Baza je ažurirana 22.05.2025.
zaključno sa NN 74/25
EU 2024/2679
1 Povrv-1385/2017
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU Povrv-1385/2017
Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda M. R., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o. Z., U. grada V. 37 OIB: … zastupan po punomoćniku J. Š., odvj. u S. protiv tuženika L. R. iz S. R. 5, OIB: ……., zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u odvjetničkom društvu F. i M. d.o.o. S. radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 23. siječnja 2020. u nazočnosti punomoćnika tužitelja te tuženika osobno uz punomoćnice tuženika odvj. I. M., dana 06. ožujka 2020.,
p r e s u d i o j e :
- na iznos od 456,41 kn od 15. ožujka 2016. pa do isplate
- na iznos od 641,62 kn od 03. svibnja 2016. pa do isplate
- na iznos od 132,23 kn od 30. travnja 2016. pa do isplate
- na iznos od 135,50 kn od 16. svibnja 2016. pa do isplate
- na iznos od 135,50 kn od 15. lipnja 2016. pa do isplate
- na iznos od 135,50 kn od 15. srpnja 2016. pa do isplate
- na iznos od 135,50 kn od 16. kolovoza 2016. pa do isplate
- na iznos od 135,50 kn od 15. rujna 2016. pa do isplate
- na iznos od 443,84 kn od 31. listopada 2016. pa do isplate
- na iznos od 443,84 kn od 15. studenog 2016. pa do isplate
- na iznos od 443,84 kn od 15. prosinca 2016. pa do isplate
- na iznos od 401,23 kn od 16. siječnja 2017. pa do isplate
- na iznos od 98,75 kn od 06. siječnja 2017. pa do isplate
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
time da se citirano rješenje o ovrsi stavlja izvan snage u dijelu kojim je traženo da tuženik obveže isplatiti tužitelju u roku od 8 dana i iznos od 456,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. veljače 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i u tom dijelu se zahtjev tužitelja odbija.
Obrazloženje
Prijedlogom za ovrhu zaprimljenim kod javnog bilježnika iz S. A. Š. dana 27. veljače 2017. tužitelj je ustao zahtjevom spram tuženika radi naplate tražbine u ukupnom iznosu od 4.195,67 kn sa pripadajućim kamatama, sukladno čemu je spomenuti javni bilježnik pod brojem O.-1489/17 dana 06. ožujka 2017. donio rješenje o ovrsi.
Tuženik se prigovorom usprotivio rješenju o ovrsi radi čega je isto rješenjem ovog suda Ovrv-1059/17 od 02. svibnja 2017. stavljeno izvan snage u kondemnatornom dijelu te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom izvod iz poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan 14. veljače 2017., računa 1300056561-160420-6 od 18. travnja 2016., broj 1300056561-161020-6 od 02. studenog 2016., broj 1300056561-170420-0 od 05. svibnja 2017. i konto kartice fotografije mjerila tuženika, podneska tuženika "u S., 01.06.2016." kao prigovora u spisu Ovrv-650/16 time da stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga
Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo je djelomično održati na snazi.
Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa za isporučenu, a neplaćenu električnu energiju u sveukupnom iznosu od 4.195,67 kuna.
U ovom sporu su mjerodavne odredbe Z. o tržištu električne energije ("Narodne novine" br. 22/13, 95/15 i 102/15, u nastavku: ZTE) te Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" br. 85/15, u nastavku: Opći uvjeti), koji su doneseni na temelju čl. 59. st. 1. ZTE-a.
Odredbom čl. 46. ZTE-a određeno je između ostalog da prodaja električne energije krajnjim kupcima obuhvaća obradu obračunskih elemenata, obračun potrošnje električne energije, ispostavu računa i naplatu obračunate električne energije temeljem ugovora o opskrbi krajnjeg kupca.
Odredbama čl. 54., 57., 59., 60., 64., 66., 67., 69. i 70. Općih uvjeta između ostalog je određeno da se redovno očitanje stanja brojila provodi ovisno o obračunskom razdoblju.
