Baza je ažurirana 02.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
1
P. 2802/18
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P. 2802/18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 V. M. iz S., OIB: … i tužitelja ad. 2 S. M. iz S., M. šetalište 46, OIB: ..., oboje zastupani po Z. odvjetničkom uredu P. J. i J. P., S., protiv tuženika H. A. R. H., društvo za financiranje d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po pun. D. R., odvj. u S., radi brisanja založnog prava, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. siječnja 2020. godine u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 6. ožujka 2020. godine,
p r e s u d i o j e
Obrazloženje
Dana 6.lipnja 2018.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je ugovorom o kupoprodaji društvo M&F. G. prodalo, a tužitelji kupili svaki za po ½ dijela stana u zgradi sagrađenoj na čest.zem.5275/1, ZU 19824, k.o. S., položen na drugom katu, oznake C-12, površine 57,30 m2. Prema Potvrdi izdanoj od strane prodavatelja dana 18.veljače 2010.godine kupci da su podmirili cjelokupni iznos kupoprodajne cijene te da im je tom Potvrdom ispuštena dozvola za uknjižbu, tužitelji da su se uknjižili kao suvlasnici predmeta kupoprodaje. Društvo H.-L. K. d.o.o. kao zajmodavac da je sklopilo sa društvom M&F. G. d.o.o. kao zajmoprimcem Ugovor o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnina od 1.lipnja 2006.godine. Radi osiguranja tražbine po tom Ugovoru od 2.590.359,70 kn odnosno protuvrijednost od CHF 555.729,98, uvećano za kamate u ukupnom iznosu od 463.099,91 u protuvrijednosti CHF 99.352,42, društvo H.-L. da je sa društvom M&F. G. zaključilo Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 1.lipnja 2006.godine i to na čest.zem.5275/1, 5280/1 i 5275/7 sve ZU 4395 k.o. S., ovaj zalog da je uknjižen pod brojem Z-7987/06. Ova dva društva da su dana 31.srpnja 2006.godine zaključili i Ugovor o namjenskom zajmu, radi osiguranja tražbine po istom od 10.390.472,39 kn odnosno protuvrijednost od CHF 2.250.420,91 kn uvećano za kamate u ukupnom iznosu od 1.931.951,92 kn u protuvrijednosti CHF 418.431,89, isti da su zaključili i Sporazum radi osiguravanja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini dana 31.srpnja 2006.godine i to na čest.zem.5279/1 ZU 18032, čest.zem.5257/1, čest.zem.5257/7 i 5280/1, ZU 18435 sve k.o. S.. Navedeni zalog da je uknjižen pod brojem Z-10341/06. H.-L. K. d.o.o. da je promijenilo tvrtku koja sada glasi H. A. R. H., društvo za financiranje d.o.o.. Izgradnjom zgrade i etažiranjem stanova navedena založna prava da su teretila stanove pa tako i stan koji su kupili tužitelji. H.-L. K. d.o.o. da je dostavio M&F. G. d.o.o. Pismo namjere za brisanjem založnog prava na nekretninama od 23.lipnja 2008.godine. Tim pismom namjere to društvo da se obvezuje izdati brisovno očitovanje radi brisanja založnih prava upisanih rješenjima ovog suda broj Z-7987/06, Z-10341/06, Z-10342/06, radi osiguranja novčanih tražbina prema Ugovorima o namjenskom zajmu, u tom Pismu namjere da stoji da će se brisovno očitovanje deponirati kod javnog bilježnika J. M. Š. iz S., te izdati pismeno odobrenje za preuzimanje istog, nakon izvršnih uplata iznosa prema tablici za pojedine stanove koji budu izgrađeni u stambenoj zgradi na predmetnim česticama u korist žiro-računa H.