P-11709/15

 

                                                                                                              P-11709/15

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. Š. iz L. R., I. I. 28, OIB:… zastupan po pun. Damir P. odvj. u S., protiv tuženika pod 1 S. S. iz S., P. P. 5, OIB:…, zastupan po pun. B. A. odvj. u S., pod 2 M. B. iz S., P. P. 5, OIB:5…, pod 3 N. B. iz S., P. P. 5, OIB:…, oboje zastupani po pun. M. J. odvj. u S., i pod 4 N. M. iz S., P. P. 5, OIB…, zastupan po pun. M. M. odvj. u S., radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave održane dana 20. veljače 2020. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja D. P. odvj. u S., zamj. pun. tuženika pod 1 A. Š. M. odvj. vjež. u S., pun. tuženika pod 2 i pod 3 M. J. odvj. u S., i pun. tuženika pod 4 M. M. odvj. u S., dana 06. ožujka 2020. godine,

 

                                                 p r e s u d i o  j e  :

 

I Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi;

 

  „-Tužitelju kao suvlasniku zgrade sagrađene na č.zgr. 4309 (kat. čest, 4566/2), upisane u Z. U. …i etažnom vlasniku za cijelo stana i potkrovlja (2. etaže, nadograđeni 1. (prvi) kat, orijentacije zapad što predstavlja stan ukupne površine 70 m2 i 3. etaže potkrovlja u površini od 70 m2, što predstavlja sporednu prostoriju u zgradi sagrađenoj na čest.zgr…. (kat.čest. …), označene kao IV. zk tijelo, č.zgr. …, a upisane u Z. U. … KO….), pripada pravo suvlasništva u odgovarajućem suvlasničkom dijelu razmjerno veličini posebnih dijelova zgrade u njegovom vlasništvu u odnosu na cijelu zgradu, a najmanje za 1/5 dijela, na čest.zem. 6203/4, dvor, površine 640 m2 upisane u Z.U. . K.O. S. kao zemljištu koje služi redovnoj upotrebi zgrade sagrađene na č.zgr. 4309 (kat.čest. 4566/2) K.O. S., te su tuženici dužni dopustiti parkiranje tužiteljevog motornog vozila na dijelu čest.zem. 6203/4, dvor, površine 640 m2, upisane u Z.U. 15965, K.O. S., u roku od 15 dana, koji dio je prikazan na Skici lica mjesta br.2. vještaka A. B. ing.geod. od 6.lipnja 2019., koja Skica predstavlja sastavni dio ove Presude, i to dio definiran točkama 18-19-20-12-11-10-9-17-18 u površini od 178 m2, u naravi predstavlja travnjak sa zasađenim stablima i betonsku stazu.

   -Tuženici su dužni dopustiti tužitelju izgradnju garaže sukladno važećem prostornom planu i drugim aktima građenja na nekretnini označenoj kao čest. zem. 6203/4, dvor površine 640 m2, upisane u Z.U. 15965, K.O. S., u roku od 15 dana.

 

   -Dužni su tuženici naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana  sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate.“

II Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi;

 

    „-Tužitelju kao suvlasniku zgrade sagrađene na č.zgr…. (kat.čest…), upisane u Z. U. … i etažnom vlasniku za cijelo stana i potkrovlja (2. etaže, nadograđeni I. (prvi) kat, orijentacije zapad što predstavlja stan ukupne površine 70 m2 i 3. etaže potkrovlja u površini od 70 m2, što predstavlja sporednu prostoriju u zgradi sagrađenoj na čest.zgr. …(kat.čest….), označene kao IV. zk tijelo, č.zgr…., a upisane u Z.U. … KO. ….), pripada pravo suvlasništva u odgovarajućem suvlasničkom dijelu razmjerno veličini posebnih dijelova zgrade u njegovom vlasništvu u odnosu na cijelu zgradu, a najmanje za 1/5 dijela, na čest.zem. …, dvor, površine 640 m2 upisane u Z.U. … K.O. … kao zemljištu koje služi redovnoj upotrebi zgrade sagrađene na č.zgr…. (kat.čest. …) KO. …, te su tuženici dužni dopustiti parkiranje tužiteljevog motornog vozila na slobodnom dijelu čest.zem. …, dvor, površine 640 m2, upisane u Z.U…., K.O….., u roku od 15 dana.

     -Tuženici su dužni dopustiti tužitelju izgradnju garaže sukladno važećem prostornom planu i drugim aktima građenja na nekretnini označenoj kao čest. zem…, dvor površine 640 m2, upisane u Z.U…., K.O. …., u roku od 15 dana.

 

     -Dužni su tuženici naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana  sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate.“

 

III Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku pod 1 parnični trošak u iznosu od 11.300,00 kn.

 

IV Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženicima  pod 2 i pod 3 parnični trošak u iznosu od 17.862,50 kn.

 

V Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku pod 4 parnični trošak u iznosu od 3.800,00 kn.

 

 

                                                                Obrazloženje

 

Tužitelj je dana 21.prosinca 2015.god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika pod 1-pod 4, u kojoj navodi da je uknjižen kao vlasnik za cijelo 2. etaže, nadograđeni I (prvi) kat, orijentacije zapad, što predstavlja stan ukupne površine 70 m2 i 3. etaže potkrovlja u površini od 70 m2, što predstavlja sporednu prostoriju u zgradi sagrađenoj na čest.zgr. … (kat.čest. 4566/2), označene kao IV zk tijelo, čest.zgr….., upisane u Z.U. …, K.O. S. Navedeni stan i potkrovlje nalaze se u navedenoj zgradi, ukupne površine 175 m2, a oko zgrade se nalazi dvorište površine 640 m2, označeno kao čest.zem. … (kat.čest….) upisane u Z.U. …, K.O….., a kao suvlasnici su uknjiženi tuženici pod 1-pod 4.

 

Tužitelj je predmetnu nekretninu stekao Ugovorom o kupoprodaji od prodavatelja S. V., dana 28.studenog 1995.god., a koji ugovor je u potpisu ovjeren kod Javnog bilježnika Z. P. iz S., dana 30.11.1995.god., pod br. ovjere Ov-….

 

Ugovorom o dopunama Ugovora o kupoprodaji od 28.studenog 1995.god., Anex broj 1, a koji ugovor je u potpisu ovjeren kod Javnog bilježnika Zoje P. iz S. dana 30.11.1995.god. pod brojem ovjere O.-…. u članku 2 točki b) prodavatelj jamči kupcu da sukladno dogovoru između bivšeg vlasnika zgrade i njega, te sukladno uvjetima uređenja prostora, prodavatelj ima pravo na izgradnju jedne garaže, s obzirom da su uvjeti uređenja prostora predvidjeli izgradnju garaže za dva osobna automobila.

 

Predmetna zgrada označena kao čest.zgr. …, K.O….t, sagrađena je na čest.zem. …., a što se vidi iz Uvjerenja uvjeta uređenja prostora Općine S., Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo, imovinsko-pravne i stambene poslove Kl. ….., Ur.br. …. od …...god., a koji su izdani povodom zahtjeva S. V., a iz kojeg uvjerenja je vidljivo da građevinsku parcelu čini čest.zem. …. (kat.čest. 4566/1) K.O. ….. Dakle, vidljivo je da je zgrada za koju je izdana građevinska dozvola za rekonstrukciju od 04.06.1987.god., sagrađena upravo na čest.zem. …., K.O. …..

 

Katastarske čestice (kat.čest. … i kat.čest….) nastale su cijepanjem kat.čest. …, a što se vidi iz Prijedloga uvjeta uređenja prostora br. 08/1096-1/B4/CL Općine S., prerisa katastarskog plana od 12.06.1984.god., što znači da je zgrada sagrađena na katastarskoj čestici … dobila katastarsku oznaku kat.čest…., a dvorište oznaku kat.čest. …... Dakle, zgrada je dobila oznaku čest.zgr. …, a zemljište na kojem je sagrađena oznaku čest.zem. ….. To u naravi znači da je čest.zem….. dvorište sa zgradom označenom kao čest.zgr. …., a svaki suvlasnik zgrade mora biti i suposjednik zemljišta na kojemu je zgrada sagrađena.

 

Navedenim Prijedlogom uvjeta uređenja prostora predviđeno je garažiranje vozila riješiti izgradnjom garaže za dvoja osobna vozila, kao i navod da se parkiranje vozila osigura unutar građevinske parcele (kat.čest….).

 

Iz navedenog je vidljivo da je prednik tužitelja imajući u vidu sve dozvole i uvjete uređenja stvarno imao pravo koristiti predmetnu nekretninu sukladno veličini svog suvlasničkog udjela, te je istu prenio kupoprodajom na tužitelja. Dakle, prenio je točno onoliko prava koliko je imao.

 

Kako je tužitelj stvarni suvlasnik predmetne nekretnine, isti ima pravo parkirati na njoj vozilo, a suvlasnici mogu odrediti na kojem dijelu nekretnine će svaki od njih izvršavati svoje pravo na suposjed.

 

Pravo koristiti dvorište oko stambene zgrade tužitelj ima pravo kao i tuženici razmjerno veličini svoga suvlasničkog dijela. Takav stav zauzima i Županijski sud u Bjelovaru u svojoj odluci posl.br. Gž-228/2014-2 od 22.10.2014.godine. Tako i ovdje tužitelj kao suvlasnik predmetne zgrade ima pravo u visini svoga suvlasničkog dijela koristiti se dvorištem iste.

 

Tuženici onemogućuju tužitelja u nesmetanom posjedovanju predmetne nekretnine, te mu zabranjuju parkiranje unutar građevinske parcele i izgradnju garaže. Iz svega navedenog je vidljivo da tuženici neće dobrovoljno udovoljiti zahtjevima tužitelja.

 

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom će utvrditi da tužitelju kao suvlasniku zgrade sagrađene na čest.zgr. … (kat.čest….) upisane u Z.U. …., K.O. S…, i etažnom vlasniku za cijelo stana i potkrovlja (2. etaže, nadograđeni I (prvi) kat, orijentacije zapad, što predstavlja stan ukupne površine 70 m2 i 3. etaže potkrovlja u površini od 70 m2, što predstavlja sporedne prostorije u zgradi sagrađenoj na čest.zgr. … (kat.čest…..), označene kao IV zk tijelo, čest.zgr. …., a upisane u Z.U. …. K.O….), pripada pravo suvlasništva na čest.zem…., dvor, površine 640 m2, upisane u Z.U. .., K.O. S…., kao građevinskoj parceli koja služi redovnoj uporabi zgrade sagrađene na čest.zgr. … (kat.čest….), K.O. S.., te odluku kojom će utvrditi da su tuženici dužni dopustiti parkiranje tužiteljevog motornog vozila na slobodnom dijelu građevinske čestice označene kao čest.zem….., dvor, površine 640 m2, upisane u Z.U. …., K.O…...

 

Tužitelj je predložio sudu i da donese odluku kojom će utvrditi da su tuženici dužni dopustiti tužitelju izgradnju garaže sukladno važećem prostornom planu i drugim aktima građenja na nekretnini označenoj kao čest.zem. …, dvor, površine 640 m2, upisane u Z.U…., K.O. S..

 

U odgovoru na tužbu od 21.srpnja 2016.god., tužena pod 4 navodi da su točni navodi tužitelja prema kojima je tužitelj vlasnik stana-nadogradnja na prvom katu, te stana u potkrovlju, a koji se nalaze u stambenoj zgradi označenoj kao čest.zgr. .., K.O. S.., anagrafske oznake S.,  te da je kao takav i uknjižen u zemljišnim knjigama za K.O. S.. Predmetna zgrada je sagrađena na čest.zem. ….., u naravi dvor, a na koju su kao suvlasnici za po ¼ dijela uknjiženi tuženici pod 1-pod 4.

