu kao niti njegov pravni prednik što argumentira tvrdnjom da su registarske pločice fizički skinute s traktora te stavljene na drugi traktor a naposljetku poništene što ne bi bilo moguće da je traktor zaista bio u njegovom posjedu odnosno u posjedu njegovog pravnog prednika.

Prvostupanjski sud imajući u vidu provedene dokaze i utvrđeno činjenično stanje tužbeni zahtjev smatra osnovanim jer iz provedenih dokaza proizlazi da je traktor predan u posjed predniku tuženika te da nije vraćen po zahtjevu tužitelja.

Obzirom na to tuženik kao zakonski nasljednik je u obvezi predati predmetni traktor u posjed tužitelju jer iz provedenih dokaza ne proizlazi kako postoje razlozi koji bi negirali, ukidali ili zaustavili pravo tužitelja na povrat stvari u smislu odredbe članka 163. ZVDSP-a obzirom da se utovarivač koji je postavljen na traktor od strane prednika tuženika može skinuti i koristiti na drugom traktoru.

U pogledu identiteta stvari prvostupanjski sud navodi ikako je iz reversa od 13. ožujka 2006. vidljivo da je tuženiku odnosno njegovom pravnom predniku predan traktor marke "M. F." registarske oznake VU-… dok je iz preslike police od AO i knjižice vozila vidljivo da se radi o traktoru sa brojem šasije:...

I pored nesporne činjenice da su pločice skinute sa traktora i prebačene na drugi traktor a naposljetku poništene nepobitno je utvrđeno da je tužitelj predao tuženiku poljoprivredni traktor navedene marke upravo sa tim registarskim oznakama i brojem šasije.

Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kako tužitelj više nema aktivnu legitimaciju zbog donošenja Zakona o postupku izvanredne uprave i izglasane Nagodbe u postupku izvanredne uprave nad A. d.d. od 4. srpnja 2018.

Naime nakon sklapanja predmetne nagodbe tužitelj je nastavio poslovanje kao ovisno društvo u sustavu  F. grupe d.d. pri čemu se napominje da je zadržao svoju pravnu osobnost dok vladajuće društvo odnosno F. grupa d.d. ima odlučujući utjecaj na poslovanje društava u sastavu koncerna.

No poslovanje se i dalje nastavlja putem ovisnih društava.

Tužitelj je dakle sukladno odredbi članka 475. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima (NN 11/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13. 110/15., 40/19. – dalje u tekstu ZTD) pravno samostalno društvo koje je zajedno sa drugim ovisnim društvima objedinjeno jedinstvenim vodstvom od strane vladajućeg društva sukladno članku 476. stavak 1. ZTD-a a što jasno proizlazi i iz podataka sudskog registra prema kojima su osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja G. M. kao član uprave i F. P. kao izvanredni povjerenik i ujedno glavni izvršni direktor F. grupe d.d. kao vladajućeg društva.

Slijedom gore navedenog nesporna je aktivna legitimacije tužitelja kao vlasnika na povrat stvari sukladno odredbi članka 161. ZVDSP-a obzirom da je tužitelj do zaključenja glavne rasprave dokazao okolnosti iz članka 162. navedenog zakona.

Činjenica da je traktor odjavljen iz evidencije nadležne policijske postaje ne znači da je time prestalo vlasništvo tužitelja a okolnosti skidanja registarske pločice sa predmetnog traktora su utvrđene saslušanjem svjedoka tijekom postupka.

Iz iskaza svjedoka jasno proizlazi da je djelatnik tužitelja (Z. Č.) nakon odbija prednika tuženika da vrati traktor tužitelju dobio nalog od nadređenih djelatnika tužitelja da skine registarske pločice za što je bio u mogućnosti jer je i nakon predaje traktora predniku tuženika s njim obavljao određene radove na OPG K..

Prvostupanjski sud je s pravom odbio prijedlog tuženika za provođenje dokaza grafološkim vještačenjem potpisa na reversu od 13. ožujka 2006. pogotovo uzevši u obzir kako je već iz odgovora na tužbu (list 11 spisa) razvidno da je prednik tuženika (tada tuženik) bio u posjedu spornog traktora no odbijao ga je vratiti u posjed tužitelju smatrajući da mu treba biti isplaćena određena naknada zbog postavljenog utovarivača.

Sama činjenica da su saslušani svjedoci u postupku Z. Č. i Z. B. djelatnici tuženika ne znači nužno da je njihov iskaz pristran već je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu odredbe članka 8. ZPP-a prihvatio njihove iskaze imajući u vidu i druge provedene dokaze odnosno utvrđene činjenice tijekom prvostupanjskog postupka.

Dakle kako je nesporno utvrđeno da je prednik tuženika bio u posjedu traktora u vlasništvu tužitelja kao i da ga je odbio vratiti u posjed tužitelju, tuženik kao njegov zakonski nasljednik je pasivno legitimiran za povrat stvari pri čemu su neosnovani žalbeni navodi da tuženik nije u obvezi prema tužitelju sukladno odredbi članka 139. ZN-a i članka 17. stavak 1. ZVDSP-a jer na njega nije prešao posjed traktora obzirom da isti nije predmet nasljeđivanja.

Ovaj sud napominje da sukladno odredbi članka 17. stavak 1. ZVDSP-a svi ostaviteljevi posjedi, stvari i prava prelaze na njegove nasljednike u trenutku smrti bez obzira da li se radi o stvarima i pravima koja se nasljeđuju.

Nadalje tužitelj je imao tražbinu prema predniku tuženika što čini pasivu ostavinske imovine slijedom čega je tuženik kao njegov pravni sljednik odgovoran na predaju stvari sukladno već navedenom članku 139. ZN-a.

U pogledu identiteta predmetne stvari nesporno je da je predmetni traktor dovoljno individualiziran naznakom marke i broja šasije a imajući u vidu da je registarska pločica sa oznakom VU-… poništena u tome dijelu je prihvaćena žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda u smislu odredbe članka 373. ZPP-a dok je u preostalom dijelu presuda potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. navedenog zakona.

 

 

Vukovar, 9. ožujka 2020.

 

              Predsjednik vijeća

              Željko Marin