-L. K.. Tako da je za stan C12 kojeg su kupili tužitelji predviđeno da od vrijednosti tog stana H.-L. treba biti uplaćeno 18.639,46 € da bi sa tog stana bilo brisano založno pravo. Pismom namjere osiguranje ukupnog zajma kojeg je H.-L. dao društvu M&F. G. da je podijeljeno na stanove i poslovne prostore tako da je u ukupnosti bio osiguran cijeli zajam. Pred ovim sudom u tijeku da je postupak pod brojem P.4859/16 u pravnoj stvari tužitelja D. B. protiv istog tuženika radi brisanja založenog prava na stanu u zgradi sagrađenoj na istoj čestici, pozivom na obvezu koje je društvo H.-L. preuzelo Pismom namjere za brisanjem založnog prava na nekretninama od 23.lipnja 2008.godine, u tom predmetu da je proveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije M. T., u njenom vještvu da se navodi da je društvo M&F. G. d.o.o. na račun društvu H.-L. K. za 62 stambena prostora prema Pismu namjere trebalo uplatiti 1.790.979,47 €, da je uplatilo 1.978.610,06 € ili za 187.630,59 € više. Tužitelji V. i S. M. da su pred istim sudom pokrenuli postupak koji se vodio pod brojem P.9438/15 protiv istog tuženika radi brisanja zaloga, tužitelji da su povukli tužbu u tom predmetu, prije povlačenja tužbe da je i u tom predmetu proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku M. T. koja je dala mišljenje istovjetno onom u predmetu P.4859/16. S obzirom na to tužitelji da su uputili tuženiku dopis od 7.srpnja 2015.godine kojim zahtijevaju da im tuženik izda brisovno očitovanje radi brisanja zaloga na stanu u njihovom vlasništvu. Navode da je nesporno da su oni kupili predmetni stan, platili u cijelosti kupoprodajnu cijenu te se uknjižili kao vlasnici. Kako su sredstva uplaćena društvu H.-L. od strane društva M&F. G. apsolutno dostatna u smislu pokrića uplate iznosa od 18.639,46 € u protuvrijednosti kuna za koji iznos je po tablici kao sastavnom dijelu Pisma namjere bio opterećen predmetni stan, to da je bila obveza tuženika, prihvaćena Pismom namjere, da tužiteljima izda brisovno očitovanje i njihov stan oslobodi od tereta. Tuženik na dopis da nije odgovorio niti izdao brisovno očitovanje. Ugovorom o ustupu – prijenosu tražbine od 23.svibnja 2017.godine tuženik kao cedent da je novčanu tražbinu prema društvu M&F. G. kao dužnika iz ugovora o zajmu za izgradnju nekretnine te aneksa istome, prenijela na društvu A. d.o.o. kao cesionara (ranije tuženika ad.1). Tim ugovorom ugovorne stranke utvrđuju da je radi osiguranja tražbine u korist cedenta zasnovano založno pravo upisano u zemljišnim knjigama ovog suda, pored ostalih nekretnina i na suvlasničkom dijelu od 58/4457, etažno vlasništvo E-57, povezano sa cjelinom stana oznake C12, na etaži 2.kata u suvlasništvu tužitelja ad.1 i ad.2, svaki za po ½ dijela. Društvo A. d.o.o. temeljem tog ugovora da je podnio sudu prijedlog za upis prijenosa hipoteke i hipotekarne tražbine, predmet da je kod ovog suda zabilježen pod brojem Z-19978/2017. Radi navedenog tužitelji prema tuženiku – tada tuženiku ad.2 i društvu A. d.o.o. – tada tuženiku ad.1 postavljaju zahtjev kojim traže utvrđenje da je prestalo pravo zaloga upisano kod ovog suda pod broje Z-10341/06 i Z-7987/06, ujedno potražuju naknadu parničnog troška od tuženika.