 

Navodi da je dio tužbenog zahtjeva koji glasi "te su tuženici dužni dopustiti parkiranje tužiteljevog motornog vozila na slobodnom dijelu građevinske čest.zem. ….. dvor", neprecizan, a što je slučaj i sa toč. 2. tužbenog zahtjeva kojim se traži od svih tuženika dopuštenje tužitelju da izgradi garažu na označenoj čestici, koja ima 640 m2.

 

Stan na visokom prizemlju stambene zgrade P. P. 5, kupoprodajnim ugovorom od 25.studenog 1998.god., kupila je od B. Z., kao i pripadajući dio dvorišta. Od tuda joj je poznato da su B. D., prednik tuženika pod 2 i pod 3, sa njenim prodavateljem B. Z. i njegovom sestrom, tuženom pod 1 S. S. rođ. B. (a koja nakon udaje nije u zemljišnim knjigama promijenila prezime), a djecom B. I., sačinili Ugovor o diobi i uređenju korištenja čest.zem. …, K.O. S., dana 30.srpnja 1986.godine. Od tada je dvor i zemljište na kojem je sagrađena kuća, i fizički podijeljen žičanom ogradom pravcem istok-zapad, na način da je istočni dio dvora pripao B. D., danas tuženicima pod 2 i pod 3, a zapadni dio dvorišta je pripao tuženoj pod 1 i njenom bratu B. Z., čija je ona pravna slijednica.

 

Navodi da je njoj temeljem kupoprodaje pripao dio čest.zem. …, K.O. S., a koji se u naravi proteže od južnog ogradnog zida čestice, a uz koji se  neposredno nalazi i bivša sušiona, a sada sprema, pa se u odnosu na nju ni fizički ne može odnositi tužbeni zahtjev jer je ogradni zid i uz njega zemljište dvora, u odnosu na nivo ulice podignut za oko 2 metra.

 

Također joj je poznato da je među ranijim suvlasnicima predmetne zgrade sačinjen ugovor o diobi zgrade i uređenju korištenja zemljišta od 25.lipnja 1987.god., a koji ugovor ne posjeduje, ali ga sigurno imaju tuženici pod 1-pod 3.

 

Radi svega izloženog, ističe da tužitelja nije nikada onemogućavala u posjedu dvora-zemljišta oko kuće, te mu nije zabranjivala parkiranje automobila unutar građevinske parcele, kao ni izgradnju garaže. Naime, kao vlasnik stana na visokom prizemlju zgrade, i kao suvlasnik zapadnog dijela dvora, sa ulice ima poseban ulaz u dvor, kao što tužitelj i tuženici pod 2 i pod 3 kao suvlasnici istočnog dijela dvora, imaju svoj poseban ulaz u dvor. Krajnjim nemarom i nebrigom ranijih suvlasnika zgrade, nisu provedeni ugovori o diobi dvora, niti je napravljena parcelacija, te nisu do kraja riješeni ni neki drugi pravni problemi vezani uz zgradu, pa tako ni anagrafska oznaka za dva ulaza u zgradu. Predložila je sudu da naloži tužitelju da precizira tužbeni zahtjev, u kojem slučaju nema razloga da se usprotivi tužbenom traženju.

 

Tuženici pod 2 i pod 3 u odgovoru na tužbu od 04.kolovoza 2016.god., navode da se u cijelosti protive tužbi i tužbenim navodima. Poriču da bi tužitelj bio suvlasnik čest.zem. ….4 Z.U. ….., K.O. S.. Naime, suvlasnici predmetne nekretnine su za po ¼ dijela tuženici pod 1-pod 4, a kako je to i upisano u zemljišnim knjigama.

 

Nadalje navode da se tužitelj u tužbi poziva na činjenicu da je suvlasništvo predmetne nekretnine stekao kao vlasnik posebnog dijela nekretnine označene kao čest.zgr. 4309, Z.U. 6086, K.O. S…., a čemu se tuženici pod 2 i pod 3 protive u cijelost. Naime, tužitelj kao etažni vlasnik čest.zgr….., Z.U. …., K.O. S…., stekao je pravo na zemljištu ispod zgrade, i tako postao suvlasnik čest.zgr. …, Z.U. …., K.O. S., ali se ta suvlasnička prava ne protežu na čest.zem. …., Z.U. ….., K.O. S…...

 

Osim toga, tužitelj se u tužbi poziva i na činjenicu da je pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao čest.zem. ….., Z.U. , K.O. S., stekao Uvjetima uređenja prostora Općine S…. I ovom iznijetim navodima tužitelja se protive u cijelosti, jer uvjetima uređenja prostora, tužitelj odnosno njegov pravni prednik, niti je stekao, a niti je mogao steći bilo kakva stvarno-pravna ovlaštenja na ovoj nekretnini, pa niti pravo vlasništva.

 

Iznijetim navodima tužbe, tužitelj se poziva i da je preko svog pravnog prednika stekao pravo izgradnje garaže na čest.zem. ….., Z.U……., K.O. S.. I ovom činjeničnom navodu se protive u cijelosti. Naime, ugovor kojeg je eventualno tužitelj sklopio sa svojim prednikom, ne obvezuje treće osobe, pa tako niti tuženike pod 2 i pod 3. Isto tako "Prijedlog uvjeta uređenja prostora iz 1984.godine", na kojeg se poziva tužitelj, ne može imati bilo kakve pravne posljedice, a posebno ne može stvarati stvarno-pravne učinke. Pored toga, valja napomenuti da je izgradnja zgrade (garaže) na nekretnini, posao izvanredne uprave, pa kad bi bilo i točno da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine, isti ne bi bio ovlašten graditi bez suglasnosti svih suvlasnika, a kakvu suglasnost tuženici pod 2 i pod 3 nisu nikome dali.

 

Istaknuti tužbeni zahtjev nije sukladan ni činjeničnoj osnovi koju sam tužitelj ističe s jedne strane, a s druge strane ovakav zahtjev je neuredan i nedopušten.

 

Na pripremnom ročištu dana 04.listopada 2016.god., tužena pod 1 se je pridružila navodima iz odgovora na tužbu tuženika pod 2 i pod 3. Posebno smatra da ovakav tužbeni zahtjev nije dovoljno određen budući da tužitelj traži utvrđenje da je suvlasnik predmetne nekretnine, međutim ne navodi u kojem idealnom dijelu, pa smatra da ovakav tužbeni zahtjev nije provediv. Nadalje ističe da su pravni prednici tuženika zaključili dana 25.lipnja 1987., ugovor o diobi zgrade i uređenju korištenja zemljišta,  kojim su jasno odredili koji dio će koristiti koja ugovorna strana, a koji je priložila u spis u dokazne svrhe.

 

Na pripremnom ročištu održanom dana 23.studenog 2016.god., tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da u toč. I tužbenog zahtjeva nakon riječi "pripada pravo suvlasništva" treba dodati dio zahtjeva koji glasi "u odgovarajućem suvlasničkom dijelu razmjerno veličini posebnih dijelova zgrade u njegovom vlasništvu u odnosu na cijelu zgradu, a najmanje za 1/5 dijela", dok u ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen.  

 

Nadalje ističe da sa ostalim suvlasnicima predmetne zgrade nije sklopio nikakav ugovor kojim bi bila razvrgnuta suvlasnička zajednica, niti uređen način korištenja spornog zemljišta. No, u svakom slučaju ugovori priloženi od strane tuženika nisu provedeni u zemljišnoj knjizi, i stoga nisu važeći, niti od značaja za ovaj postupak.

 

Tuženici pod 2 i pod 3 na istom ročištu navode ustraju u prigovoru neurednosti tužbe iz razloga što se tužbom traži nedefinirano stvarno pravo na nekretnini u suvlasništvu tuženika. Navode da je nekretnina označena kao čest. zgr. …. ZU , K.O. S. na kojoj tužitelj ima pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine, posve različita od nekretnine označene kao čest. zem. …./, K.O. S…, koja je upisana u posve drugom zemljišnoknjižnom ulošku i to ZU …K.O. S…..  Isto tako, prednik tužitelja i prednik tuženika definirali su opseg stjecanja ugovorom od 18.12.1986. god., i pripadajućim dodatkom kojim su regulirali način plaćanja, a iz tog ugovora je posve jasno da je stjecanje ograničeno na pravo gradnje na čest. zem…. K.O. S., te da je potpuno isključeno bilo kakvo stjecanje na čest. zem. ….. U spis su prilažili građevinska dozvola od 04.06.1987.god., na okolnost stjecanja građenja na čest. zem….. K.O.  i na okolnost osporavanja tvrdnje tužitelja da je stjecanje usmjereno na čest. zem…..

 

Tužitelj na istom ročištu navodi da je stupanjem na snagu ZV-a „ex lege“ postao suvlasnik predmetne nekretnine, makar u istom suvlasničkom dijelu kao i ostali suvlasnici zgrade, u skladu s načelom jedinstva nekretnine. Naime, u vrijeme stupanja na snagu ZV-a tužitelj je bio suvlasnik zgrade, temeljem ugovora o prodaji sklopljenog s S. V., i tim trenutkom postao i suvlasnik zemljišta na kojem je zgrada izgrađena, te zemljišta koje služi redovnoj upotrebi zgrade. Od 01.01.1997.god., svi pravni odnosi moraju se tumačiti u skladu s načelom jedinstva nekretnine.

 

Na ročištu dana 09. veljače 2017. god., tuženici pod 2 i pod 3 ističu kako se ne može zbog eventualne povrede načela jedinstvenosti nekretnine, kada bi ono i bilo uspostavljeno u trenutku stjecanja što ovdje nije slučaj, govoriti o pravnom poslu odnosno pravnom odnosu temeljem kojeg je po načelu jedinstva nekretnine bilo moguće steći pravo vlasništva na posve drugoj nekretnini, pa čak i na nekretnini koja je upisana u istom zemljišnoknjižnom ulošku. Navode da je ovo stajalište prihvaćeno nakon odluke Ustavnog suda br. U-III-1146/2008 od 09. srpnja 2008. god.,što je potvrđeno odlukom Vrhovnog suda RH Rev-885/2008-3 od 16. listopada 2008.godine.

 

Tužitelj u iskazu od 09. veljače 2017. god., navodi da je živio sam u inozemstvu i kada je dolazio u S. vidio je stan u zgradi P. P. 5. Svidjelo mu se, pa je ostavio punomoć odvjetniku Z. R. da dogovori, te da i kupi taj stan u njegovo ime. V. tog stana gosp.. V. je rekao da ima pravo na parking, garažu, a kako i piše u ugovoru. N. odvjetnik Z. R. provjerio je navode vlasnika stana vezano za pravo na parking i garažu, i nakon provjere rekao mu je da je sve u redu. Inače gosp. V. kupio je od D. B. pravo nadogradnje i u tome je jedan stan išao njemu, a jedan B.. U aneksu ugovora između njega i V. sve piše što mu je V. prodao. Kada je došao u Hrvatsku nakon deset godina, njemu je rečeno od gosp. B. da nema pravo parkiranja. Pokušao je to mirnim putem riješiti, ali nije uspio. Tu ima mjesta za parkirati, te traži samo dva parking mjesta da može parkirati auto. Na ulazu u dvorište ispred zgrade ima travnjak, i tu ima mjesta za parkiranje. Iza zgrade u dvorištu je bila garaža od susjeda B., ali sad je zatvorena. Tuženici kažu da su to dvije parcele, kuća na jednoj, dvor na drugoj parceli. Ima i vanjsko stepenište koje je izgradio Stjepan Vrdoljak na drugoj parceli i to stepenište vodi u njegov stan i u stan od susjeda B.. Prema uvjetima gradnje dvorište i zgrada su jedna parcela. U V. ugovoru stoji da je kupio prema uvjetima gradnje. Gospođa S. i gospođa M. imaju odvojeni dio dvorišta. Oni ni ne ulaze na istu kapiju s njima.