Obračunsko razdoblje može biti mjesečno ili polugodišnje. Operator distribucijskog sustava dužan je krajnjem kupcu iz kategorije kućanstvo na njegov zahtjev omogućiti da sam očitava stanje brojila i da podatke o stanju brojila redovito mjesečno dostavlja operateru distribucijskog sustava (samoočitanje stanja brojila). Krajnji kupac dužan je operateru distribucijskog sustava redovito mjesečno dostavljati podatke o stanju brojila prema odobrenom zahtjevu na naprijed navedeni način. U mjesecima u kojem krajnji kupac ne dostavi operateru distribucijskog sustava podatke o stanju brojila, obračun se temelji na potrošnji električne energije koju procjenjuje operator distribucijskog sustava. Krajnjem kupcu koji u tri uzastopna mjeseca ne dostavi podatke o stanju brojila, operator distribucijskog sustava će ukinuti pravo na samoočitanje stanja brojila do isteka polugodišnjeg obračunskog razdoblja krajnjeg kupca.
Operator sustava dužan je svakih 30 dana s dopuštenim odstupanjem ± 3 dana očitati mjerne podatke krajnjeg kupca s mjesečnim obračunskim razdobljem, a isto tako je dužan svakih šest mjeseci s dopuštenim odstupanjem ± 15 dana očitati mjerne podatke krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem i na temelju toga očitanja odrediti polugodišnju potrošnju električne energije krajnjeg kupca. Polugodišnje obračunsko razdoblje odnosi se na krajnjeg kupca iz kategorije kućanstvo s priključnom snagom do uključivo 20kW bez daljinskog očitanja. Za krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem predviđena potrošnja u obračunskom razdoblju se određuje na temelju potrošnje u odgovarajućem prethodnom obračunskom razdoblju. Za krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem iznos predviđene mjesečne potrošnje jednak je za svaki mjesec unutar obračunskog razdoblja. Operator sustava dužan je na zahtjev krajnjeg kupca promijeniti predviđenu polugodišnju potrošnju. Zahtjev za promjenu predviđene polugodišnje potrošnje podnosi se operatoru sustava. Na temelju predviđene mjesečne potrošnje određuje se iznos mjesečne novčane obveze krajnjeg kupca iz kategorije kućanstvo za korištenje prijenosne i distribucijske mreže te iznos mjesečne novčane obveze krajnjeg kupca iz kategorije kućanstvo za opskrbu električnom energijom. Krajnjem kupcu s polugodišnjim obračunskim razdobljem operator sustava izrađuje polugodišnji obračun po isteku obračunskog razdoblja na temelju stanja brojila ili na temelju procijenjene potrošnje. Naprijed navedeni račun i mjesečna novčana obveza sadrži i ostale naknade i davanja određene posebnim propisima.
Člankom 115. tužiteljevih Općih uvjeta normirano je podnošenje prigovora na račun iz čl. 68. i 69. krajnjeg kupca i to u roku od 15 dana od dana izdavanja računa; (2) U slučaju izdavanja jedinstvenog računa krajnji kupac prigovor iz stavka 1. ovoga članka podnosi svom opskrbljivaču; (3) U slučaju izdavanja odvojenih računa krajnji kupac podnosi svom opskrbljivaču prigovor na račun za opskrbu električnom energijom, a operatoru sustava podnosi prigovor na račun za korištenje prijenosne i/ili distribucijske mreže; (4) Krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka dužan je platiti nesporni dio računa iz stavka 1. ovoga članka u roku dospijeća računa; (5) Operator sustava odnosno opskrbljivač dužan je donijeti odluku o prigovoru u roku od 15 dana od dana zaprimanja urednog prigovora.
Osim toga, u ovom sporu, mjerodavne su i odredbe čl. 9. i čl. 160. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, nadalje: ZOO) kojima je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje, a obveza se može ugasiti samo suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima.
U konkretnom slučaju tuženik između ostalog prigovara netočnom iznosu zaduženja i potrošnje navodeći kako tužitelj nije promijenio staro mjerilo iz 1982., što je uopćeni prigovor koji nije konkretiziran određenim tuženikovim radnjama koje bi se po nalaženju ovog suda odnosile na postupak prigovora kojeg ima u vidu ranije citirana odredba čl. 115. Uvjeta.
Tome je dodati kako se tužitelj na ročištu od 10. studenog 2019. očitovao navodeći da je tuženiku promijenjeno mjerilo 26. travnja 2017. kada je izvršeno očitanje temeljem kojeg nisu stornirani računi budući je utvrđeno da je dotadašnje očitanje bilo ispravno, a ove tvrdnje tužitelja tuženik ničim konkretnim nije osporio.
Dosljedno, može se zaključiti kako tuženik nije dokazao da je tužitelj nepravilno izvršio obračun potrošnje niti je tuženik dokazao da je na konkretne račune podnosio prigovor a na njemu je teret dokaza te činjenice.
Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije (čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a).
Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici.
Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.
Dakle, tuženik je dužan dokazati činjenice koje su stvarna osnova njegovog prigovora, pa kako to ista nije učinio, to u konkretnom slučaju primjena pravila o teretu dokazivanja opravdava ocjenu da te činjenice nisu dokazane.
Naime, istinitost određene tvrdnje treba dokazati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje, pa je tuženik bio dužan dokazati istinitost tvrdnje o tome da utužena potraživanja nisu pravilno obračunata, što je u konkretnom slučaju izostalo budući tuženik osim svoje uopćene tvrdnje o tome nije ponudio drugih dokaza iz kojih bi se sa sigurnošću moglo utvrditi postojanje te činjenice.
Tužitelj je podneskom od 23. prosinca 2019. obrazložio priložene račune navodeći kako su utužene akontacijske rate od po 456,41 kn, 135,50 kn te 443,84 kn te račun u iznosu od 641,62 kn koji predstavlja razliku između izdanih akontacijskih rata i stvarne potrošnje.
Tako u računu br. ……. je vidljiva stavka “B. Zbroj izdanih rata za obračunsko razdoblje 11.01.2016. - 01.04.2016. = 1.369,23 ", pri čemu su se akontacijske rate kod tuženika izdavale nakon tromjesečnog obračuna. Iz ove stavke slijedi da ukupan iznos 3 izdane rate (akontacije) za obračunsko razdoblje 11.1.2016. - 01.04.2016. iznosi 1.369,23 kn, odnosno dijeljenjem s 3 mjeseca dobijemo da jedna akontacijska rata iznosi 456,41 kn.
Tuženik je istaknuo prigovor zastare kojeg ovaj sud drži djelomično osnovanim.
Naime, u konkretnom slučaju primijeniti je odredbu iz čl. 232. st. 1 točka 1. Zakon o obveznim odnosima (N/N 35/05,31/08,135/11 dalje ZOO) koja normira jednogodišnji rok zastare.
Prijedlog za ovrhu kojim je u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO prekinuto zastarijevanje podnesen je 27. veljače 2017., a prva akontacijska rata u iznosu od 456,41 kn odnosi se na siječanj 2016. koja obzirom na prirodu obveze i Uvjete dospijeva 15. veljače 2016. pa kako je od dospijeća do dana podnošenja ovršnog prijedloga proteklo više od godine dana, to je za iznos od 456,41 kn s kamatama od 15. veljače 2016. valjalo staviti izvan snage platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.
Što se tiče preostalog utuženog iznosa reći je kako isti nije u zastari budući je prvo sljedeće dospijeće nakon akontacijske rate iz siječnja ono koje se odnosi na veljaču 2016. (456,41 kn) dana 15. ožujka 2016., pa za tu kao i za ostale utužene tražbine nije nastupila zastara.
U ranije citiranom računu je također vidljiva stavka "C.RAZLIKA (A-B) = 641,62 kn" koja predstavlja razliku između ukupnog izdanog računa i zaista učinjene potrošnje.
Obzirom da je potrošnja tuženika bila veća od ukupnog iznosa akontacijskih rata, to je tuženik u obvezi platiti navedenu razliku, a koja utječe na krajnje povećanje, odnosno smanjenje akontacijskih rata za sljedeće tromjesečno razdoblje.
U računu br. 1300056561-161020-6 je vidljiva stavka "B.Zbroj izdanih rata za obračunsko razdoblje 01.04.2016. - 1.10.2016.= 813,00 " Akontacijske rate su se kod tuženika u ovom slučaju obračunavale nakon polugodišnjeg obračuna. Iz ove stavke slijedi da ukupan iznos 6 izdanih rata (akontacije) za obračunsko razdoblje 11.4.2016. - 1.10.2016. iznosi 813,00 kn, odnosno dijeljenjem s 6 mjeseci dobijemo da jedna akontacijska rata iznosi 135,50 kn.
U navedenom računu je također vidljiva stavka "C.RAZL1KA (A-B) = -3,27 kn" Navedena razlika predstavlja razliku između ukupnog izdanog računa i zaista učinjene potrošnje. Obzirom da je potrošnja tuženika bila manja od ukupnog iznosa akontacijskih rata, to je tuženiku jedna akontacijska rata obračunata umanjena za 3,27 kn, odnosno u iznosu od 132,23kn.
