Pn 102/18

 

 

                                                                                                                             

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

 

                                                                                                                                                       Pn 102/18

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

                                                                          P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. T., O.: …, iz S., zastupane po pun. D. T., odvj. u S. protiv tuženika L. H. d.o.o. Z., O.: …, zastupanog po pun. B. K., odvj. u Z., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 21. siječnja 2020. g., u prisutnosti tužiteljice i pun. tuženika i odsutnosti uredno pozvanog pun. tužiteljice, dana 6. ožujka 2020. g.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I.Dužan je tuženik L. H. d.o.o. Z., O.: …, u roku od 15 dana s osnove smanjenja kupoprodajne cijene isplatiti tužiteljici A. M. T., O.: …, iznos od 3.000,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 29. rujna 2017. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

 

dok se u preostalom dijelu, odnosno za isplatu iznosa od 1.500,00 kn s pripadajućim kamatama iz ovog osnova te za isplatu iznosa od 5.000,00 kn s pripadajućim kamatama s osnove nakade štete, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

II.Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužiteljica je ustala tužbom pred ovim sudom dana 16. veljače 2018. g. u kojoj je navela da je dana 22. srpnja 2017. g. s tuženikom sklopila U. o kupoprodaji te avansno platila dio kupoprodajne cijene za ugradbeni ormar A. (oznaka 1461000102) po ponudi broj SP01008503. Ukupna kupoprodajna cijena da je iznosila 21.143,69 kn te je tužiteljica po predračunu broj KU6GAT izvršila plaćanje iznosa od 3.000,00 kn sukladno traženju tuženika. Ugovoreno je vrijeme isporuke od oko 10 tjedana. Uz predračun tuženik da je tužiteljici predao i ugovorenu skicu-projekt predmetnog ormara koja čini sastavni dio U.. Tuženik je tjedan dana nakon sklapanja U. s tužiteljicom uputio svog radnika u prostor tužiteljice radi precizne izmjere. Krajem kolovoza 2017. g. radnica tuženika B. R. kontaktirala je tužiteljicu i obavijestila je da se zbog neravnina na plafonu moraju napraviti manje korekcije ''da ljepše izgleda'' i da će se zbog toga cijena povećati za iznos od oko 800,00 kn. Tužiteljica je bila zatečena takvom informacijom jer je od detaljne izmjere prošlo mjesec dana u kojem periodu joj se nitko od tuženika nije javio radi potrebne preinake. Tužiteljica je radi potrebe useljenja prihvatila navedeni iznos nadoplate s tim da joj je radnica potvrdila da se ništa od projekta ormara koji je prilog U. i dogovorenog izgleda neće promijeniti te je pristupila u dućan tuženika u D. radi podmirenja i tog dijela kupoprodajne cijene. Dana 28. rujna 2017. g. radnici tuženika pristupili su u stan tužiteljice radi montaže ormara te je tužiteljica već prilikom postavljanja konstrukcije ormara uočila da se ormar montira kao samostojeći, a ne kao ugradbeni ormar jer je odvojen od plafona oko 10 cm te je bez odgode kontaktirala radnicu tuženika B. R. koja je uputila tužiteljicu izvršiti reklamaciju putem e-maila, što je tužiteljica odmah i napravila. Nakon okončanja montaže ormara radnici tuženika su sami primijetili nemogućnost korištenja lift-šipke za odjeću u srednjem ormaru o čemu su sastavili i zapisnik koji je tužiteljica supotpisala. Nakon odlaska radnika tuženika tužiteljica je utvrdila kako ne može koristiti ni liftove u bočnim (krajnje lijevom i krajnje desnom dijelu ormara) iz razloga što ormar nije montiran do plafona sukladno projektu ormara koji je sastavni dio Ugovora već desetak centimetara niže pa ručka za spuštanje liftova zapinje i struže o vodilicu kliznih vrata. Taj nedostatak je tužiteljica bez odgode reklamirala tuženiku putem e-maila. U odnosu na sve nedostatke koje ormar ima radnici tuženika su, po uputi M. S., direktora poslovne jedinice S., pristupili kod tužiteljice radi otklanjanja nedostatka na drugoj kupljenoj stvari (krevetu) pa su tom prilikom usput pogledali i montirani ormar te odlučili napraviti polovično rješenje okretanjem ručke u suprotni položaj da bi se bočni liftovi mogli spustiti, koji je položaj neprirodan i neoriginalan. Tužiteljica se usprotivila takvom rješenju jer se na radi o tvornički predviđenom načinu postave i položaja ručke te je obavijestila tuženika da takvo polovično rješenje ne prihvaća. U odnosu na pravodobno i pravilno reklamirane nedostatke tuženik do dana podnošenja tužbe da nije ništa poduzeo, a tužiteljica da ne može koristiti kupljeni ormar u cijelosti. Tužiteljica je više puta pozivala tuženika ispraviti nedostatke ali bez uspjeha. Pozivala je tuženika i na dogovor oko sniženja kupoprodajne cijene ali i to bez uspjeha. Osim toga, tuženik je pozvan razmontirati predmetni ormar i dostaviti tužiteljici novi sukladan skici-projektu iz Ugovora koji će biti funkcionalan i bez polovičnih rješenja, a tuženik nije reagirao ni na taj poziv. Tuženik ne samo da nije imao nikakvu ozbiljnu namjeru otkloniti nedostatke i naknaditi štetu tužiteljici već je postupao na uvredljiv i ponižavajući način. Tako je radnik tuženika M. S. u e-mailu od 12. listopada 2017. g. obavijestio tužiteljicu da je ''proces izrade namještaja vrlo specifičan i iz tog razloga se i od kupca očekuje određena odgovornost'' te da se ''liftovi mogu koristiti u obadvije varijante pod uvjetom da se povlače put dolje i kutom manjim oko 45 stupnjeva'' pa da iz tih razloga tuženik nije u mogućnosti ispuniti zahtjeve tužiteljice. Stoga je