Posebno upitan navodi da gospođa S. i M. imaju i zasebne ulaze u stan. U dvorištu je parkirano jedno vozilo, misli da je od gosp. B., odnosno je li njegovo ili službeno vozilo to ne znam. Što je točno bilo predmet prodaje piše sve u ugovoru.

 

Na pitanje od sklapanja kupoprodajnog ugovora je li dvor bio podijeljen između susjeda, odgovara ne znam, valjda je.

 

Na upit kada je tu počeo živjeti je li dvorište oko zgrade bilo podijeljeno isti odgovara da jeste. Gledano prema gradu pripada S.. Zid je napravljen između onoga što koriste obitelji S. i M. i ova druga strana.

 

Na upit je li se njegov zahtjev odnosi i na dio koji koristi S., isti odgovara da nije. Na upit je li ikad ulazio tamo gdje su S. navodi da nije. Na upit koje se godine uknjižio navodi da ne zna točno, možda 1998. god. ili 1999.god., ima sve na papirima. Poznato mu je da nije uknjižen na dio dvora. Kada je počeo koristiti stan pristupao je samo pješke, a vozilo je parkirao na ulici.

 

Nije mu poznato da je gosp. V. sa D. B. vodio spor u vezi korištenja zemljišta za pristup za potrebe izvođenja radova nadogradnje. Nije tražio građevinsku dozvolu za parking i garažu. Parkiranje mu brani B., a sa S. i M. nema ništa.

 

Tužena pod 1 u iskazu od 09. veljače 2017. god., navodi da je stan na visokom prizemlju u zgradi Put P. 5, dobila od oca I. B.. N. otac I. B. i njegov brat D. B. naslijedili su zgradu i okućnicu od svoje pokojne majke B. B.. Tu nekretninu koju su dobili od oca, njen brat, ona i njihov barba Darko B., sklopili smo 1987.god., ugovor o diobi nekretnine i načinu korištenja zemljišta i to na način da je barba D. pripao stan u podrumu, pravo nadogradnje, istočni dio dvora sa jednom garažom koja je pripadala tom istočnom dijelu. Brat i ona dobili su stan u visokom prizemlju i zapadni dio dvora sa jednim pomoćnim objektom koji je predstavljao sušionicu. Tijekom realizacije prava nadogradnje poznato joj je da je barba D. prodao S. V. polovicu prava nadogradnje. To je u naravi trebao biti stan od 70 kvadrata. To mi je jedino poznato što je barba D. prodao gosp. V.. Očekuje da bi kao vlasnica dvorišta bila upoznata da on prodaje neki svoj dio. Tijekom nadogradnje barba D. je napravio ogradni zid kojim je i fizički podijeljen dvor na dva dijela. U međuvremenu je njen brat prodao svoju polovinu stana na visokom prizemlju gospođi N. M., kao i polovicu dvora koji je njemu pripadao, tako da sada gospođa M. i ona dijele taj zapadni dio dvora. Od kada je ugovor o podijeli i načinu korištenja zemljišta sklopljen, a ima 30 godina da je sklopljen, oni kao suvlasnici poštuju taj ugovor i koriste sve kako je navedeno u tom ugovoru. Nema ništa protiv toga da se mirno dogovore gosp. B. i Š. kako će koristiti taj dio dvora, jer ona tom dijelu dvora ne pristupa, ali se protivi tome da gosp. Š. postane suvlasnik dvorišta.

 

Posebno upitana navodi da je ugovor iz 1987.god., proveden u zemljišnoj knjizi zajedno sa naknadnim ugovorom iz 1990.godine. Navodi da tužitelja više nema nego što ga ima, te se ne sjeća kada je došao. Ne vidi neki dio u vrtu koji bi bio primjeren parkiranju. I ona parkira na ulici. Unutar dvorišta parkira samo N. službeno vozilo. 

 

Tužena pod 2 u iskazu od 09. veljače 2017. god., navodi da je točno da je 18.12.1986.god., sastavljen kupoprodajni ugovor u odvjetničkom uredu B. A., i to između njenog pokojnog supruga D. B. i S. V.. Tim ugovorom Stipe V. stječe pravo nadogradnje na polovici obiteljske zgrade B.. Zgrada se na osnovu zk. izvatka nalazi na čestici …. Garaža, koju je tada imao njen suprug, nalazi se na čestici 4308, a dvor na čestici …. Uz kupoprodajni ugovor u istom odvjetničkom uredu gosp. A., sastavljena je specifikacija radova koje je S. V. bio dužan izvesti za račun D. B.. Umjesto kupoprodajne cijene od tadašnjih 670.000 dinara, što sve stoji u čl. 3. kupoprodajnog ugovora od 18.12.1986. godine. Dana 22.12.1986. god., sastavljena je i dopuna ugovora u istom odvjetničkom uredu gosp. A., pa u čl. 2. te dopune stoji da će S. V. umjesto kupoprodajne cijene izvesti odgovarajuće radove na polovici nadogradnje koja je pripala D. B.. U čl. 4. dopune ugovora stavljena je jedna garaža, a nikakvo parkirno mjesto. S. V. je suspendirao čl. 4. dopune ugovora o čemu ih je obavijestio odvj. A.. Dakle, S. je odustao od gradnje garaže. U presudi Općinskog suda u S. pod br. IIP-1809/88 od 30.10.1989. god., stoji izjava S. V. kojom on navodi da nikada nije potpisao dopunu ugovoru i tako nepotpisanu dopunu ugovora priložio je u sudski spis, što znači da u aneksu ugovora gosp. Šodana, i to čl. 2. gdje se spominje garaža i parking mjesto je u koliziji sa sudskom presudom. U istom tom članku 2. pod D izjavljuje da je S. V. o svom trošku izgradio vanjske stepenice, a što je u koliziji sa kupoprodajnim ugovorom i osnovnim radovima koji su prilog tom kupoprodajnom ugovoru.

 

Na upit jesu li upoznali gosp. Š. o toj dopuni navodi da je gosp. Š. je u nekoliko navrata razgovarao s njima i oni su mu pokušavali objasniti da su to u stvari dvije čestice. Pokušali su mu dokazati, ali mu ili nisu znali objasniti ili ih on nije shvatio. Gosp. Š. gleda svoj aneks i to je normalno, gledala bih i ona.

 

Na upit je li se prije kupnje javljao gosp. Š., navodi da je u ime gosp. Š. stan kupovao njegov brat N.. N. je jednom došao kod nje da vidi tko stanuje u stanu pored brata, i to je bilo sve. Oni nisu tada ni razgovarali što gosp. N. kupuje, niti joj je padalo na pamet da ga pita.

 

Na upit je li zna što je bio dogovor između D. B. i S. V. odnosno što je osim prava nadogradnje bio predmet prodaje, je li to služnost prava prolaska pješice ili pak pravo na parkiranje ili prodaju dijela zemljišta koje je po diobi pripalo D. B., navodi da je S. V. prodano je pravo služnosti prolaza od ulaska u vrt preko zajedničkih stepenica do njegovog stana.

 

Na upit na kojoj strani se nalazi dvor navodi da je na strani jug - jugoistok ulaz u vrt, a zajedničko stepenište je na sjeveru.

 

Na upit je li to sav dio koji je pripao njezinom suprugu, navodi da jeste, odnosno da je to dio koji je pripao njenom suprugu nakon diobe.

 

Tuženik pod 3 u iskazu od 09. veljače 2017. god., navodi da mu detalji sklapanja ugovora između njegovog oca pok. D. i S. V. nisu poznati, s obzirom da je ugovor sklopljen 1986. god., i on je tada imao malo godina. Međutim, poznat mu je spor koji je kasnije nastao između njegovog pokojnog oca i gosp. V.. G.. Šodan obratio mu se je nakon kupnje svog dijela stana 2000. god., i to vezano za parkiranje vozila unutar građevinske parcele, pa mu je zajedno s majkom pokušao objasniti da na to nema pravo, već da ima isključivo pravo služnosti prolaza do svog stana. 2015. god., gosp. Š. je došao sa istim pitanjem, te mu je odgovorio da stoji pri svojoj prvoj izjavi, a ako smatra da ima na to pravo, neka traži sudskim putem, što je on i zatražio, čemu je dokaz ova tužba. Korisnik postojeće garaže je isključivo on. Garaža ne služi za parkiranje zadnjih osam godina od kada je njegova majka prodala svoje auto. Prije tri godine zatvorio je velika garažna vrata, te zazidao zidom, a unutar drži vrijednu sportsku opremu. Unutar parcele parkira se samo jedno vozilo i to službeno vozilo njegove supruge. Može reći kako gosp. Š. nikada nije od dana kupnje stana koristio dvorište za parkiranje automobila.

 

Na upit je li gosp. Š. koristio dvorište za išta drugo, navodi da ga je prilikom izvođenja radova u stanu gosp. Š. isti pitao da li dozvoljava djelatnicima građevinske firme koja je izvodila radove da mogu koristiti dvorište za odvoz materijala, što je on naravno dopustio. Također mu je dozvoljavao i prijenos namještaja prilikom useljavanja u stan i naravno samo za tu svrhu.

 

Na upit je li on dozvoljavao samo korištenje dvorišta za odvoz materijala i prijenos namještaja navodi da jeste, odnosno da mu je dozvoljavao samo u tu svrhu, a nije mu dozvoljavao za parkiranje.

 

Tuženici pod 2 i pod 3 u podnesku od 10.veljače 2017.god., navode da se je vlasništvo moglo stjecati i stječe sukladno pozitivnom materijalnom pravnom propisu koji je na snazi, i u primjeni bio u trenutku stjecanja, a u konkretnom slučaju, kako u trenutku stjecanja od strane tužitelja, tako ni u trenutku stjecanja od strane njegovog prednika S. V., Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV) nije bio na snazi ni u primjeni, pa tako u trenutku kada je tužitelj stjecao nije u primjeni bilo ni načelo jedinstvenosti nekretnine, obzirom da je on pravni posao sklopio 28.studenog 1995.god., kada je u primjeni bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (ZOVO).

 

Tužitelj se ne može pozivati ni na odredbe čl. 336, 395 i čl. 9 ZV-a, pa slijedom toga ni na stjecanje temeljem ovih propisa, jer naprosto pretpostavke za to nisu ispunjene:

-nekretnina, odnosno poseban dio nekretnine na kojoj je tužitelj stjecao vlasništvo označena kao čest.zgr…. K.O. S…. i upisana je u Z.U. …, K.O. S…. Isto tako njegov prednik S. V. stjecao je prava na posebnom dijelu ove nekretnine,

-predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje stvarnih prava i uknjižbu na nekretnini označenoj kao čest. zem. …., Z.U……, K.O….., što znači da je to samostalna, posebna nekretnina koja ima posve drugačiju pravnu sudbinu i status od nekretnine koja je bila predmet stjecanja tužitelja i njegovog prednika.

 

S druge strane, temeljem načela dispozicije i sukladno mjerodavnim propisima koji reguliraju ovo pitanje, kao i recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda i RH i Ustavnog suda RH, tužitelj se ne može pozivajući se na načelo jedinstvenosti, osnovano legitimirati kao aktivno legitimirana stranka za istaknuti zahtjev, a posebno ne može dokazati postojanje valjane osnove stjecanja.