U svom odgovoru na tužbu tuženik, tada tuženik ad.2 navodi da priznaje tužbeni zahtjev pod tč.II. s obzirom da je tražbina po navedenom ugovoru ispunjena u cijelosti od strane dužnika, slijedom čega je i prestalo založno pravo upisano pod istim poslovnim brojem. Protivi se preostalom zahtjevu tužitelja, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na ovog tuženika, sami tužitelji da u tužbi ističu da je temeljem Ugovora o ustupu – prijenosu tražbine od 23.svibnja 2017.godine tražbina iz Ugovora o namjenskom zajmu za izgradnju nekretnine od 31.srpnja 2006.godine te hipoteka kojima je ista osigurana prenesena na društvo A. d.o.o. – ranijeg tuženika ad.1 kao novog hipotekarnog vjerovnika. Dakle, tuženik ad.2 da više nije ovlaštenik stvarnoga prava – založnog prava pa da isti i ne može udovoljiti tužbenom zahtjevu. Tužbenim zahtjevom da se zahtijeva utvrđenje da je prestalo pravo zaloga upisano pod brojem Z-10341/06 radi osiguranja tražbine po Ugovoru o namjenskom zajmu za izgradnju nekretnine. Između ostalog, založno pravo da može prestati – prestankom osigurane tražbine, s obzirom da osigurana tražbina nije prestala postojati, što dužnik M&F. G. nije osporio u predstečajnom postupku koji je nad istim proveden 2015.godine, predmetno založno pravo nije prestalo pa da se tužbeni zahtjev na utvrđenje da je isto založno pravo prestalo ukazuje posve neosnovanim. Izdavanjem Pisma namjere, sve i da su se uvjeti za izdavanje brisovne izjave za predmetni stan oznake C12 i ispunili, što se ovdje osporava, založno pravo da ne bi prestalo, već da bi dužnik temeljem takvog pisma namjere tek stekao obveznopravni zahtjev da od vjerovnika zahtijeva izdavanje brisovne izjave. U svakom slučaju, u ovome trenutku, takav zahtjev da je zastario, obzirom na protek općeg zastarnog roka od 5 godina. Navodi da nije sporno da bi tuženik dužniku M&F. G. d.o.o. izdao Pismo namjere kojim se obvezao istome izdati brisovne izjave za pojedine posebne dijelove zgrade, a po izvršenju uplata glavnice kredita sukladno tablici koja bi predstavljala sastavni dio pisma namjere. Sukladno Pismu namjere dužnik da je za predmetni stan trebao uplatiti tuženiku iznos od 18.639,46 €, međutim, predmetni iznos dužnik da nikada nije uplatio, niti je dužnik ikada zahtijevao izdavanje brisovnice za predmetni stan. Upravo iz dopisa dužnika od 2.studenog 2011.godine te priležećih tablica da je vidljivo da dužnik nije izvršio nikakvu uplatu temeljem koje bi mogao zahtijevati izdavanje brisovne izjave za stan oznake C12, te da je uplate kojim bi se izdale brisovnice i za ovaj stan namjeravao izvršiti u narednom razdoblju. Dakle, tuženik navodi da ne postoji njegova obveza da istom izda brisovnu izjavu podobnu za brisanje založnog prava sa predmetnog stana.
Raniji tuženik ad.1 dao je odgovor na tužbu, tužitelji su svojim podneskom od 8.siječnja 2019.godine povukli tužbu u odnosu na tog tuženika, rješenje kojim je utvrđeno povlačenje tužbe je pravomoćno. Tužitelji kod povlačenja tužbe navode da je društvo A. d.o.o. podnijelo sudu prijedlog za upis prijenosa hipoteke i hipotekarne tražbine koji predmet da je kod ovog suda zaprimljen pod brojem Z-19978/2017. Rješenjem suda u tom predmetu od 6.studenog 2018.godine da je odbijen prijedlog predlagatelja društva A. d.o.o. radi uknjižbe prijenosa hipoteke uknjižene po rješenju tog suda poslovni broj Z-10341/06 sa imena i u korist dosadašnjeg vjerovnika H. L. K. u korist novog vjerovnika A. d.o.o. S obzirom da je sud odbio prijenos hipoteke sa dosadašnjeg hipotekarnog vjerovnika u korist društva A. d.o.o., to društvo A. d.o.o. da nije ni steklo založno pravo čije brisanje se traži ovom tužbom. Radi navedenog da su tužitelji i povukli tužbu u odnosu na društvo A. d.o.o.
Istim podneskom tužitelji uređuju tužbeni zahtjev u odnosu na jedinog tuženika, isti glasi kao u izreci ove presude, a kako je tuženik već prije priznao tužbeni zahtjev pod točkom II. istog, to je valjalo u tom dijelu donijeti presudu na temelju priznanja, odnosno djelomičnu presudu na temelju priznanja, sve temeljem čl. 331. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13 i 70/19, dalje: ZPP).