predloženo, po osnovi smanjenja kupoprodajne cijene i naknade štete, donošenje presude kojom će se tuženik obvezati s osnove smanjenja kupoprodajne cijene isplatiti tužiteljici iznos od 4.500,00 kn s pripadajućim kamatama, a s osnove naknade štete iznos od 7.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

 

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da nije točno da je tužiteljici isporučen ormar različit od ugovorenog, s nedostacima i djelomično funkcionalan jer je tužiteljici isporučen ormar A. koji je tužiteljica i naručila i koji nema nikakvih nedostataka te je funkcionalan za svrhu za koju se takav proizvod redovno upotrebljava. U odnosu na navode da je ormar montiran kao samostojeći, a ne kao ugradbeni ormar odvojen od plafona 10 cm, navedeno je kako je to samo djelomično točno jer da je radi neravnog stropa, a nakon izmjere montera izvršena korekcija cijene i konstrukcije ormara uzrokovana činjenicom da klizna vrata kod kosih (neravnih) stropova nisu funkcionalna. Ta korekcija da je dogovorena s tužiteljicom i tužiteljica je na nju pristala. Neovisno o korekciji tužiteljici da je isporučen i montiran ugradbeni ormar sa svim elementima koje takav ormar uobičajeno sadrži i to upravo ormar koji je tužiteljica naručila. Što se tiče mogućnosti korištenja liftova (šipki za odjeću) navedeno je da je točno da je u srednjem ormaru prilikom montaže uočena nemogućnost spuštanja lifta no da je taj nedostatak uklonjen ugradnjom originalnih adaptera širine (distancera) za liftove, što da je uobičajeni postupak kod izrade i montaže ugradbenih ormara, koji postupak zbog svoje složenosti zahtijeva i određene prilagodbe na licu mjesta kod same montaže ormara. Svi liftovi u ormaru da su u funkciji i mogu se koristiti. Stoga da je tužiteljici isporučen naručeni proizvod bez nedostataka tako da je njen zahtjev usmjeren na smanjenje kupoprodajne cijene u cijelosti neosnovan, kao i zahtjev za naknadu štete.