U računu br. 1300056561-170420-0 vidljiva je stavka "B. Zbroj izdanih rata za obračunsko razdoblje 01.10.2016. - 04.04.2017. = 2.535,21 " Akontacijske rate su se kod tuženika u ovom slučaju obračunavale nakon polugodišnjeg obračuna. Iz ove stavke slijedi da ukupan iznos 6 izdanih rata (akontacije) za obračunsko razdoblje 01.10.2016. - 4.4.2017. iznosi 2.535,21 kn, odnosno 3 akontacijske rate su izdane po 443,84 kn, a 3 po 401,23 kn.
Zbrajanjem akontacijskih rata 443,84+443,84+443,84+401,23+401,23+401,23 dobijemo ukupan iznos od 2.535,21 kn, od čega je tužitelj utužio 4 akontacijske rate (3 rate u iznosu od po 443,84 kn i 1 u iznosu od 401,23 kune), koje iznose mu je također valjalo dosuditi s kamatom od dana dospijeća kako je označeno u ovršnom prijedlogu, a sukladno čl. 29. ZOO-a.
U navedenom računu je također vidljiva stavka "C.RAZLIKA (A-B) = -1.329,91 kn", koji iznos predstavlja razliku između ukupnog izdanog računa i zaista učinjene potrošnje, pa kako je potrošnja tuženika bila manja od ukupnog iznosa akontacijskih rata, to je tuženiku tužitelj u sljedećem neutuženom razdoblju umanjio iznos akontacijskih rata, što ne poriče ni tuženik.
Utuženo razdoblje obuhvaća i iznos od 98,75 kn prema računu od 22. prosinca 2016 koji se odnosi na nestandardne usluge tužitelja kao što su uključenje/isključenje, daljinsko očitanje i sl., a koje nestandardne usluge se naplaćuju sukladno Pravilima nestandardnih usluga operatora distribucijskog sustava, slijedom čega tužitelju pripada pravo potraživati i ovaj iznos s kamatom od 06. siječnja 2017. kako je bilo zatraženo ovršnim prijedlogom koji je sukladan konto kartici za tuženika.
Osim toga, iz svih isprava i provedenih dokaza nepobitno proizlazi da bi kupac električne energije bio tuženik.
Slijedom navedenog valjalo je djelomično održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i to za iznos od 3.739,26 kuna obvezujući tuženika na isplatu tog iznosa s kamatama na iznose ranije citirane od dana dospijeća pravilno označenog u ovršnom prijedlogu.
U nastavku je valjalo odlučiti o troškovima postupka, time da je sud imao u vidu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku V. suda R. sa predsjednicima građanskih odjela Ž. sudova u Z. 02. lipnja 2017. (Su-IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe čl. 450. st. 1. ZPP-a.
Tako tužitelju glede troškova ovršnog postupka pripadaju oni koji se odnose na sastav prijedloga za ovrhu 50 bodova, što predstavlja iznos od 500,00 kn, javnobilježničku nagradu što predstavlja iznos od 160,00 kn, i PDV na istu u iznos od 40,00 kn, trošak otprave što predstavlja iznos od 30,00 kn i PDV na isti u iznosu od 7,50 kn što je ukupno 737,50 kn, dok ostali trošak iz ovrhe popisan kao "materijalni trošak od 30,00 kn" nije dokazan.
U parnici tužitelju je obistinjen trošak za pristup na ročište od 09. travnja 2019., 16. svibnja 2019. koja su odgođena prije početka raspravljanja po 12,50 bodova te za pristupe na ročišta od 10. studenog 2019. i 23. siječnja 2020. po 50 bodova što je ukupno 125 bodova odnosno 1.250,00 kuna čemu se s naslova PDV-a valjalo dodati iznos od 312,50 kuna i iznos od 200,00 kuna s naslova pristojbe presude što je ukupno 1.762,50 kuna, a zbrojeno sa troškom iz ovrhe iznosu ukupno 2.500,00 kn.
Tužitelju se trošak odmjeren prema odredbama iz čl. 154. st. 2., 155. i 164. ZPP-a te tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/94, 37/05, 59/07, 148/09, 103/14, 118/14, 107/15 dalje: Tarifa) i priloženi popis troška.
Budući je tužitelj uspio za 95 %, a tuženik za 5 % , to tužitelju pripada 90 % gornjeg troška odnosno 2.250,00 kn
Na dosuđeni trošak tužitelju u skladu sa stajalištem V. suda R. pripada kamata od presuđenja pa do isplate što je utemeljeno na odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16).
S U T K I NJ A:
M. R.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA: - pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.