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Općinskog suda u Splitu P-4859/16; P-9438/15; Ugovora o kupoprodaji zaključenog između tužitelja i društva M&F G. d.o.o. S. koji je ovjeren kod javnog bilježnika D. M. u S. dana 13. kolovoza 2007. godine; potvrde društva M&F. G. d.o.o. S. od 18. veljače 2010; Pisma namjere od 23. lipnja 2008. godine sa privitkom; povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika i prednika tuženika; izvatka iz zemljišne knjige ovog suda od 5. lipnja 2018. godine; dopisa tužitelja tuženiku od 6. srpnja 2015. godine sa potvrdom o primitku preporučene pošiljke; Ugovora o namjenskom zajmu za izgradnju nekretnine HR/0230208 zaključenog između prednika tuženika i društva M&F G. d.o.o. dana 31. srpnja 2007. godine; Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini zaključenog između istih pravnih osoba dana 31. srpnja 2006. godine; Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini zaključenog između istih društava te M. A. dana 1. lipnja 2006. godine; Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine HR/0230193 zaključenog između prednika tuženika i društva M&F G. d.o.o. dana 1. lipnja 2006. godine; Ugovora o ustupu – prijenosu tražbine zaključenog između tuženika i ranijeg tuženika ad. 1 dana 23. svibnja 2017. godine; Izvješća o financijskom stanju i poslovanju društva M&F G. d.o.o. na dan 30. lipnja 2014. godine te popisa obveza tog društva prema vjerovnicima na dan 30. lipnja 2014. godine; dopisa društva M&F G. d.o.o. predniku tuženika od 1. listopada 2009. godine i 31. listopada 2009. godine sa prilozima; izvatka iz zemljišnih knjiga ovog suda na dan 2. siječnja 2019. godine; knjigovodstveno-financijskog vještva dipl. oecc. I. B. od 23. svibnja 2015. godine; preslika predmeta ovog suda broj Z-7987/06 i Z-10341/06.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je osnovan.
Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica je Ugovorom o kupoprodaji društvo M&F. G. prodalo, a tužitelji kupili svaki za po ½ dijela stana u zgradi sagrađenoj na čest.zem.5275/1, ZU 19824, k.o. S., položen na drugom katu, oznake C-12, površine 57,30 m2. Prema Potvrdi izdanoj od strane prodavatelja dana 18.veljače 2010.godine kupci su podmirili cjelokupni iznos kupoprodajne cijene te im je tom Potvrdom ispuštena dozvola za uknjižbu, tužitelji su se uknjižili kao suvlasnici predmeta kupoprodaje. Navedeno proizlazi i iz spisu priložene dokumentacije od strane tužitelja. Također, među strankama u ovom postupku nije sporna ni činjenica da je na navedenoj nekretnini, stanu prodanome tužiteljima od strane tvrtke M&F G., upisan teret založno pravo, i to pod br. Z-7987/06 temeljem sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 1.6.2006. i to pravo zaloga u iznosu od 2.590.359,70 kuna u protuvrijednosti CHF 555.729,98 uvećano za kamate u ukupnom iznosu od 463.099,91 kuna u protuvrijednosti CHF 99.352,42 i ostalih nuzgredica u korist H.-L. K. d.o.o. te da je na nekretnini, navedenom stanu prodanom tužiteljima od strane tvrtke M&F. G. upisan i teret založno pravo, i to pod br. Z-10341/06 od 04. kolovoza 2006. temeljem sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 31.7.2006., i to pravo zaloga u iznosu od 10.390.472,39 kuna, a uvećano za kamate u iznosu od 1.931.951,92 kuna također na ime H.-L. K. D..O.O. P. S.. Navedeno proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige za K.O. S., Z.U. 19824, poduložak 61, lista C, sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 1.6.2006, te sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 31.7.2006. Iz pregledanih ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine HR/0230193 od 1.6.2006. te ugovora o namjenskom zajmu za izgradnju nekretnine HR/0230208 od 31.7.2006. (list 27-32 spisa) je razvidno da je H. L. K. društvo za financiranje d.o.o., P. S., dala navedenim ugovorima jednokratne zajmove tvrtki M&F. G. d.o.o. upravo u iznosima od 10.390.472,39 kuna, a što predstavlja protuvrijednost od CHF 2.250.420,91, te 2.590.359,70 kuna, a što predstavlja protuvrijednost od CHF 555.729,98 te je u tu svrhu člankom 4. tih ugovora i određeno da se zajmoprimac tvrtka M&F G. obvezuje zasnovati založno pravo između ostalog i na predmetnoj čest.zem.5275/1 radi osiguranja svih tražbina i prava. H. L. K. društvo za financiranje d.o.o., P. S., kao vjerovnik te tvrtka M&F G. kao dužnik te A. M., te samo H. L. K. i M&F G. kao dužnik i založni dužnik i zaključili su navedene sporazume radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini.
Također, među strankama u ovom postupku nije sporno da je H. L. K. društvo za financiranje d.o.o., P. S., promijenilo naziv tvrtke te da je navedeno društvo – tuženik sada naziva tvrtke H. A. R. H., društvo za financiranje d.o.o., a što proizlazi i iz pregledanog izvatka iz sudskog registra.