 

Prema odredbi čl. 319 stavak 1 ZOO-a, odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase. Ugovor o kupoprodaji od 28.studenog 1995.god., kao i kupoprodajni ugovor od 18.prosinca 1986.god., kao i svi dokazi koji su pravno relevantni u ovom slučaju, posve su jasni i jednoznačni, jer je stjecanje ograničeno isključivo na vlasništvo nadogradnje izvršeno u grubim građevinskim radovima na prvom katu zgrade označene kao čest.zgr. …., Z.U….., K.O. S…., i to baš zapadnog dijela spomenute nadogradnje površine 70 m2, kao i zapadnog dijela potkrovlja čiji je vlasnik bio S. V.., odnosno pravo  nadogradnje nad ovom čest.zgr. koja je bila predmet kupoprodaje između tužiteljevog prednika kao kupca i prednika tuženika kao prodavatelja. 

 

Prema odredbi čl. 26 ZOO-a, ugovor je zaključen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a iz predmetnih ugovora proizlazi posve jasno da je stjecanje ograničeno na čest.zgr. …., K.O. S., na pravo vlasništva na šufitu radi nadogradnje, što se tužiteljevog prednika tiče i pravo vlasništva na nedovršenoj nadogradnji, što se tužitelja tiče.

 

U odredbi čl. 28 ZOO-a propisano je na koji način se izražava volja pri sklapanju pravnog posla, te je u ovom slučaju ona posve jasna i određena.

 

Svaka ugovorna obveza, sukladno odredbi čl. 51 ZOO-a, mora imati dopuštenu osnovu, a ugovor o kupoprodaji šufita i prava građenja to ima. Ugovor je sukladno odredbi čl. 455 ZOO-a, zaključen u pisanoj formi.

 

Nastavno na ovo, posve je jasno da je D. B. kao prodavatelj prodao S. V. kao kupcu samo pravo nadogradnje na čest.zgr…., K.O. S., kao što je jasno da je S. V., kao prodavatelj prodao tužitelju nadogradnju u grubim građevinskim radovima na čest.zgr…, K.O. S., pa prema tome nije ni mogao na tužitelja prenijeti više prava nego što ih je sam imao.

 

Predmetni ugovor između tužitelja i njegovog prednika koji je sklopljen 28.studenog 1995.god., za razliku od Ugovora o dopunama ugovora o kupoprodaji od 28.studenog 1995.god., koji nikad nije ni pokušavan biti proveden, u cijelosti je proveden u svojim ugovornim klauzulama, jer je tužitelj kupio nedovršenu nadogradnju, ušao u posjed te nadogradnje, i od tada pa sve do danas samo taj dio nekretnine koristi. Interesantno je da od 28.studenog 1995.god., kada je sklopljen ugovor o dopunama ugovora, ali ni prije toga, nije ni pokušao ostvarivati pravo za koje sada tvrdi da ga ima, pa je i prema ovome njegova tvrdnja potpuno neživotna i neuvjerljiva.

 

U slučaju kada je prilikom zaključenja pravnog posla volja stranaka u tolikom stupnju, kao u ovom slučaju, nedvojbeno izražena i pravni posao zaključen u cijelosti, sukladno  odredbama ZOO-a mjerodavnima za ugovore o prodaji, ne može se zbog eventualne povrede načela jedinstvenosti nekretnine, kada bi ono i bilo uspostavljeno u trenutku stjecanja, što ovdje nije slučaj, govoriti o pravnom poslu, odnosno pravnom odnosu temeljem kojeg je po načelu jedinstva nekretnine bilo moguće steći pravo vlasništva na posve drugoj nekretnini, pa čak ni na nekretnini koja je upisana u istom zemljišnoknjižnom ulošku.

 

Ova stajališta jednoznačno su prihvaćena nakon odluke Ustavnog suda RH br. U-III- 1146/2008 od 09.srpnja 2008.god., pa je primjerice potvrđena odlukom VSRH br. Rev-885/2008-3 od 16.listopada 2008.god., kojom je izmijenjen nepravilni stav u ranijoj odluci u istom predmetu br. 1253/06-2 od 12.travnja 2007.god., što opet znači da je ono stajalište Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-701/04 od 27.travnja 2006.god., konzistentno, te da je sudska praksa u RH od početka prijepora ispravno stajala na stajalištu da su ovakve odredbe pravno valjane, odnosno da nisu ništetne s jedne strane, a s druge strane temeljem odredbe čl. 30 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH, odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni su i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba.

 

Vlasniku zemljišta sa zgradom pripada pravo da svojim očitovanjem volje učinjenim zemljišnoknjižnom sudu, podijeli svoje pravo vlasništva na suvlasničke dijelove, i pri tome na svakom od tih dijelova uspostaviti pravo vlasništva na određenom stanu ili drugom posebnom dijelu zgrade, kao i na pravo građenja (čl. 75 st. 1 ZV-a). To pravo pripadalo je i D. B. u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora, te je on mogao podijeliti svoje pravo vlasništva na spornoj nekretnini i pri tom na svakom od tih dijelova uspostaviti pravo vlasništva u zgradi, pa prema tome i na potkrovlju, te suviše na tom dijelu uspostaviti pravo građenja u korist prednika tužitelja kao kupca. Slijedom toga, tužiteljev prednik je na tužitelja mogao prenijeti smo onoliko prava koliko ih je imao, a budući da njegov prednik nije imao nikakvih stvarnih prava na čest.zem. …, Z.U…., K.O. S., nije ih mogao prenijeti na tužitelja.

 

U konkretnom slučaju je prodavatelj prodao posebni dio nekretnine i pravo nadogradnje tužiteljevu predniku, te je ovaj izvršio nadogradnju koju je potom prodao tužitelju.

 

Odredbom čl. 66 stavak 2 ZV-a, propisano je da vlasništvo posebnog dijela može biti uspostavljeno na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava građenja sa zgradom, a odredbom čl. 366 ZV-a, propisano je da od dana stupanja na snagu tog Zakona pravni poslovi koji su suprotni načelu jedinstva nekretnine ne proizvode pravne učinke. Ugovor je sklopljen u vrijeme važenja ZOVO-a, pa se javilo pitanje je li on suprotan jedinstvu nekretnine. Odgovor na to pitanje dao je Ustavni sud RH kada je ustvrdio da nije prihvatljiva tvrdnja da je ovaj pravni posao zbog toga ništetan, jer je on valjan sukladno mjerodavnim odredbama ZOO-a, a to nije u suprotnosti s odredbama ZV-a o osnovama stjecanja vlasništva na posebnom dijelu zgrade i pravima vlasnika da disponira svojim vlasništvom.

 

Konačno, mjerodavno pravo, Ustavni sud RH i recentna sudska praksa daju za pravo tuženicima, te je sasvim sigurno da su stajališta tužitelja neosnovana.

 

Svjedok Z. R. u iskazu od 30.ožujka 2017.god., navodi da je točno da je 1995.god., mjeseca se ne sjeća, u svom odvjetničkom uredu sklopio Ugovor o kupoprodaji, kao i Anex tom ugovoru sa istim datumom, a koji su potpisali gospodin V. kao prodavatelj, imena se ne može sjetiti, dok je kupac bio I. Š.. U glavnom ugovoru je navedeno da prodavatelj prenosi na kupca svoje suvlasničke dijelove nekretnine, kojih je bio vlasnik.

 

Sjeća se da su stranke tražile da se posebno naglasi da kupac ima pravo i na parking mjesto i izgradnju garaže ispred te kuće, a prodavatelj V. je tvrdio da on ima pravo  na to, i to pravo prenosi na kupca Š.. Sjeća se da se je prodavatelj pozivao i  na neke uvjete uređenja prostora čiji preslik mu je čak i dao, i isti se nalazi u spisima predmeta jer iz toga proizlazi da bi on imao pravo na garažno mjesto i izgradnju garaže.

 

Navodi da on stoji iza Ugovora i Anexa tog ugovora koji je on strankama napisao i stavio svoj pečat. Dakle, on je Ugovor i Anex sastavio prema volji ugovornih stranaka, onako kako su mu stranke to prezentirale, i stoji iza Ugovora i Anexa. Navodi da on ne može ulaziti u primjenu materijalnog prava, niti davati svoje pravno mišljenje o tome kolika je prava imao prodavatelj V., već je u Ugovor unio ono što je isti tvrdio i tražio da stavi u Ugovor i Anex.

 

Na poseban upit navodi da se ne sjeća po čijoj uputi je sastavio ugovor, da li po uputi prodavatelja S. V., ili po uputi tužitelja kao kupca, a niti tko ga je od njih angažirao. Ne sjeća se ni zbog čega u  osnovnom tekstu kupoprodajnog ugovora nije uneseno sve što je uneseno u anexu tog ugovora.

 

Tužena pod 4 u iskazu od 30.ožujka 2017.god., navodi da je od brata tužene pod 1 Z. B.., tijekom 1998.godine kupila stan na visokom prizemlju, i ¼ zemljišta u naravi dvor. Budući da je morala dignuti kredit, pa nije pri zaključenju ugovora isplatila cijelu kupoprodajnu cijenu, to je u predmetni stan uselila za sv. Duju tijekom 1999.godine, i od tada pa do danas neprekidno koristi stan i pripadajući dio dvorišta koji je smješten na zapadnoj strani, s tim da preostali dio zemljišta koristi tužena pod 1. Za ishod ovog parničnog postupka nije zainteresirana, te sudu prepušta da donese odluku o pravima tužitelja, tim više što predmetni stan i pripadajuće dvorište želi što prije prodati budući je suprug tužene pod 1, fizički bez ikakvog razloga napao njenog sina, te se zadnjih 15-tak godina vode prekršajni, kazneni i parnični postupci između nje i njenog sina s jedne strane, i supruga tužene pod 1. Obzirom na njenu životnu dob i zdravstveno stanje, njoj je u interesu da žive u miru, a što joj nije omogućeno, tako da i suprug tužene pod 1 sa svojim društvom pedesetogodišnjaka barem jednom tjedno u toj sušioni ima "bend" koji svira od 5-10 sati navečer. Upravo zbog sve ove situacije, a na prijedlog policije II PP, ona je postavila kamere što će sud i utvrditi dolaskom na lice mjesta, jer je uređujući policajac njoj rekao da jedino kamerama i dokazima može dokazati uznemiravanje od strane susjeda. Njena je želja da tužitelj sa tuženicima pod 2 i pod 3, koji su de facto jedino i pozvani, riješi spor mirnim putem.

 

Posebno upitana navodi da ima automobil, ali isti parkira u garaži upravo zbog ponašanja supruga tužene pod 1, zbog čega je bila prisiljena svoje auto smjestiti u javnu garažu, i za to plaća mjesečnu naknadu. Nije joj poznato, niti ju je briga gdje parkiraju automobil tužena pod 1 i njen suprug. Ona ih niti ne vidi iako imaju zajednički prolaz od ulice. Oni imaj svoje vanjske stepenice za ulazak u stan, kao što i ona ima svoje vanjske stepenice za ulaz u svoj stan.

 

Na upit da li itko od stanara koristi dvorište za parkiranje vozila, navodi da je na istočnom dijelu vidjela da je tužena pod 2 parkirala automobil i koristila garažu, ali je poslije taj automobil prodala. Sada stoji neki kombi koji je vjerojatno vlasništvo sina ili snahe tužene pod 2. Većinom tu bude parkiran motor.

 

Nadalje upitana da li je kupila suvlasnički dio ili fizički odvojen poseban dio, navodi da je kupila suvlasnički dio. Od osnivanja zemljišne knjige za zgradu i dvor, vidjela je da postoji ugovor o diobi između tužene pod 1 i njezinog brata Z., kao prodavatelja, a koji nije proveden u zemljišnim knjigama. Po tom ugovoru o diobi njoj pripada neko realno vlasništvo zemljišta, ogradni zid cijelog dvorišta sa zapada, kućica od 20-tak kvadrata i zemljište do vodovodnog priključka, što i koristi.

