Poslovni broj: 7 Gž-66/2020-2.

 

 

 

 

 

            REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                  SLAVONSKI BROD             

                                                                                                 Poslovni broj: 7 Gž-66/2020-2.

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

                             

                              Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović Terzić, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz Z., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku B. H. odvjetniku iz Z. protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB: …) kao pravne slijednice  Fonda, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja  Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. listopada 2010. poslovni broj: XXVIII P-6726/09-4. i rješenja tog suda od 2. svibnja 2014., poslovni broj: 28-P-6726/09-14., 9. ožujka 2020.,

 

 

r i j e š i o     j e

 

 

                              I. Odbija se žalba tužitelja S. M. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2. svibnja 2014., poslovni broj: 28 P-6726/09-14.

 

                            II. Žalba tužitelja S. M. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, tako da se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. listopada 2010. poslovni broj: XXVII P-6726/09-4.:

                            a) potvrđuje pod točkom I. izreke;

                            b) preinačuje pod točkom II. izreke, te se nalaže tužitelju S. M. da tuženici Republici Hrvatskoj nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6,250,00 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznosu od 301.250,00 kn odbija zahtjev tuženice za nadoknadu troškova parničnog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

                            Rješenjem suda prvog stupanja od 2. svibnja 2014. utvrđeno je da se prekida postupak u odnosu na tuženika Fond (točka I. izreke), te je utvrđeno da se postupak nastavlja u odnosu na pravnog slijednika tuženika Fonda, odnosno na tuženicu Republiku Hrvatsku.

 

                            Protiv rješenja od 2. svibnja 2014. tužitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj navodi da je prekid postupka po sili zakona nastupio 8. srpnja 2011. dok se spis po žalbi na rješenje poslovni broj: P-6726/09-4. od 13. listopada 2010. nalazio na Županijskom sudu u Slavonskom Brodu  koji je u tijeku prekida postupka donio rješenje poslovni broj: Gž-1798/11 od 30. listopada 2013. Mišljenja je da stoga prvostupanjski sud nije bio ovlašten donijeti rješenje o prekidu i nastavku postupka, već da je to trebao učiniti Županijski sud u Slavonkom Brodu, koji je svoje rješenje  od 30. listopada 2013. trebao staviti i izvan snage. Iz navedenih razloga predlaže da se pobijano rješenje ukine. Trošak sastava žalbe ne traži.

 

                            Rješenjem suda prvog stupnja  od 13. listopada 2010. odbačena je tužba (točka I. izreke), te je tužitelju naloženo nadoknaditi Fondu trošak u iznosu od 307.500,00 kn  točka II. izreke).

 

                            Protiv rješenja od 13. listopada 2010. tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže da se rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Trošak sastava žalbe ne traži.

 

                            U odgovoru na žalbu na rješenje od 13. listopada 2010. tuženica predlaže da se žalba odbije i rješenje potvrdi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

 

                            Žalba protiv rješenja od 2. svibnja 2014. nije osnovana.

 

                            Žalba protiv rješenja od 13. listopada 2010. djelomično je osnovana.

 

O žalbi protiv rješenja od 2. svibnja 2014.

 

                            U pobijanom rješenju prvostupanjski sud u bitnom navodi da je rješenjem od 13. listopada 2010. odbačena tužba tužitelja od 22. svibnja 2009., te da je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka, te da je ovo rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj:   Gž-1798/11. od 30. listopada 2013; da je pravni slijednik tuženika, Republika Hrvatska, podneskom od 5. ožujka 2014. preuzela postupak iza ranijeg tuženika, temeljem članka 58. stavka 4. u svezi s člankom 37. stavkom 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" broj 145/10) i temeljem članka 48. stavka 3. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 94/13); da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj:             Tt-11/8231. od 8. lipnja 2011. u Sudski registar tog suda upisano brisanje (prestanak) fonda pod tvrtkom/nazivom Fond, te da je navedeni sud brisao isti Fond 8. srpnja 2011. jer je člankom 58. stavkom 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" broj 145/10 dalje: ZUDI), između ostalog, propisano da Fond prestaje postojati s 31. ožujkom 2011.              

                                                       

                            Prvostupanjski sud iz navedenog zaključuje da je, budući je tuženik Fond prestao postojati, temeljem članka 212. stavka 4. ZPP-a u svezi s odredbom članka 58. stavka 4. ZUDI došlo do prekida postupka po sili zakona, pa je deklaratorno prekinuo postupak (točkom I izreke rješenja), a budući je pravni slijednik Republika Hrvatska podneskom od 5. ožujka 2014. preuzela postupak koje je bio prekinut po sili zakona, prvostupanjski sud je temeljem članka 215. stavka 1. ZPP-a, odredio nastavak postupka (točka II. izreke).

 

                            Suprotno navodima žalbe, rješenje o prekidu postupka uvijek donosi prvostupanjski sud jer se radi o procesnom rješenju protiv kojega je dozvoljena žalba, a o žalbi na rješenje odlučuju županijski sudovi, kao drugostupanjski sudovi, sukladno članku 378. do članka 381. ZPP-a.