Među strankama u ovom postupku je sporno je li prestalo pravo zaloga odnosno jesu li ispunjeni uvjeti za brisanje založnih prava Z-7987/06, te Z-10341/06 s nekretnine, stana tužitelja upisanih u listu C izvatka iz zemljišne knjige za K.O. S., Z.U. 19824, poduložak 61, jesu li tužitelji ovlašteni da zatraže i postignu brisanje založnih prava, što je tuženik dužan trpjeti.
Iz pisma namjere za brisanjem založnog prava na nekretninama od 23.6.2008. (list 33 spisa) upućenog M&F G. d.o.o. S. od strane založnog vjerovnika H. L. K. d.o.o. proizlazi da se tuženik navedenim pismom namjere kao založni vjerovnik obvezao izdati brisovno očitovanje radi brisanja založnih prava upisanih rješenjem ovog suda u S. pod posl. brojem Z-7987/06, Z-10341/06, te Z-10342/06, a radi osiguranja novčanih tražbina prema ugovorima o namjenskom zajmu br. HR/0230193, 0230198, 0230208 i to upravo za nekretnine upisane u zemljišne knjige ovog suda za K.O. S., Z.U. 18435, i to čest.zem.5275/1 koja je predmet ovog postupka, čest.zem.5275/7, te čest.zem.5280/1, te na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige ovog suda za K.O. S., Z.U. 18032, čest.zem.5279/1 te je u navedenom pismu namjere istaknuto da će brisovno očitovanje biti deponirano kod Javnog bilježnika J. M. Š. u S. te da će se izdati pismeno odobrenje za preuzimanje istog, a nakon izvršenih uplata iznosa prema tablici za pojedine stanove koji budu izgrađeni u stambenoj zgradi na navedenim česticama, a u korist tuženika, tada pod nazivom H. L. K.. H. L. K. je potpisao ovo pismo namjere. Iz pregledane tablice priložene navedenom pismu namjere proizlazi da je za stan tužitelja C12 određeno da je tuženiku potrebno platiti 18.639,46 EUR.
Sud je u dokazne svrhe pribavio i pregledao predmet, pravomoćno okončan, koji se vodio pred ovim sudom u pogledu istih založnih prava, po tužbi D. B. protiv istog tuženika, u tom predmetu donesena je presuda, pravomoćna, kojom je prihvaćen zahtjev tog tužitelja u cijelosti. U dokazne svrhe izveden je dokaz pregledom zahtjeva za izdavanje brisovnica od 1.10.2009. sačinjenog od strane tvrtke M&F G. d.o.o. i zaprimljenog kod tuženika istog datuma proizlazi da navedena tvrtka izvješćuje tuženika da ukupni povrat duga za objekt V. S. na dan 30.9.2009. obuhvaća plaćanje redovitih mjesečnih rata te avansne uplate prema pismu namjere te da je iz tablice vidljivo da je tvrtka M&F G. od ukupnog duga u iznosu od 2.900.185,31 EUR do toga dana otplatila 2.457.257,05 EUR ili 85% ukupnog duga te troškove obrade kredita, interkalarne kamate, redovne kamate i troškove zatvaranja kredita u iznosu od ukupno 461.797,00 EUR. Ovim pismom tvrtka M&F G. je zatražila od tuženika dostavu brisovnica za stanove A12, A14, B7, C11, C16 i C17. Nadalje, iz pregledanog zahtjeva za izdavanje brisovnica od 31.10.2009. proizlazi da tvrtka M&F G. obavještava tuženika da je prema tablicama iz pisma namjere podmirila od iznosa od 2.900.185,31 EUR 89% duga jer da je otplaćeno 2.577.257,05 EUR ili 89% ukupnog duga te ponavlja zahtjev prema tuženiku da mu žurno dostavi brisovnice, i to za stanove A12, B7, C16 te C17 ističući da je uplatama do 31.10.2009. podmirila i iznose potrebne za skidanje hipoteka sa svih stanova, između ostalog i za stan tužitelja C16. Iz zahtjeva za brisanje založnog prava i popratnih uplatnica je vidljivo da je u razdoblju od 29.12.2008. do 29.5.2009. M&F G. d.o.o. od tuženika tražio izdavanje brisovnica za pojedine stanove i uz svaki zahtjev dostavio odgovarajuću uplatnicu te je u zahtjevu bilo specificirano koliki ukupno iznos je plaćen i na koje stanove se odnosi plaćanje i zahtjev. Iz izvadaka iz zemljišne knjige je vidljivo da su sa stanova oznake A14, B7, C11 i C17 izbrisana založna prava u korist tuženika, a navedeni stanovi