 

Tužitelj na ročištu dana 30.ožujka 2017.god., navodi da predmet citiranih odluka USRH i VSRH na koje se pozivaju tuženici pod 2 i pod 3 nije istovjetan predmetu ovog spora. Prvenstveno predmet toga spora je bio utvrđenje ništavosti kupoprodajnog ugovora, i to baš ugovora iz 1999.god., dakle nakon stupanja na snagu ZV-a. S druge strane ugovori na temelju kojih su tužitelj i njegov prednik stekli vlasništvo su potpuno pravno valjani, a nije obrazloženo na koji način bi citirane odluke bile primjenjive u ovom predmetu.

 

Tuženici pod 2 i pod 3 na istom ročištu navode da se tužitelj poziva na stjecanje vlasništva u vrijeme važenja ZOVO-a, a osnovu stjecanja vlasništva traži u ZV-u, što je praktično nemoguće. Kad bi osnova koju tužitelj ističe bila valjana, onda se tuženici pozivaju na činjenicu da su prednik tužitelja i prednik tuženika po načelu dispozicije, sukladno ZOO-u, definirali predmet i opseg stjecanja, pa slijedi zaključak da ni po ZV-u, a ni po ZOVO-u, tužitelj nema nikakvu osnovu stjecanja.

 

Tužitelj na istom ročištu navodi da bi odbijanjem njegovog zahtjeva i dalje opstala pravna situacija izravno suprotna pravnom uređenju koji je uspostavio ZV. U tom smislu ukazuje na odredbu čl. 395 ZV-a, i obvezu tumačenja i primjene svih propisa u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine.

Na očevidu dana 08.rujna 2017.god., utvrđeno je da je predmet spora u naravi dvorište sa svih strana čest.zgr. … (kat.čest…..) anagrafske oznake …….. Opisano dvorište se nalazi na čest.zem. … (kat.čest….. Vanjsku među čestice s južne strane od ulice čini betonski zid, a isto tako i sa istočne i sjeverne strane, dok sa zapadne strane međa nije jasno vidljiva. Na sjevernom dijelu je nadizgrađena zgrada koja ima oznaku čest.zgr. … (kat.čest…). Na predmetnoj čest.zem….. s južne strane se nalaze stabla masline i druga stabla. Radi se o uređenom travnjaku sa zasađenim stablima.

 

Stalni sudski vještak za geodeziju A. B. dipl.ing.geod., u vještvu od 06.prosinca 2017.god., navodi da je na zahtjev ovog suda izvršena identifikacija čest.zgr… (kat.čest…..) i čest.zem….. (kat.čest……) K.O.S.. Radi što kvalitetnije identifikacije izvršeno je terensko geodetsko snimanje. Dobiveni rezultat preklopljen je s važećim digitalnim katastarskim planom za K.O. S…... U naravi je riječ o objektu anagrafske oznake P. P. 5, dijelu dva pomoćna objekta sa južne i sjeverne strane i okućnice. Vanjske međe čest.zem….. (kat.čest. .. su: međa sa sjeverne strane između točaka 1 i 3 nije jasno vidljiva, između točaka 4 i 5 je rub pomoćnog objekta, a između 5 i 6 je betonski zid. Međa s istočne strane je betonski zid. Međa sa južne strane je također betonski zid. Međa sa zapadne strane između točaka 9 i 12 nije jasno vidljiva, između točaka 12 i 13 je betonski zid, a između točaka 13 i 1 međa je rub pomoćnog objekta.

 

Skica lica mjesta broj 1 je osnovna geodetska skica mjerenja. Skica lica mjesta broj 3 je osnovna geodetska skica mjerenja preklopljena s ortofoto snimkom. Na skici lica mjesta broj 2 napravljen je detaljan prikaz stanja na terenu o načinu korištenja i to:

-dio čest.zem….. (dio kat.čest…) definiran točkama 18-19-20-12-11-10-9-17-18 u površini od 178 m2-u naravi predstavlja travnjak sa zasađenim stablima i betonsku stazu,

- dio čest.zem. …. (dio kat.čest…) definiran točkama 6-7-8-9-10-11-12-13-14-15-16-4-3-2-6 u površini od 178 m2- u naravi predstavlja prolaz,

- dio čest.zem. …. (dio kat.čest..... ) definiran točkama 1-2-3-4-5-1 u površini od 23 m2-u naravi predstavlja dvorišni dio sa kominom,

- dio čest.zem. …. (dio kat.čest…..) u površini od 216 m2-u naravi predstavlja okućnicu i dva dijela pomoćna pomoćnog objekta,

- dio čest.zem. ….. (dio kat.čest. …) u površini od 16 m2-u naravi predstavlja stepenice,

-čest.zgr…. (kat.čest. …..) i dio čest.zem. ….. (dio kat.čest….) u površini od 198 m2- u naravi predstavlja objekt anagrafske oznake P. P. 5,

- dio čest.zem…. (dio kat.čest…..) u površini od 18 m2- ostatak čestice

- dio čest.zem. …. (dio kat.čest. ……) u površini od 53 m2-u naravi predstavlja okućnicu i dio pomoćnog objekta.

 

Tužena pod 4 u podnesku od 19.siječnja 2018.god., navodi da u dokazne svrhe prilaže preslike povijesnih izvadaka iz zemljišne knjige za čest.zem. …, sve K.O. S., iz kojih je vidljivo da prednik tužitelja S. V. nije nikada bio upisan kao suvlasnik čest.zem….., pa takvo pravo i nije mogao prenijeti na tužitelja.

 

Stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu neketninina M. T. dipl.ing.građ., u vještvu od 21.lipnja 2018.god., navodi da je u dokazne svrhe potrebno utvrditi okolnosti redovnog služenja i korištenja zgrade, kao i okolnost gdje bi ostalim suvlasnicima predmetne zgrade bilo najpogodnije da se tužitelj nesmetano parkira ili pak izgradi garažu.

 

Tijekom očevida je pregledao i snimio sve potrebite detalje glede stanja predmetne okućnice/dvorišta glede izvedbe parkirnog mjesta ili pak garaže, te utvrdio slijedeće:

-predmetno dvorište je omeđeno s južne strane betonskim zidom na kojem se nalazi s istočne strane otvor za kolni ulaz, a na zapadnom dijelu manji otvor za pješački ulaz i stubište za dvor. S istočne i sjeverne strane također se nalazi betonski zid, dok sa zapadne strane nije jasno vidljiva međa.

-U sjeverozapadnom dijelu dvora je izgrađena zasebna prizemna zgrada oznake čest.zgr. …. (kat.čest…..), do iste postoji kolni pristup i manje parkiralište s istočne strane.

-Na zapadnom dijelu dvorišta se nalazi uređena pješačka pristupna staza i ulaz s vratima od ulice. Odmah nakon ulaza nalazi se betonsko stubište kojim se pristupa tom dijelu dvora čija je ploha na višoj razini u odnosu na ulicu i ulaz.

-Na južnom dijelu predmetnog dvora nalazi se travnjak s nekoliko stabala masline i drugih ukrasnih zelenila. Taj dio dvora je u razini i do kolnog ulaza u predmetno dvorište.

 

Glede okolnosti redovitog služenja i korištenja zgrade, kao i na okolnost gdje bi ostalim suvlasnicima predmetne zgrade bilo najpogodnije da se tužitelj nesmetano parkira ili pak izgradi garažu je prostor na južnom dijelu dvorišta između predmetne zgrade i ulice, i to ploha označena zelenom bojom na geodetskom vještvu te brojevima "9-10-11-12-20-19-18-17-9" ukupne površine 178 m2, s tim da ne bi trebalo zadirati na postojeću betonsku stazu širine 1 metar uz samu zgradu.

 

Obrazloženje: ni na jednoj drugoj plohi dvora nije moguće izgraditi parkirališno mjesto ili garažu, a koji bi omogućavao nesmetani pristup ostalim suvlasnicima. Glede izgradnje garaže na predmetnoj plohi, smatra da za istu nije moguće dobiti građevinsku dozvolu pošto je čestica već izgrađena i uređena. Mogu se urediti samo parkirališna mjesta prema uzancama struke.

 

Vještak zaključuje da je temeljem prethodnog nalaza utvrdio da na predmetnom dvorištu: Glede okolnosti redovnog služenja i korištenja zgrade, kao i na okolnost gdje bi ostalim suvlasnicima predmetne zgrade bilo  najpogodnije da se tužitelj nesmetano parkira ili pak izgradi garažu je prostor na južnom dijelu dvorišta između predmetne zgrade i ulice, i to ploha označena zelenom bojom na geodetskom vještvu te brojevima "9-10-11-12-20-19-18-17-9" ukupne površine 178 m2, s tim da ne bi trebalo zadirati na postojeću betonsku stazu širine 1 metar uz samu zgradu.

 

U podnesku od 24.rujna 2018.god., tuženici pod 2 i pod 3 navode da je u opisnom djelu geodetskog vještva na stranici označenoj br. 1, i u skici lica mjesta br. 2 u mjerilu 1:250, također u opisnom dijelu, iznesena pogrešna tvrdnja da dio čest.zem……..odnosno kat.čest. ……… u površini od 198 m2, u naravi predstavlja objekt anagrafske oznake P. P. 5, jer čest.zem. ……. predstavlja samostalnu i od čest.zgr. …..K.O. S, odvojenu nekretninu, s tim što se radi o susjednim česticama. Osim toga ovaj dio koji je očito opisan točkama 18-19-20-12-11-10-9-17-18 označen kao travnjak sa zasađenim stablima i betonska staza, pa tekstualni dio nije sukladan prikazu na predmetnim skicama, niti je sukladan stanju na terenu, pa su predložili pozvati vještaka da u ovom dijelu napravi vještvo.

 

U pogledu nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, ističu kako zaključak vještaka o najpogodnijem dijelu dvorišta za nesmetano parkiranje ili izradu garaže, ispada iz kruga ovlasti vještaka građevinske struke i zadatka vještačenja zbog proste činjenice što je zaključak vještaka apsolutno nebitan za sporni pravni odnos. Vještvo je u jednom dijelu kontradiktorno jer vještak zaključuje da za garažu nije moguće dobiti građevinsku dozvolu, a istodobno zaključuje da bi najpogodnije za tužitelja bilo izgraditi garažu upravo na onom mjestu kako je opisano u vještvu.

 

Ono što je bitno iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke za ovaj postupak, očituje se u tome da je vještak izvršio identifikaciju dvije nekretnine, jedne koja je predmet spora, a to je čest.zem. …, koja odgovara kat.čest……, K.O.S….., i druga koja je označena kao čest.zgr….., koja odgovara kat.čest. ….., K.O. S, te iz toga proizlazi da se radi o dvjema nekretninama koje su samostalne, i koje imaju svoj različit status, s tim što se radi o nekretninama koje međusobno graniče. Ovom identifikacijom koja je ispravna, dokazano je još jednom da je zgrada označena kao čest.zgr. ….., K.O…….., koja odgovara kat.čest………, K.O. S., i po Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sukladno načelu jedinstvenosti nekretnine povezana sa zemljištem ispod zgrade u katastarskim granicama te nekretnine. Nekretnina označena kao čest.zem………., K.O. S….., koja odgovara kat.čest…………, K.O. S, samostalna je nekretnina koja ima svoj poseban pravni status i odvojena je od čestice zgrade.

