Broj: Rev 974/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari prvotužitelja N. A. A. iz K., drugotužitelja D. S. iz K., trećetužitelja K. K. iz K., četvrtotužitelja M. F. iz K., i petotužitelja S. I. iz K., koje zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u K., protiv tuženika L. d.o.o. iz Z., radi isplate i predaje poslovne dokumentacije, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3917/08-2 od 14. rujna 2010., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4334/04 od 27. ožujka 2008., 13. listopada 2015.,

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„Tuženik L. g. d.o.o. dužan je I tužitelju A. A. N., II tužitelju S. D., III tužitelju K. K., IV tužitelju F. M. i V tužitelju I. S. isplatiti iznos od 26.263,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2004.g. do isplate i to do 31. prosinca 2007.g. po stopi koju određuje čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate a od 1. siječnja 2008.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-nih poena, kao i predati im cjelokupnu dokumentaciju koja se odnosi na poslovanje stambene zgrade u K. … po ugovoru od 1. srpnja 2000.g., a koje poslovanje je tuženik vršio za korist tužitelja te im je dužan nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 10.465,40 kn, sve u roku od 15 dana.“.

 

Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja i suđeno je:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Tuženik L. g. d.o.o. dužan je I tužitelju A. A. N., II tužitelju S. D., III tužitelju K. K., IV tužitelju F. M. i V tužitelju I. S. isplatiti iznos od 26.263,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2004.g. do isplate i to do 31. prosinca 2007.g. po stopi koju određuje čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate a od 1. siječnja 2008.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-nih poena, kao i predati im cjelokupnu dokumentaciju koja se odnosi na poslovanje stambene zgrade u K. …. po ugovoru od 1. srpnja 2000.g., a koje poslovanje je tuženik vršio za korist tužitelja te im je dužan nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 10.465,40 kn, sve u roku od 15 dana.“

 

II. Nalaže se I.-V. tužiteljima tuženiku platiti trošak žalbe u iznosu od 775,00 kn, u roku od 15 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivajući se na čl. 382. st. 2. točka 1., 3. i 4. Zakona o parničnom postupku. U reviziji navode da reviziju podnose zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao upravitelja zgrade, da im tuženik, kao raniji upravitelj zgrade, isplati iznos od 26.263,62 kuna s pripadajućim kamatama, koji se odnosi na iznos pričuve preostale na žiro računu zgrade te da im preda dokumentaciju vezanu za poslovanje stambene zgrade čiji su oni upravitelji.

 

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev te je ocijenio da su tužitelji aktivno legitimirani podnijeti tužbu jer njihovo ovlaštenje proizlazi iz odredbe čl. 90. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06, u daljnjem tekstu: ZVDSP) i čl. 44. st. 1 ZVDSP.

 

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelji nisu aktivno legitimirani. Pritom je drugostupanjski sud zauzeo pravno shvaćanje da su tužitelji, kao upravitelji zgrade, protivno odredbama čl. 85. ZVDSP i čl. 93. ZVDSP podnijeli tužbeni zahtjev u svoje ime i za svoj račun, a ne za račun i u ime suvlasnika zgrade.

 

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP) propisano je da  u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, kako se to primjerice navodi u točkama. 1. do 4. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

U predmetnoj reviziji revidenti su naveli da reviziju podnose zbog procesnopravnog pitanja: „Je li upravitelj ovlašten pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade

radi naplate zajedničke pričuve?“.

 

Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije u smislu naprijed citirane odredbe čl. 382. st. 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena.

 

Iz sadržaja podnesene revizije proizlazi da se revidenti u reviziji nisu pozvali niti na jednu konkretnu odluku nekog drugog županijskog suda niti na odluku revizijskog suda, u kojoj bi bilo zauzeto drukčije pravno shvaćanje od pravnog shvaćanja koje je zauzeto u pobijanoj drugostupanjskoj presudi. Revidenti su u reviziji samo naveli da je o postavljenom pravnom pitanju pravno shvaćanje zauzeo Ustavni sud Republike Hrvatske i to pravno shvaćanje da je upravitelj zgrade imenovan ugovorom ili prinudni upravitelj ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve.

 

Odlučujući o dopuštenosti revizije tužitelja ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena. Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda revidenti u reviziji nisu naveli razloge zbog kojih bi u reviziji postavljeno pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana. Također u podnesenoj reviziji nisu ukazali na eventualno drugačiju praksu drugih drugostupanjskih sudova niti revizijskog suda. Naime, revidenti u reviziji moraju određeno navesti broj pojedine sudske odluke i drugostupanjske sudove koji su donijeli odluke u kojima je zauzeto drukčije pravno shvaćanje te isto tako moraju priložiti primjerke odluka na koje se pozivaju ili barem navesti gdje su one objavljene ili u ovom slučaju, navesti broj odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojoj je zauzeto drukčije pravno shvaćanje o postavljenom pravnom pitanju od shvaćanja zauzetog u revizijom pobijanoj odluci drugostupanjskog suda.

 

Budući da u predmetnoj reviziji nisu izloženi razlozi zbog kojih revidenti smatraju da  je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana to prema ocjeni ovoga suda predmetna revizija nije dopuštena u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 13. listopada 2015.