su skupa sa stanom tužitelja bili navedeni u dopisu od 1.10.2009. kojim je traženo brisanje založnog prava. Tijekom postupka nijedna od stranaka nije dostavila u spis uplatnicu iz koje bi bilo vidljivo da je nakon 1.10.2009. za ove stanove uplaćen tuženiku točno određeni iznos prema tablici iz pisma namjere. U tom predmetu sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku za knjigovodstvo i financije i M. T. koja je 7.6.2017. dostavila sudu pisani nalaz i mišljenje u kojemu je navela: da je u razdoblju od izdavanja pisma namjere 23.8.2008. do podnošenja zahtjeva za izdavanje brisovnice za stan tužitelja 31.10.2009. M&F G. d.o.o. tuženiku uplatilo 1.978.610,06 EUR, a trebalo je uplatiti 1.790.979,47 EUR tj. više je uplatilo 187.630,59 EUR; da je nakon 29.5.2009. (nakon zadnjeg zahtjeva koji je prethodio zahtjevu za brisovnicu koja se tiče tužiteljevog stana) tuženiku M&F G. d.o.o. uplatilo još 407.065,17 EUR od čega se na poslovne prostore odnosilo 138.197,64 EUR; da je za 6 stanova trebalo uplatiti 169.629,85 EUR što je za 99.237,68 EUR manje od iznosa plaćenih u tom razdoblju; da je tuženik izdao brisovnice za sve stanove (osim za stan tužitelja B.) za koje je zahtjev tuženiku poslan 1.10.2009. premda u ovom spisu ne prileže virmani o uplati iznosa za te stanove.
Temeljem članka 346.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''NN'' 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV), proizlazi da založno pravo prestaje kad prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine kamata i troškova, ako nije što drugo zakonom određeno. Nadalje, temeljem čl.347.st.1.ZV-a, da bi založno pravo na nekretnini prestalo, nije dovoljno da je prestala tražbina koju je osiguravalo, već hipoteka prestaje brisanjem iz zemljišne knjige. Naravno, neovisno o prestanku tražbine založno pravo prestaje i kad se ispuni određeni uvjet koji je postavio nositelj založnog prava (čl.345.st.1.ZV). Prvostupanjski sud je u presudi ovog suda broj P.4859/16 od 26.ožujka 2018.godine zaključio da je tuženik, dana 23.6.2008. izdao pismo namjere dužniku i zajmoprimcu, tvrtki M&F G., za brisanje založnog prava, između ostalog i na nekretnini čest.zem.5275/1 na kojoj se nalazi stan tužitelja u tom postupku i koji ima oznaku C 16, a koji je tužitelj kupio temeljem ugovora zaključenog dana 27.7.2007. s tvrtkom M&F G. te aneksa tog ugovora od 30.11.2009. To pismo namjere da je obvezujuća isprava za tuženika neovisno o tome kolika je obveza tvrtke M&F G. kao zajmoprimca prema ugovorima o zajmu i neovisno o činjenici je li zajmoprimac bio uredan u isplati tih zajmova. Naime, tablica da je sastavni dio pisma namjere i ista sadrži rubriku „ostatak duga po prodaji“ koja rubrika označava ukupan ostatak duga po prodaji prostora iz promatranog reda. U redu tablice koji se odnosi na sporni stan je naznačen ostatak duga od 928.017,89 EUR. Isto tako da je logično da se u slučaju kašnjenja s uplatom plaćaju i zatezne kamate što neminovno dovodi do povećanja ukupnog duga. No, nigdje u pismu namjere da se ne spominje da bi izdavanje brisovnice bilo vezano i uz podmirenje sporednih potraživanja (npr. zatezne kamate) već da se spominju jedino iznosi glavnice iz tablice. Dakle, da se može zaključiti da je izdavanje brisovnice bilo obavezno za tuženika i u slučaju djelomičnog podmirenja ukupnog duga investitora, da se može govoriti da su tuženikovi tadašnji članovi uprave izdali pismo namjere koje po svom sadržaju možda šteti tuženiku (jer postoji mogućnost da se izdaju sve brisovnice premda cijeli dug uključujući sporedna potraživanja nije podmiren), ali ta činjenica da ne smije ići na štetu druge stranke koja je prihvatila postupati po takvom pismu namjere. Eventualnu štetu nastalu zbog pisma namjere tuženik da