 

Da je tako proizlazi i iz stanja upisa u zemljišnoj knjizi i upisa u posjedovnim listovima nadležnog katastra, jer su vlasništvo i posjed upisani:

-za nekretninu označenu kao čest.zgr., Z.U. K.O. S, odnosno kat.čest…., posjedovni list……. K.O. S…., i to u zemljišnoj knjizi kao samostalno-etažno vlasništvo s neodređenim suvlasničkim udjelima na posebnim dijelovima nekretnine kao samostalne uporabne cjeline koje su povezane sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i zemljištem ispod zgrade, odnosno u posjedovnom listu kao suposjed tužitelja za 1/5 dijela, te tuženika odnosno njihovih prednika za 4/5 dijela,

-za nekretninu označenu kao čest.zem……….., Z.U. …….., K.O. S…, koja odgovara kat.čest…….., posjedovni list ……….., K.O. S., uknjiženi su tuženici odnosno njihovi prednici za 1/1 dijela, što odgovara i upisu posjeda, pa je posve jasno da se radi o nekretninama koje su posebne samostalne nekretnine. Činjenica što se radi o susjednim nekretninama ne predstavlja osnovu za isticanje prava kojega tužitelj ističe.

 

Prema tome, radi se o nekretninama koje imaju svoje posebne statuse, a tužitelj nije pružio niti jedan dokaz na okolnosti da ima bilo kakvu osnovu za stjecanje bilo kakvih prava na nekretnini označenoj kao čest.zem………. K.O. S.

Stalni sudski vještak za geodeziju A. B. ing.geod., u dopuni vještva od 06.lipnja 2019.god., navodi da je na zahtjev suda izvršio ispravak skice lica mjesta broj 2 i tekstualnog opisa na način kako slijedi:

-dio čest.zem. ……… (dio kat.čest…..) definiran točkama 6-7-8-9-10-11-12-13-14-15-16-4-3-2-6 u površini od 178 m2- u naravi predstavlja prolaz,

- dio čest.zem. …. (dio kat.čest. ………….) definiran točkama 1-2-3-4-5-1 u površini od 23 m2-u naravi predstavlja dvorišni dio sa kominom,

- dio čest.zem. … (dio kat.čest…) u površini od 216 m2-u naravi predstavlja okućnicu i dva dijela pomoćna pomoćnog objekta,

- dio čest.zem. …. (dio kat.čest……..) u površini od 16 m2-u naravi predstavlja stepenice,

- čest.zgr……… (kat.čest……..) u površini od 195 m2- u naravi predstavlja objekt anagrafske oznake P. P. 5,

- dio čest.zem. ……….. (dio kat.čest…..) u površini od 18 m2- ostatak čestice

- dio čest.zem. …… (dio kat.čest………) u površini od 53 m2-u naravi predstavlja okućnicu i dio pomoćnog objekta.

 

Na raspravnom ročištu dana 31.siječnja 2020.god., tužitelj navodi kako sukladno odredbama Zakona o vlasništvu nad dijelovima zgrada koji je važio do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu 01.01.1997. god., svaki vlasnik posebnog dijela zgrade ima trajno pravo korištenja zemljišta koje služi redovnoj upotrebi zgrade, a koje pravo traje sve dok zgrada postoji. Već samom tom činjenicom navedeno pravo se stječe ipso iure. Svaki pravni posao suprotan tome, a osobito nakon 01.siječnja 1997. god., bi bio ništetan. O navedenom postoji čitav niz sudskih odluka VSRH, a primjera radi navode se tek neke, Gž-310/72 , Gž-3750/75, Gzz-4/70, Rev-365/77, Gž-1641/77, Gž-1204/80. U odnosu na navode tuženika pod 2 i pod 3 da nekretnina čest.zgr. …. i nekretnina čest.zem. ……. predstavljaju dvije zasebne potpuno odvojene nekretnine koje nisu u istom zk. ulošku, ističe  kako iz povijesnog zk. izvatka jasno proizlazi kako je predmetna čest.zem. ……. zk. rješenjem iz 1999. god., otpisana i prenesena iz Z.U……… u Z.U…….. Dakle, stupanjem na snagu izmjena i dopuna ZOVO-a dana 08.10.1991. god., vlasnik posebnog dijela zgrade, pa i na tuđem zemljištu (čl. 24 st. 1), stječe pravo vlasništva kako na zemljištu na kojem je zgrada sagrađena, tako i na zemljištu koje je neophodno za redovnu upotrebu zgrade.

 

Tužitelj u podnesku od 07.veljače 2020.god., navodi da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz odredaba Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (važio do 1.1.1997.), Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (stupio na snagu 8.10.1991.), te Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (stupio na snagu 1.1.1997.). Tužitelju kao vlasniku posebnog dijela zgrade pripada suvlasništvo zemljišta koje služi redovnoj upotrebi zgrade. To pravo je stečeno ipso iure, samom činjenicom postojanja zgrade i s trajanjem sve dok zgrada postoji, za vrijeme važenja Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada, koje pravo je stupanjem na snagu ZOVO-a (8.19.1991.) i kasnije ZV-a (1.1.1997.) pretvoreno u pravo suvlasništva zgrade.

 

Očevidom na licu mjesta i provedenim vještačenjem se može utvrditi da čest.zem. ….(kat.č…….) predstavlja zemljište za redovnu upotrebu stambene zgrade označene čest. zgr. …. (kat.č……... Nije sporno da predmetna zemljišna čestica nije zemljište na kojem je zgrada sagrađena, ali jest zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu zgrade. Na skici vještaka jasno proizlazi da tužitelj nema nikakvu mogućnost pristupa do/od svoje samostalne uporabne cjeline, osim preko zemljišta upisano suvlasništvo stranaka. Štoviše, skica vještaka potvrđuje da je samo stepenište tužitelja cijelim svojim obuhvatom van zgradne čestice, odnosno u cijelosti na zemljišnoj čestici gdje tužitelj nema upisanog suvlasničkog prava, čime je samim ulaskom kroz kapiju dvorišta „na tuđem“, te izlaskom kroz vrata svoga stana „na tuđem“. Osim što je to životno neodrživo, takva situacija je i pravno neodrživa temeljem načela jedinstva zgrade i zemljišta uspostavljenog odredbama ZV-a, odnosno s pravilom o obveznom tumačenju svih pravnih odnosa u skladu s načelom jedinstva nekretnine.

 

Sukladno čl.24.st.l. ZOVO-a osoba kola sagradi zgradu na tuđem zemljištu, osim vlasništva odnosno suvlasništva zgrade, stječe pravo vlasništva i na zemljištu na kojem je sagrađena zgrada, a i na zemljištu koje je neophodno za redovnu upotrebu zgrade. Da predmetna zemljišna čestica predstavlja zemljište za redovnu upotrebu zgradne čestice parnični sud je ovlašten odlučiti o tome kao o prethodnom pitanju.

 

S obzirom da je za očekivati da bi i u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva, tuženici odbili s tužiteljem zaključiti suvlasnički ugovor o međusobnoj podjeli suvlasničke stvari odnosno o načinu uređenja korištenja i/ili izvršavanja svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede predmetnog zemljišta/okućnice, tužitelj postavlja zahtjev radi zaštite od drugih suvlasnika sukladno odredbi čl. 42. ZV-a u svezi čl. 46. ZV-a, a sve prema provedenim vještačenjima vještaka geodetske i vještaka građevinske struke koji su utvrdili realni dio zemljišta koji bi bio najpogodniji za parkiranje tužiteljevog vozila odnosno najmanje tegotno za ostale suvlasnike.

 

Pritom se ističe kako je na Skici vještaka geodeta A. B.. ljubičastom bojom prikazan dio „dvorišni dio sa kaminom", unatrag nekoliko godina taj je prostor preuređen, a prethodno je bio korišten kao parking. Jednako tako na skici je prikazana i čest.zgr. …., u zemljišnoj knjizi označena kao garaža, pomoćna zgrada koja je prije bila garaža i kojoj se pristupalo sa istočne strane (ružičasto bojom prikazani zemljani plato), a ispred koje je bilo i parkirno mjesto.

 

Slijedom navedenog, tužitelj navodi da uređuje se tužbeni zahtjev pod točkom I izreke na način da se postavlja glavni tužbeni zahtjev (točka I) kako slijedi:

 

Tužitelju kao suvlasniku zgrade sagrađene na č.zgr….. (kat. čest……..), upisane u Z. U……. i etažnom vlasniku za cijelo stana i potkrovlja (2. etaže, nadograđeni 1. (prvi) kat, orijentacije zapad što predstavlja stan ukupne površine 70 m2 i 3. etaže potkrovlja u površini od 70 m2, što predstavlja sporednu prostoriju u zgradi sagrađenoj na čest.zgr…. (kat.čest. …), označene kao IV. zk tijelo, č.zgr. …….., a upisane u Z. U. ……. KO. S….), pripada pravo suvlasništva u odgovarajućem suvlasničkom dijelu razmjerno veličini posebnih dijelova zgrade u njegovom vlasništvu u odnosu na cijelu zgradu, a najmanje za 1/5 dijela, na čest.zem. ………, dvor, površine 640 m2 upisane u Z.U……. K.O. S. kao zemljištu koje služi redovnoj upotrebi zgrade sagrađene na č.zgr…… (kat.čest……) K.O. S., te su tuženici dužni dopustiti parkiranje tužiteljevog motornog vozila na dijelu čest.zem…….., dvor, površine 640 m2, upisane u Z.U….., K.O. S., u roku od 15 dana, koji dio je prikazan na Skici lica mjesta br.2. vještaka A. B. ing.geod. od 6.lipnja 2019., koja Skica predstavlja sastavni dio ove Presude, i to dio definiran točkama 18-19-20-12-11-10-9-17-18 u površini od 178 m2, u naravi predstavlja travnjak sa zasađenim stablima i betonsku stazu.

 

Nadalje navodi da ukoliko sud nađe da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan, dosadašnji tužbeni zahtjev postaje podredni tužbeni zahtjev kako slijedi:

 

Tužitelju kao suvlasniku zgrade sagrađene na č.zgr. …. (kat.čest………..), upisane u Z. U……… i etažnom vlasniku za cijelo stana i potkrovlja (2. etaže, nadograđeni I. (prvi) kat, orijentacije zapad što predstavlja stan ukupne površine 70 m2 i 3. etaže potkrovlja u površini od 70 m2, što predstavlja sporednu prostoriju u zgradi sagrađenoj na čest.zgr. …..(kat.čest. ……..), označene kao IV. zk tijelo, č.zgr. …., a upisane u Z.U. ….. KO. S.), pripada pravo suvlasništva u odgovarajućem suvlasničkom dijelu razmjerno veličini posebnih dijelova zgrade u njegovom vlasništvu u odnosu na cijelu zgradu, a najmanje za 1/5 dijela, na čest.zem. …….., dvor, površine 640 m2 upisane u Z.U…….. K.O. S. kao zemljištu koje služi redovnoj upotrebi zgrade sagrađene na č.zgr… (kat.čest…..) KO. S., te su tuženici dužni dopustiti parkiranje tužiteljevog motornog vozila na slobodnom dijelu čest.zem………, dvor, površine 640 m2, upisane u Z.U………., K.O. S., u roku od 15 dana.

 

Tužitelj navodi da točke II i III u glavnom i u podrednom tužbenom zahtjevu ostaju neizmijenjene.

 

Ukoliko sud smatra potrebnim, a imajući u vidu da su stranke na prethodnom ročištu obaviještene o smrti S. V. (prodavatelja/prednika tužitelja), predlažio je službenim putem zatražiti smrtni list odnosno rješenje o nasljeđivanju kako bi se eventualno kao svjedoci mogli saslušati njegovi nasljednici koji bi mogli imati relevantna saznanja. No, drži da se u ovoj pravnoj stvari radi o pravnom pitanju i svakako ustraje u cijelosti u postavljenom glavnom (točke I, II. i III.) i podrednom (točke I,, II. i III.) tužbenom zahtjevu.