 

U postupku su izvedeni dokazi pregledom predračuna broj KU6GAT od 22. srpnja 2017. g. sa skicom, fotografija predanih uz tužbu, računa broj 46933/KU/7 od 27. rujna 2017. g., priopćenja službi za kupce od 28. rujna 2017. g., e-mail korespondencije predane uz tužbu, saslušanjem svjedoka B. R., M. S., M. S., D. M. i tužiteljice u svojstvu parnične stranke.

 

Stranke su popisale parnični trošak.

 

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za sniženje kupoprodajne cijene kupljenog proizvoda-ormara A. te za naknadu štete radi postojanja nedostataka na isporučenom proizvodu koji sprječavaju korištenje ormara u cijelosti, nagrđuju izgled te se, konačno, radi o tome da ormar koji je isporučen ne odgovara proizvodu koji je naručen.

             

Radilo bi se o ugovornoj odgovornosti, a budući da su tužiteljica i tuženik za sporni ormar zaključili U. o kupoprodaji od 22. srpnja 2017. g., te je tužiteljica u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu za naručeni ormar.

 

O materijalnim nedostacima kupljene stvari govori se u Odsjeku 1. (Ugovor o kupoprodaji) Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) pod naslovom O. za materijalne nedostatke unutar O. o obvezama prodavatelja O. 2. koji govori o ugovorima. Ovaj Zakon u primjeni je temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona.

 

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZOO-a prodavatelj odgovora za materijalne nedostatke svari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo  poznato.

 

Prema odredbi čl. 401. ZOO-a materijalni nedostaci postoje:

 

1) ako stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu ili za promet,

 

2) ako stvar nema potrebna svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata,

 

3) ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane,

 

4) kad je prodavatelj predao stvar koja nije jednaka uzroku ili modelu, osim ako su uzorak ili model pokazani samo radi obavijesti i

 

5) ako stvar nema svojstva koja inače postoje kod drugih stvari iste vrste i koja je kupac mogao opravdano očekivati prema naravi stvari, posebno uzimajući u obzir javne izjave prodavatelja, proizvođača i njihovih predstavnika o svojstvima stvari (reklame, označavanje stvari i dr.),

 

6) ako je stvar nepravilno montirana pod uvjetom da je usluga montaže uključena u ispunjenje ugovora o prodaji te

 

7) ako je nepravilna montaža posljedica nedostataka u uputama za montažu.

 

Prema odredbi čl. 403. st. 1. ZOO-a kupac je dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od 8 dana, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada.

 

Prema odredbi čl. 410. st. 1. i 2. ZOO-a kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru:

 

1)zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni,

 

2)zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka,

 

3)zahtijevati sniženje cijene ili

 

4)izjaviti da raskida ugovor.

 

U svakom slučaju kupac ima pravo i na poprav­ljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.

 

U konkretnom slučaju tužiteljica se odlučila tražiti sniženje kupoprodajne cijene i to za iznos od 4.500,00 kn te je postavila i zahtjev za naknadu štete u visini od 7.000,00 kn.

 

Među strankama se nije problematizirala okolnost da li je tužiteljica pravodobno i uredno obavijestila prodavatelja o nedostatku, drugim riječima, ta okolnost među strankama nije bila sporna jer se u spisu nalaze dokazi o promptnim obavijestima tuženiku putem e-maila.

 

Prema mišljenju tužiteljice proizvod koji je naručila od tuženika nije joj isporučen sa svojstvima radi kojih ga je kupila i to posebno radi toga što vratnice tog ormara nisu priljubljene uz plafon sobe već su odvojene od plafona za oko 10 cm, radi čega da isporučeni ormar ima karakteristike samostojećeg ormara, a ne ugradbenog kakav je tužiteljica naručila. Osim toga da se ormar ne može koristiti u dijelu koji se odnosi na otvaranje bočnih liftova te se ne može koristiti ni lift za odjeću u srednjem dijelu ormara. Radi ovih nedostataka tužiteljica je zatražila sniženje kupoprodajne cijene.

 

Prema očitovanju tuženika iz odgovora na tužbu, u pogledu karakteristika naručenog ormara navedeno je da se nakon preciznog mjerenja u stanu tužiteljice utvrdilo da nema drugačije tehničke mogućnosti montaže vratnica ormara od izvedene, a radi neravnine stropa. U odnosu na nemogućnost otvaranja liftova navedeno je da su svi liftovi u ormaru funkcionalni, odnosno da je tužiteljici ormar isporučen bez nedostataka.