treba rješavati sa tadašnjim članovima svoje uprave, a ne sprječavati tužitelja da stan oslobodi hipoteke. Nadalje, sud navodi da je stekao uvjerenje da nije bio ključan uvjet za dobivanje brisovnice to da se na pojedinoj uplati izričito naznači da se uplata vrši za točno određeni stan. Ovakav zaključak ovaj sud izvlači iz toga što su sa stanova oznake A14, B7, C11 i C17 izbrisana založna prava u korist tuženika, a navedeni stanovi su skupa sa stanom tužitelja bili navedeni u dopisu od 1.10.2009. kojim je traženo brisanje založnog prava. Tijekom postupka nijedna od stranaka da nije dostavila u spis uplatnicu iz koje bi bilo vidljivo da je nakon 1.10.2009. za ove stanove uplaćen tuženiku točno određeni iznos prema tablici iz pisma namjere što bi značilo da je ukupan iznos uplate izvršene od strane M&F graditeljstvo vrednovan kao podmirenje duga za te stanove. Stoga, da ne postoji nijedan suvisao razlog zašto se te uplate ne bi uračunale i u podmirenje duga za tužiteljev stan, a posebno imajući u vidu da je tuženiku plaćeno više nego što je bilo potrebno platiti prema pismu namjere, što je sve obrazloženo u mišljenju vještakinje T.. Sud zaključuje da je nesporno utvrđena činjenica da su založna prava Z-7987/06 te Z-10341/06 upisana u listu C u zemljišnim knjigama za čest.zem.5275/1 na kojoj se nalazi stan tužitelja B. u cijelosti prestala obzirom da je ispunjen uvjet koji je pravnoj osobi M&F G. d.o.o. (predniku tužitelja) postavio tuženik, te da su se time ostvarili uvjeti iz čl.345.st.1.ZV-a za brisanje založnog prava s nekretnine koja je predmet ovog postupka, u naravi stana tužitelja B. te da on osnovano traži da mu izda brisovno očitovanje za brisanje založnih prava uknjiženih u korist tuženika na nekretnini tužitelja B., a na što se tuženik i obvezao pismom namjere od 23.6.2008., koje je izdao predniku tog tužitelja kao založnom dužniku, a nije sporno da tuženik nije ni tužitelju B. ni njegovom predniku izdao navedeno brisovno očitovanje. Ovaj stav prvostupanjskog suda prihvatio je i Županijski sud u Splitu svojom presudom broj Gž-1837/18 od 13.rujna 2018.godine kojom su odbijene žalbe protiv prvostupanjske presude i ista je u cijelosti potvrđena. U obrazloženju se navodi da u konkretnom slučaju nije bitan red ispunjenja tražbine, da je tuženikov prednik sam naznačio iznos kojeg je potrebno platiti da bi došlo do brisanja založnog prava, te da je stoga potpuno nebitno što je tuženik u taj iznos uključio, odnosno je li tuženikov prednik vodio računa o kamati i troškovima.
Ovaj sud je kod utvrđenja bitnih činjenica vodio računa o izvedenim dokazima u postupku koji je pred ovim sudom vođen pod brojem P.4859/16, isti je pravomoćno okončan, uspjehom tužitelja u tom sporu spram istog tuženika. Isto tako, pribavljen je i predmet po tužbi ovih tužitelja, koji jest okončan povlačenjem tužbe, međutim, u tom predmetu po tužbi tužitelja M. sud je izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc. M. T., te sud koristi taj nalaz i mišljenje kod presuđenja u ovom postupku, radi načela ekonomičnosti postupka te stoga jer je to vještvo stručno, logično i uvjerljivo. Sudski vještak navodi da prema Pismu namjere za stanove i poslovne prostore društvo M&F G. d.o.o. trebalo platiti 2.387.151,86 €, isto da je uplatilo 2.576.934,02 €, dakle, da je više uplaćen iznos od 189.782,16 €. Spisu da ne prileži zahtjev za izdavanje brisovnice kao ni nalozi za plaćanje H. L. K. d.o.o. na kojem je naveden iznos uplate u kunskoj protuvrijednosti 18.539,46 € gdje bi u opisu plaćanja bio naveden utuženi stan tužitelja oznake C12. Iz pregledane dokumentacije da je vidljivo da društvo M&F G. d.o.o. uplate na račun H. L. K. d.o.o. uglavnom nije vršilo za svaku nekretninu posebno već za više nekretnina odjednom.