 

Na raspravnom ročištu dana 20. veljače 2020. god., tužena pod 1 navodi da se protivi se preinaci tužbe izvršenoj podneskom tužitelja od 07.02.2020. godine. U vezi s dokaznim prijedlogom tužitelja da se kao svjedoci saslušaju nasljednici pok. S. V. ističe kako nasljednici ne moraju nužno imati jednaka saznanja kao ostavitelj, a sve i da imaju saznanja o predmetu ovoga postupka, tužitelj je iste već tijekom pripremnog postupka mogao i morao predložiti kao svjedoke neovisno o ostaviteljevoj smrti, pa budući da ih nije predložio tužitelj je prekludiran u smislu čl. 299 ZPP-a to učiniti u ovoj fazi postupka. Isto tako nije na sudu da pribavlja isprave s kojima bi tužitelj mogao saznati za potencijalne svjedoke. Nadalje  ističe kako je tužitelj u krivu kako je parnični sud ovlašten utvrditi zemljište nužno za redovitu uporabu građevine. Naime, navedeno uopće ne ide u sudsku nadležnost, pa o tome sud ne može odlučivati niti kao prethodno pitanje. Upravo suprotno, za to su nadležna isključivo tijela jedinica lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Grada S.. Pored svega toga, sve i da je sud nadležan a nije, valjalo bi primijeniti odredbe čl. 157-159 Zakona o prostornom uređenju i prema tome utvrditi činjenice za utvrđenje kojih je potrebno izvesti točno  određene dokaze koje tužitelj nije niti predložio.

 

Nadalje nvaodi da iz tužbenih zahtjeva i tužiteljevih navoda uopće, nedvojbeno proizlazi kako tužitelju nije cilj da se utvrdi zemljište nužno za redovitu uporabu zgrade, upravo suprotno, stvarajući privid da mu je to cilj želi da ga se kao vlasnika posebnog dijela zgrade sagrađenog na jednom zemljištu presudom utvrdi suvlasnikom druge katastarske čestice, i to one koja ni u čemu ne služi redovitoj uporabi cjeline zgrade u kojoj se tužiteljev stan nalazi, koja doduše jest dvorište ali ne dvorište koje služi tužiteljevom stanu. U suštini tužitelj zahtjeva privatni parking na tuđem zemljištu, a za što prema mišljenju tužene pod 1 ne postoji nikakav pravni osnov, a da je tome tako potvrđuje i odluka VSRH Rev-x-457/2015 od 19.09.2015. god., koju prilaže u spis.

 

Tuženici pod 2 i pod 3 na istom ročištu navode da pozicija na kojoj tužitelj pretendira parkirati bez valjane osnove, bez obzira što takav zahtjev nije dopušten, u naravi predstavlja vrt i travnjak koji nema nikakve veze sa zgradom u kojoj se nalazi tužiteljev posebni, etažni dio. Što se tiče materijalno - pravnog pitanja, s tim u vezi tužitelj se pozivao na stariju sudsku praksu, dok su tuženici uputili na primjenu obvezujućeg stajališta kao izvora prava iz citirane odluke Ustavnog suda, te na recentnu praksu nakon donošenja te odluke.

 

Tužitelj na istom ročištu navodi da se konkretnoj preinaci tužbe tuženici ne mogu protiviti, s obzirom da je glavni tužbeni zahtjev preciziran temeljem provedenih vještačenja. U odnosu na navod tuženika pod 1 kako bi tužitelj bio prekludiran u predlaganju saslušanja nasljednika pok. S. V., ističe kako je smrt predloženog svjedoka S. V. okolnost koja je nastala nakon zaključenja prethodnog postupka,  te predstavlja iznimku iz citiranog čl. 299 ZPP-a. Nadalje ističe da iz izlaganja tužene pod 1 proizlazi bi da se ne razumije institut prethodnog pitanja. S obzirom da upravno tijelo o konkretnom pitanju nije odlučivalo, parnični sud o ovom pitanju može rješavati i postoji čitav niz pravomoćnih sudskih odluka u kojima je parnični sud odlučio o ovim i o sličnim pitanjima koji se inače rješavaju u upravnom postupku. Tek u slučaju da je upravno tijelo to pitanje riješilo, parnični sud bi bio vezan takvim rješenjem.

 

Tužena pod 4 u podnesku od 18. veljače 2020.g., navodi da se protivi glavnom i podrednom tužbenom zahtjevu jer su isti neodređeni i neosnovani. Naime, tužitelj ni nakon 5 godina vođenja ovog postupka nije naveo osnov stjecanja suvlasništva čest. zem. 6203/4 K.O. S..

 

Navodi da je prednik tužitelja Vrdoljak Stipe sa prednikom tuženika pod 2 i pod 3 D. B., dana 18. prosinca 1996.g., zaključio K. ugovor prema kojem je B. D. prodao V. S. pravo nadogradnje na ½ dijela zgrade, označene kao čest. zem. 4… Z.U. ….K.O. S…., i to nad zapadnom polovinom zgrade. V. S. s tužiteljem sklapa ugovor o kupoprodaji dana 28. studenog 1995.god. kojim tužitelj kupuje ½ nadogradnje izvršene u grubim radovima na I. katu zgrade označene kao čest. zgr. …., Z.U….., K.O. S…., da bi istog dana sačinili Anex označenog ugovora koji V. S. dodatno tužitelju prodaje prostor za parkiranje vozila unutar građevinske parcele, te da na istoj može sagraditi jednu garažu, s tim da se u Anexu ugovora ne spominje čest. zem. ……, K.O. S. već samo čest. zgr….

 

Budući da je B. D. prednik tužitelja V. S. prodao samo pravo nadogradnje na čest. zgr. …., K.O. S…, to V. S. nije mogao na tužitelja prenijeti više prava nego što ih je imao. Neosnovano se tužitelj poziva na odredbu čl. 24 st. 1 ZOVO-a, a koji glasi: "Osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu na zemljištu na kojem drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva i na zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu tog građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio", jer se nikako ne može primijeniti na konkretan slučaj.

 

Člancima 42 i 46 ZV-a reguliraju se prava suvlasnika glede prava na suposjed stvari i prava suvlasnika da svojim suvlasnicima postavlja zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. U tijeku postupka ni iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da je tužitelj suvlasnik čest. zem. ………, Z.U. ……… K.O. S…., već su stvarni i zemljišno knjižni suvlasnici tuženici pod 1-4, pa u odnosu na njih tužitelj nema prava na suposjed predmetnog zemljišta, u naravi dvora koji nikako ne može biti označen kao zemljište koje služi za redovitu upotrebu zgrade sagrađene na čest. zgr. ………, Z.U. ………., K.O. S., jer je to posebna čestica koja se nalazi u sasvim drugom Z.U.

 

Navodi da se protivi prijedlogu tužitelja da se službenim putem zatraži smrtni list za V. S., te rješenje o nasljeđivanju, a kako bi se ev. kao svjedoci mogli saslušati njegovi nasljednici koji bi mogli imati relevantna saznanja. S obzirom na izvedene dokaze, priložene ugovore, saslušanja u svojstvu svjedoka odvj. Z. R., koji je sastavljao ugovore o kupoprodaji između V. S. i tužitelja prijedlog se ukazuje sasvim suvišnim i nepotrebnim. Nema daljnjih dokaznih prijedloga te predlaže zaključenje glavne rasprave.

 

Stranke su zatražile parnični trošak.

 

Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Ugovora o kupoprodaji od 28. studenog 1995.god., Ugovora o dopunama ugovora o kupoprodaji od 28. studenog 1995.god., Uvjerenja općine S., Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo, imovinsko-pravne i stambene poslove, Kl. …………..-MR, Ur.br. ………. od 07. prosinca 1990.god., Prijedloga uvjeta uređenja prostora općine S..., Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo, imovinsko-pravne i stambene poslove, Kl.  od 07. prosinca 1990.god., Prijedloga uvjeta uređenja prostora skupštine općine Izvršno vijeće br. ..... od 26. lipnja 1984.god., Preris katastarskog plana od 12. lipnja 1984.god., Kupoprodajnog ugovora od 18. prosinca 1986.god., Prerisa katastarskog plana od 26. kolovoza 2002.god., prikaza ZK uloška ovog suda – neslužbena kopija sa stanjem na dan 30.06.2015.god., prikaza ZK uloška ovog suda – neslužbena kopija sa stanjem na dan 30.08.2015.god., Ugovora o diobi i uređenju korištenja zemljišta od 30. srpnja 1986.god., Ugovora o diobi zgrade i uređenju korištenja zemljišta od 25. lipnja 1987.god., Izvatka iz matice vjenčanih Matičnog ureda S... od......god., dvije fotografije, Građevinske dozvole općine S..., Općinski komitet za urbanizam, građevinarstvo, imovinsko-pravne, stambene i komunalne poslove, Odjel za urbanizam i građevinarstvo, Odsjek za građevinarstvo br..................od 04.06.1987.god., med. dokumentacije tužene pod 2, nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke, stalnog sudskog vještaka za geodeziju A.B., ing. geod. od 06. prosinca 2017.god., presudu ovog suda posl. br. IIP-1809/88 od 30. listopada 1989.g., Izjave M. M. od 08.10.1991.god., Zaključka Ureda za katastarsko-geodetske poslove Kl. UP- Ur.br........ od 10. veljače 2000.god., Povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za Z.U. ... K.O..... Vještačkog nalaza sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina M. T., dipl. inž. građ. od 21. lipnja 2018.god., Dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju A. B., ing. geod. od 06. lipnja 2019.god., presude Okružnog suda u S. posl. br. P-74/64-29 od 22. svibnja 1967.god., Rješenja Vrhovnog suda RH br. Rev-x 457/15-2 od 29. rujna 2015.god., spisa predmeta ovog suda posl. br. IIP-536/92 i IIP-1315/90 te je izveo dokaz saslušanjem tužitelja, tužene pod 1 tužene pod 2 i tuženika pod 3 na raspravnom ročištu od 09. veljače 2017.god., saslušanjem svjedoka Z. R. i saslušanjem tužene pod 4 na raspravnom ročištu dana 30. ožujka 2017.god., te očevidom na licu mjesta dana 08. rujna 2017. godine.

 

Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbi čl. 9 st. 1, st. 3 i st. 6  ZV-a, da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina. Što je na površini zemlje, iznad ili ispod nje izgrađeno, a namijenjeno je da tamo trajno ostane, ili je u nekretninu ugrađeno, njoj dograđeno, na njoj nadograđeno ili bilo kako drukčije s njom trajno spojeno, dio je te nekretnine, sve dok se od nje ne odvoji. No, nisu dijelovi zemljišta one zgrade i drugo što je s njom spojeno samo radi neke prolazne namjene. Prava koja postoje u korist neke nekretnine, smatraju se pripadnošću te nekretnine.

 

U odredbi čl. 388 st. 2 ZV-a. propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci, i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona, prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

U odredbi čl. 389 st. 1 ZV-a, propisano je da se stupanjem na snagu ovog Zakona ne dira u postojeće odnose vlasnika, odnosno suvlasnika stvari, s jedne, te osoba koje su na valjanom pravnom temelju i na valjani način stekle prava glede tih stvari, s druge strane.

 

Pregledom priloženog Kupoprodajnog ugovora koji je sklopljen između pravnog prednika tuženika B. D., kao prodavatelje i pravnog prednika tužitelja V. S. kao kupca, dana 18. prosinca 1986. god., utvrđeno je da je predmet kupoprodaje bilo pravo nadogradnje na ½ dijela postojeće zgrade (zapadna polovine zgrade) označene kao čest. zgr. ..., Z.U....., K. O. ....., anagrafske oznake ..............  Stranke su složene da će ulaz na nadograđeni kat biti preko vanjskih stepenica zajednički za obje stranke, te da prostor nad kojim kupac stječe pravo nadogradnje iznosi cca. 70 m2. Stranke su složne i da se danas postojeći krov premješta  iznad kata  koji će biti nadograđen.