 

                              Stoga ovaj sud nije mogao donijeti rješenje o prekidu postupka, već je to morao učiniti prvostupanjski sud. Propust ovoga suda da predmet vrati prvostupanjskom sudu radi prekida postupka prije nego li je odlučio o žalbi, sankcioniran je od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji je rješenjem od 5. prosinca 2019., poslovni broj: Rev-2921/2015-2. ukinuo rješenje ovog suda od 30. listopada 2013., poslovni broj: Gž-1798/11-2. jer je isto doneseno protiv nepostojeće pravne osobe. 

 

                            Obzirom da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud utvrdio prekid postupka do kojeg je došlo po sili zakona, da je ukinuto rješenje ovog suda poslovni broj Gž-1798/11-2., te da je pravni slijednik tuženika izvijestio sud da preuzima postupak još 5. ožujka 2014., po ocjeni ovoga suda žalba tužitelja je neosnovana jer pobijanim rješenjem nije došlo do povrede odredaba postupka koje bi utjecale na pravično suđenje, pa je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje je potvrđeno, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.

 

O žalbi protiv rješenja od 13. listopada 2010.

                           

                            Pravni prednik tuženice Republike Hrvatske, Fond Zagreb je kao tužitelj 30. siječnja 2006. podigao tužbu protiv tuženika S. M. i G. G. d.d. Z.

                            Tim tužbenim zahtjevom je traženo da se utvrdi da je Fond vlasnik nekretnina upisanih u z.k. ul. broj 12751 k.o. G. Z., kč.br. 8404/1 u 27576/32666 dijela, kč.br. 8404/14 i kč.br. 8404/15 u cijelosti, te da se utvrdi da su presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. rujna 1994., poslovni broj: P-3473/94., rješenje o ispravku presude od 6. veljače 1996., poslovni broj: P-3473/94., prijavni list Zavoda za katastar G. Z. od 20. ožujka 1995. i Uvjerenje Gradskog zavoda za katastar i geodetske poslove od 22. ožujka 1995. bez pravnog učinka prema tužitelju, te da se naloži tuženiku S. M. da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva na nekretninama upisanim u z.k. ul. broj 12751 k.o. G. Z., kč.br. 8404/1 u 27576/32666 dijela, kč.br. 8404/14 i kč.br. 8404/15 u cijelosti.

 

                            Dana 22. svibnja 2009. tuženik S. M. podigao je protutužbu protiv Fonda.

 

                            Protutužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je vlasnik nekretnine upisane u z.k. ul. broj 12751 k.o. G. Z., kč.br. 8404/1, kč.br. 8404/14 i kč.br. 8404/15 u cijelosti, što je Fond dužan priznati, a u protivnom će to priznanje zamijeniti presuda.

 

                            Iz priloženog z.k. ul. broj 12751 k.o. G. Z. proizlazi da je protutužitelj S. M. vlasnik kč.br. 8404/1, kč.br. 8404/14 i kč.br. 8404/15 u cijelosti.

 

                            Protutužitelj S. M. vlasništvo predmetnih nekretnina stekao je temeljem pravomoćne presude prvostupanjskog suda od 21. rujna 1994., poslovni broj: P-3473/94., ispravljene rješenjem istog suda od 6. veljače 1996., poslovni broj: P-3473/94.

 

                            S. M. je podnio protutužbu na utvrđenje, sukladno članku 189. stavku 1. u vezi članka 187. stavaka 1. ZPP-a.

 

                            Prema članku 187. stavku 2. ZPP-a tužba na utvrđenje može se podići kad tužitelj (protutužitelj) ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

 

                            Protutužbom se traži da se protutužitelj S. M. utvrdi vlasnikom nekretnine upisane u z.k. ul. broj 12751 k.o. G. Z., kč.br. 8404/1, kč.br. 8404/14 i kč.br. 8404/15, a iz z.k. ul. broj 12751 k.o. G. Z. proizlazi da je protutužitelj uknjižen kao vlasnik ovih nekretnina.

 

                            Sve dok je protutužitelj uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi nema pravnog interesa na podnošenje tužbe – protutužbe na utvrđenje da je njihov vlasnik, neovisno o tome temeljem kojeg pravnog osnova je vlasništvo stekao i na kojem pravnom osnovu se temelji protutužba.

 

                              Stoga je prvostupanjski sud protutužbu na utvrđenje pravilno odbacio zbog nedostatka pravnog interesa za njezino podnošenje, sukladno članku 288. stavku 2. u vezi članka 187. stavka 2. ZPP-a.

 

                            U predmetu poslovni broj: P-1428/06. tužene stranke su S. M. i G. G. d.d.

 

                            Tijekom postupka nad tuženikom G. G. d.d. otvoren je stečajni postupak 26. ožujka 2010.

 

                            Rješenjem prvostupanjskog suda od 25. svibnja 2010., poslovni broj:       P-1428/06-61. razdvojen je postupak u tom predmetu, te se odvojeno vodi postupak po tužbi Fonda protiv tuženika S. M. i G. G. d.d., pod poslovnim brojem: P-1428/06., a odvojeno po protutužbi S. M. protiv Fonda pod poslovnim brojem: P-6726/09.