Dakle, temeljem svih izvedenih dokaza, i ovaj sud dijeli stav iz pravomoćne odluke ovog suda u predmetu P.4859/16, da je Pismom namjere za brisanje založnog prava na nekretninama tuženik odredio uvjete pod kojima se obvezuje izdati brisovno očitovanje radi brisanja založnih prava upisanih rješenjem Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Z-7987/06, Z-10341/06 i Z-10342/06, a ispunjenjem tih uvjeta zaista prestaje založno pravo na nekretninama taksativno navedenim u tom Pismu namjere, pa tako i na predmetnoj nekretnini tužitelja. Zaista se ovdje radi o raskidnom uvjetu čijim ispunjenjem prestaje založno pravo, tuženik se zaista oglušio na poziv tužitelja da im izda brisovno očitovanje, pa tužitelji zaista temeljem ove presude mogu zatražiti i postići brisanje zaloga u zemljišnim knjigama. Društvo M&F G. uplatilo je na račun tuženika više novca nego što je to tuženik postavio kao uvjet u pismu namjere, time se ispunio raskidni uvjet za brisanje založnog prava na svim stanovima, pa tako i na predmetnom stanu. Založno pravo prestalo je ispunjenjem raskidnog uvjeta, uvjet je postavio upravo nositelj založnog prava, predmetna uplata uračunava se u podmirenje duga za stan tužitelja, tuženiku je zaista plaćeno više nego što je to tuženik tražio u Pismu namjere. Kod postavljanja raskidnog uvjeta u Pismu namjere sam je tuženik odnosno njegov prednik naznačio iznos kojeg je potrebno platiti da bi došlo do brisanja založnog prava, zaista uopće nije važno što je tuženik u taj iznos uključio, je li tuženikov prednik vodio računa o kamatama i troškovima, radi se o jednom ukupnom iznosu kojeg je društvo M&F G. preplatilo (a to proizlazi iz svih izvedenih dokaza i vještva vještaka T.) te je došlo do ispunjenja uvjeta a samim tim se i tužbeni zahtjev ukazuje osnovanim. Postupanje djelatnika prednika tuženika kod izračunavanja iznosa u Pismu namjere, nije predmet ovog spora i tužitelje ne treba zanimati, radi se o odnosima unutar kuće tuženika i postupanju njegovih djelatnika koji nemaju utjecaja na činjenicu da je raskidni uvjet ispunjen i da je založno pravo prestalo.
Prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan jer vlasnik nekretnine opterećene hipotekom može jedino spram hipotekarnog vjerovnika, a to je tuženik u ovom slučaju, s osnovom postaviti zahtjev koji će mu omogućiti brisanje hipoteke. S tuženikom tužitelji doista nisu bili i nisu u obvezno-pravnom odnosu, ali jesu u stvarno-pravnom odnosu s obzirom na postojanje založnog prava. U ovom slučaju je zaista ispunjen uvjet iz čl.345.st.1.ZV-a za brisanje založnog prava s nekretnine koja je predmet ovog postupka, u naravi stana tužitelja. Tuženik je i dalje nositelj založnog prava, bez obzira na ugovor koji bi zaključio sa društvom A. d.o.o., ovo posljednje društvo zaista je podnijelo ovom sudu prijedlog za upis prijenosa hipoteke i hipotekarne tražbine, međutim, taj prijedlog je odbijen rješenjem ovog suda, Zemljišnoknjižni odjel pod brojem Z-19978/17 od 6.studenog 2018.godine. Dakle, društvo A. d.o.o. zaista nije steklo založno pravo čije brisanje se traži ovom tužbom, pa je prigovor promašene pasivne legitimacije i iz tog razloga, izjavljen od strane tuženika, neosnovan. Pasivno legitimiran u ovom sporu je tuženik, za kojeg su tužitelji prilaganjem zk izvatka dokazali da je hipotekarni vjerovnik po rješenju broj Z-10341/06.
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.i čl.155. ZPP-a, obistinjeni trošak tužiteljima odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn; sastava jednog obrazloženog podneska u iznosu od 1.000,00 kn; zastupanja na 3 ročišta u iznosu od po 1.000,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 1.250,00 kn; sudsku pristojbu tužbe i presude u ukupnom iznosu od 2.700,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 8.950,00 kn, koliko je tuženik i obvezan na ime naknade parničnog troška isplatiti tužiteljima.
U Splitu, 6. ožujka 2020. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.