 

Između pravnog prednika tužitelja S. V. kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, dana 28. studenog 1995. godine je sklopljen priloženi Ugovor o Kupoprodaji, a čijim preglednom je utvrđeno da je predmet kupoprodaje bio ½ dijela nadogradnje izvršene u grubim građevnim radovima na prvom katu zgrade označene kao čest. zgr............, Z.U.............., K.O. S.........., i to baš zapadni dio nadogradnje, koja ½ iznosi oko 70 m2, i zapadni dio potkrovlja također u grubim građevnim radovima, koje se nalazi točno iznad pobliže opisane nadogradnje na prvom katu.

 

Istoga dana je između pravnog prednika tužitelja S. V. kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, sklopljen priloženi Ugovor o dopunama ugovora o kupoprodaji od 28. studenog 1995. god., (Anex broj I.) u kojem stranke između ostalog navode da sukladno dogovoru između bivšeg vlasnika zgrade i prodavatelja S. V., te sukladno uvjetima uređenja prostora, prodavatelj ima pravo na prostor za parkiranje svoga vozila unutar građevinske parcele, kao i da ima pravo na izgradnju jedne garaže na navedenoj građevnoj parceli, obzirom da su uvjeti uređenja prostora predvidjeli izgradnju garaže za dva osobna vozila (čl. 2 stavak b). Ovim ugovorom-anexom I. prodavatelj izričito izjavljuje da prenosi na tužitelja kao kupca sva njegova prava taksativno navedena u čl. 2 st. 1 pod A,B,C, D i E ovog ugovora, kao i sva ev. druga nespomenuta prava koja je prodavatelj stekao temeljem ugovora, urbanističkih uvjeta, odnosno pravomoćnih presuda koje su prethodnih godina vođene između njega i bivšeg vlasnika zgrade, odnosno njegovog nasljednika.

 

Tužitelj tijekom postupka ničim ne dokazuje da je između pravnog prednika tuženika pok. B. D. i pravnog prednika tužitelja pok. V. S., postojao dogovor da prodavatelj ima pravo na prostor za parkiranje svoga vozila unutar građevinske parcele, kao i da ima pravo na izgradnju jedne garaže na navedenoj građevnoj parceli, obzirom da su uvjeti uređenja prostora predvidjeli izgradnju garaže za dva osobna vozila, a kako se navodi u odredbi čl. 2 stavak b sklopljenog Ugovora o dopunama ugovora o kupoprodaji od 28. studenog 1995. god., (Anex broj I.).

 

Slijedom navedenog, tuženici pod 2 i pod 3 tijekom postupka osnovano ističu da je posve jasno da je prednik tuženika D. B. kao prodavatelj, prodao predniku tužitelja S. V. kao kupcu, samo pravo nadogradnje na čest. zgr........, Z.U..........., K.O. S......, kao što je jasno da je S. V., kao prodavatelj prodao tužitelju nadogradnju u grubim građevinskim radovima na čest. zgr......, Z.U.............., K.O. S......., pa prema tome nije ni mogao na tužitelja prenijeti više prava nego što ih je sam imao. Dakle, tužiteljev prednik pok. S. V. je na tužitelja mogao prenijeti smo onoliko prava koliko ih je imao, a budući da isti nije imao nikakvih stvarnih prava na čest. zem........, Z.U...., K.O. S......, nije ih mogao prenijeti na tužitelja. U konkretnom slučaju je njihov prednik kao prodavatelj prodao posebni dio nekretnine čest. zgr. ..., Z.U. ............, K.O. S...... i pravo nadogradnje tužiteljevu predniku, te je ovaj izvršio nadogradnju koju je potom prodao tužitelju.

 

Osnovano tuženici pod 2 i pod 3 tijekom postupka ističu i to da se je vlasništvo moglo stjecati i stječe sukladno pozitivnom materijalnom pravnom propisu koji je na snazi, i u primjeni bio u trenutku stjecanja, a u konkretnom slučaju, kako u trenutku stjecanja od strane tužitelja, tako ni u trenutku stjecanja od strane njegovog prednika S. V., Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV) nije bio na snazi ni u primjeni, pa tako u trenutku kada je tužitelj stjecao vlasništvo posebnog dijela nekretnine čest. zgr. ......., Z.U..........., K.O. S........, nije u primjeni bilo ni načelo jedinstvenosti nekretnine, obzirom da je on pravni posao sklopio 28. studenog 1995.god., kada je u primjeni bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (ZOVO).

 

Citiranim odredbama čl. 9 ZV-a, precizno je definirano što čini pojedinačnu nekretninu (zemljišna čestica/e jednog zk. tijela), pa je sasvim jasno da tuženici pod 2 i pod 3 tijekom postupka osnovano ističu i to da je nekretnina označena kao čest. zgr. .........., ZU ..........., K.O. S., u naravi stambena zgrada na adresi u S., na kojoj tužitelj ima pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine, posve različita od predmetne nekretnine označene kao čest. zem.............., K.O. S........., u naravi dvorišta, koja je upisana u posve drugom zemljišnoknjižnom ulošku i to Z.U............. K.O. S................

 

Pravni prednik tuženika i tuženici pod 1 – pod 4 su stekli isključivo pravo vlasništva predmetne nekretnine označene kao čest. zem.............., Z.U. ......, K.O. S.naravi dvorišta stambene zgrade na adresi u S....., sukladno važećim pravnim propisima u razdoblju prije stupanja na snagu ZV-a, i uvedenog načela jedinstvenosti nekretnine. Štoviše, pravni prednici tuženika i tuženici su u istom razdoblju prije stupanja na snagu ZV-a, izvršili i materijalnu diobu predmetne nekretnina podijelivši je na dva realna dijela, od kojih jedan dio koriste tuženici pod 1 i pod 4, a drugi koriste tuženici pod 2 i pod 3.

 

U odredbi čl. 366 ZV-a, propisano je da od dana stupanja na snagu tog Zakona pravni poslovi koji su suprotni načelu jedinstvenosti nekretnine ne proizvode pravne učinke. Međutim, ZV ne sadržava odredbu koja bi propisivala da njegovim stupanjem na snagu prestaju proizvoditi pravne učinke pravni poslovi sklopljeni suprotno načelu jedinstvenosti nekretnine u razdoblju do dana njegovog stupanja na snagu. Točnije, stupanje na snagu ZV-a i uspostava načela jedinstvenosti nekretnine, ne dira i ne može dirati u postojeće odnose tuženika pod 1 – pod 4 kao isključivih vlasnika predmetne nekretnine označene kao čest. zem. .........., Z.U. ............, K.O. S........, u naravi dvorišta stambene zgrade na adresi u S........, ................ Svako drugačije pravno stajalište bi proizvodilo prave učinke nezakonitog izvlaštenja tuženika pod 1 – pod 4 kao isključivih vlasnika predmetne nekretnine koji su vlasništvo stekli temeljem valjanog pravnog osnova na temelju važećih zakonskih propisa u razdoblju prije stupanja na snagu ZV-a. 

 

Osim toga, nema nikakve dvojbe da je tužitelj prilikom nadogradnje predmetne stambene zgrade, odnosno stjecanja vlasništva posebnog dijela predmetne stambene zgrade, znao i mogao znati da gradi na tuđem zemljištu, a sve kada se imaju u vidu nesporne odredbe priloženog Kupoprodajnog ugovora koji je sklopljen između pravnog prednika tuženika B. D., kao prodavatelje i pravnog prednika tužitelja V. S. kao kupca, dana 18. prosinca 1986. god.,  priloženog Ugovora o Kupoprodaji od 28. studenog 1995. god., i priloženog Ugovora o dopunama ugovora o kupoprodaji od 28. studenog 1995. god., (Anex broj I.), pa u konkretnom slučaju ne mogu biti ispunjene niti zakonske pretpostavke stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine od strane tužitelja propisane odredbom čl. 24 ZOVO-a,  na koju se tužitelj poziva tijekom postupka. 

 

Tužitelj osim toga u stranačkom iskazu nedvojbeno navodi da tužena pod 1 i pod 4  imaju odvojeni dio dvorišta, te niti ne ulaze na istu kapiju s njima. Iste imaju i zasebne ulaze u stan. Od sklapanja kupoprodajnog ugovora i od kada je tu počeo živjeti, sporni dvor je bio podijeljen između susjeda. Navodi da dio dvora gledano prema gradu pripada tuženoj pod 1 i pod 4, te da je zid napravljen između onoga što koriste obitelji tuženica pod 1 i pod 4 i ove druge strane. Izričito tvrdi da se njegov zahtjev ne odnosi i na dio dvorišta koji koriste tužena pod 1 i pod 4. Na ovaj dio dvorišta nije nikada niti ulazio. Poznato mu je da nije uknjižen na dio dvora, a kada je počeo koristiti stan pristupao je samo pješke, a vozilo je parkirao na ulici.

 

Kada se imaju u vidu naprijed navedene izjave tužitelja, nije jasno čemu predmetna tužba spram tuženika pod 1 i pod 4.

 

Sve da je tužitelj nadogradnjom predmetne stambene zgrade označene kao čest. zgr. ..........., ZU K.O. S., i stekao u vlasništvo odgovarajući suvlasnički dio predmetne nekretnine – dvorišta, označenog kao čest. zem...., Z.U......., K.O. S., tužitelju je za promjenu namjene predmetne nekretnine – dvorišta izgradnjom parkirnih mjesta i garaže (poslovi izvanredne uprave) neophodna suglasnost ostalih suvlasnika, koje u konkretnom slučaju tužitelj nema, a niti je istu suglasnost moguće ishoditi sudskom odlukom jer nitko ne može prisiliti suvlasnika pojedine nekretnine na davanje ovakve suglasnosti.

 

Tužitelj je u konkretnom slučaju nakon nadogradnje predmetne stambene zgrade u posjedu služnosti prolaza pješice dijelom predmetnog dvorišta u vlasništvu tuženika pod 2 i pod 3, i to od ulaza u dvorište sa glavne ulice do vanjskog stepeništa koje služi ulazu u nadograđeni stan u vlasništvu tužitelja.  

 

Slijedom svega navedenog, razvidno je da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke stjecanja odgovarajućeg suvlasničkog dijela predmetne nekretnine označene kao čest. zem. .......... Z.U. ..........., K.O. S...., u naravi dvorišta stambene zgrade u S., i to nadogradnjom zgrade od strane tužitelja, pa su glavni tužbeni zahtjev i podredni tužbeni zahtjev odbijeni u cijelosti kao neosnovani, te donijeta odluka kao u izreci presude. 

 

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st.1. i 155 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Tuženiku pod 1 su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za pristup na sedam ročišta po 100 bod., pristup na jedno ročište 50 bod., pristup na očevid 100 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 2.125,00 kn, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku pod 1 su priznati i troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 675,00 kn, sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 53/19).  

 

Tuženicima pod 2 i pod 3 su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav odgovora na tužbu 110 bod., pristup na sedam ročišta po 110 bod., pristup na jedno ročište 55 bod., pristup na očevid 110 bod., sastav tri podneska po 110 bod., sve uz povišenje tarifnih stavki od 10 % za zastupanje većeg broja osoba, a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 3.437,50 kn, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženicima pod 2 i pod 3 su priznati i troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 675,00 kn, sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 53/19). 

 

Tuženiku pod 4 su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za pristup na jedno ročište 100 bod., sastav jednog podneska 50 bod., sastav jednog podneska 100 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 625,00 kn, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku pod 4 su priznati i troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 675,00 kn, sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 53/19).  

 

 

                            U Splitu, 06.ožujka 2020.godine

 

                                                                                                            S U D A C

 

                                                                                                                 Živomir Topić

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

 

 

DNA:   -pun. tužitelja

           -pun. tuženika pod 1

              -pun. tuženika pod 2 i pod 3

              -pun. tuženika pod 4