 

                            Rješenjem prvostupanjskog suda od 26. svibnja 2010., poslovni broj:     P-1428/06-62. utvrđen je prekid postupka u predmetu poslovni broj: P-1428/06., budući su nastupile pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom G. G. d.d. Z., prvostupanjski sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u toj pravnoj stvari i po pravomoćnosti rješenja predmet se ustupa stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu.

 

                            Prvostupanjski sud je opravdano, zbog razloga ekonomičnosti, razdvojio postupak po protutužbi od postupka po tužbi, sukladno članku 313. stavku 3. ZPP-a.             

                            Sud je ovlašten odrediti da se odvojeno raspravlja o tužbi, odnosno protutužbi, i time nije doveo u pitanje procesna prava protutužitelja.

 

                            Sve što je protutužitelj iznio u predmetu poslovni broj: P-1428/06. ostaje u njemu, a tijekom tog postupka može iznositi nove prigovore, nove činjenice i predlagati nove dokaze.

 

                            U protutužbi su stranke S. M. i Fond, u odnosu na njih stečajni postupak nije otvoren, pa nema razloga da se postupak po protutužbi prekida, prema članku 212. točka 5. ZPP-a i predmet ustupa trgovačkom sudu prema članku 34. b. točka  5. ZPP-a, a za rješenje protutužbe stvarno je nadležan općinski sud.

 

                            Kada je odlučio da razdvoji postupke po tužbi i protutužbi i da prekine postupak samo po tužbi zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom G. G. d.d., prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 313. i članka 212. ZPP-a, na koje se ukazuje navodima žalbe.

 

                            Stoga je u ovom dijelu žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje potvrđeno, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.

 

                            U tužbi tužitelja – protutuženika Fonda bila je označena vrijednost predmeta spora u visini od 30.525.000,00 kn, a u protutužbi je tužitelj S. M. označio vrijednost predmeta spora u visini od 150.000,00 kn.

 

                            Tuženik - protutužitelj je prije davanja odgovora na tužbu prigovorio vrijednosti predmeta spora navodeći da je vrijednost predmeta spora određena prenisko jer je vrijednost predmeta spora po tužbi tuženika – protutužitelja određena u iznosu od 30.525.000,00 kn.

 

                            Prvostupanjski sud je mišljenja da je vrijednost predmeta spora prenisko određena u tužbi tužitelja S. M. obzirom da se tužbenim i protutužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva istih nekretnina, da protutužitelj, odnosno tužitelj S. M., nije prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi Fond, da su predmet spora nekretnine koje se nalaze ispod M., te je utvrdio da vrijednost predmeta spora po tužbi S. M. iznosi 37.600.000,00 kn, sukladno članku 40. stavak 3. ZPP-a.

 

                            Po ocjeni ovoga suda, pravilno tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud previsoko utvrdio vrijednost predmeta spora, te da je vrijednost predmeta spora realno određena u tužbi.

 

                            Naime, u tužbi protutužitelja Fonda predmet spora je više tužbenih zahtjeva od kojih je utvrđivanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama bio samo jedan od zahtjeva, a drugi su se odnosili na utvrđenje da su presuda prvostupanjskoga suda od 21. rujna 1994. i presuda istog suda od 6. veljače 1996., te uvjerenje gradskog Zavoda za katastar i geodetske poslove od 22. ožujka 1995. bez pravnog učinka u odnosu na Fond, pa je postavljen i zahtjev za izdavanje tabularne isprave za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama.

 

                            U konkretnom slučaju tužitelj S. M. je tužbom samo tražio utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, ali ne i uknjižbu u zemljišne knjige, dakle ne radi se o imovinskopravnom zahtjevu, pa je stoga označena vrijednost predmeta spora od 105.000,00 kn u smislu članka 35. ZPP-a ona vrijednost predmeta spora koja je mjerodavna u ovoj pravnoj stvari, budući da je člankom 40. stavkom 2. ZPP-a propisano da je u slučajevima kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

 

                            Stoga je ovaj sud utvrdio da je vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari 105.000,00 kn.

 

                            Temeljem vrijednosti predmeta spora od 105.000,00 kn, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14, dalje: Tarifa) parnični trošak tuženice iznosi: za odgovor na tužbu 2.500,00 kn (Tbr. 7. točka 1. Tarife), te za ročište održano 5. studenog 2009. iznosi 2.500,00 kn (Tbr. 9. točka 1. Tarife) i za ročište održano 13. listopada 2010. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 9. točka 2. Tarife), odnosno ukupno 6.250,00 kn, pa joj je navedeni iznos i dosuđen, dok je sa preostalim iznosom od 301.250,00 kn tuženica odbijena sa zahtjevom za nadoknadu troška postupka.

 

                            Stoga je žalba tužitelja prihvaćena u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka, te  je odluka o troškovima postupka preinačena, temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a.

 

Slavonski Brod, 9. ožujka 2020.

 

                                                                                                                                 Sutkinja

 

                                                                                                                        Irena Dikanović Terzić