 

              -u odnosu na montažu ugradbenog ormara s obzirom na neravnine stropa

 

Tužiteljica je u svom iskazu navela da je prvo s radnicom tuženika B. R. izrađen projekt prema željama tužiteljice, da je nakon toga uslijedilo zaključenje U. i plaćanje predujma od 3.000,00 kn. Nakon toga uslijedila je detaljna izmjera u prostoru koja je odgovarala dimenzijama koje je inicijalno tužiteljica dostavila radnici tuženika B. R.. Nakon detaljne izmjere i proteka mjesec dana da se tužiteljici javila radnica tuženika R. i obavijestila je da treba izvršiti nadoplatu od 800,00 kn jer je potrebno ugraditi maskicu, bez objašnjavanja gdje bi se ta maskica trebala nalaziti na ormaru i kako će taj ormar izgledati. Na pitanje hoće li se bilo što izmijeniti na ormaru u odnosu na projekt da je dobila odgovor da se nema što brinuti i da sve ostaje isto.

 

Radnica tuženika B. R. saslušana kao svjedokinja navela je da je nacrtala ormar prema željama tužiteljice, da je nakon toga došla na red izmjera prostora, da je tom prilikom montažer shvatio da je plafon neravan te se javila tužiteljici i objasnila joj da se mora postaviti jedna maska i da će za to trošak cijelog posla biti uvećan za 800,00 kn, na što da je tužiteljica pristala i podmirila taj iznos. Naime, da u ugradbenom ormaru koji je naručila tužiteljica šina za vratnicu nije mogla biti montirana na plafon radi neravnina na plafonu nego je montirana na drvenom dijelu gornjeg vrha ormara, te je maskica pokrila rupu između vrha ormara i plafona. Tužiteljica da je, nakon usmenog obrazloženja da će se trebati montirati maskica, mogla od svega odustati i ne uplatiti tih 800,00 kn, nakon čega bi se U. stornirao te ne bi uslijedila nabavka i montaža dijelova. Tužiteljica da nije imala ništa protiv da se ugradi maskica te je bila upoznata kako će sve izgledati što se tiče vrha ormara. Nakon uplate uslijedila je montaža te je tužiteljica imala primjedbe vezano za ovaj detalj ormara. Nakon usmenog razgovora tužiteljici da nije dostavljena skica kako će nakon izmjena izgledati naručeni ormar, bilo putem e-maila ili na drugi način.

 

Osim radnice tuženika R. saslušani su i radnici M. S., voditelj O. prodaje spavaćih soba u dućanu tuženika u D., M. S., direktor prodaje u centru tuženika u D. i D. M., kooperant tuženika koji je sudjelovao u montaži spornog ormara.

 

S. S. je naglasio da je jedina tehnička mogućnost, a s obzirom da je strop u prostoru tužiteljice bio neravan odnosno kos te da se na takvom stropu nije mogla montirati vodilica za vratnice, bila da se vodilica montira na gornju plohu ormara, a da se između plohe i stropa stavi maskica. Za nemogućnost montiranja vodilice na strop da je dovoljna neravnina od 1 cm, gledajući suprotne krajeve ormara, a maskica mora biti udaljena od stropa minimalno 5 cm. S obzirom da je prodavačica tuženika nacrtala projekt ormara bez da se izašlo na mjerenje u stan tužiteljice te da je prvo mjerenje izvršeno nakon što je nacrtan ormar i potpisan U., da se prilikom crtanja ovo nije moglo predvidjeti. Tužiteljici da je to trebala na takav način prezentirati prodavačica R. koja je s njom bila u neposrednom kontaktu. Tužiteljici da nije dostavljen izmijenjeni projekt ormara jer program koji se koristi za izradu projekta nema predviđenu funkciju da se ucrta maskica tako da se to tužiteljici moglo kazati samo usmeno.

 

              Svjedok S. ponovio je da je skica ormara izrađena prema mjerama koje je dala tužiteljica koja je navela da je strop u sobi visok 2,68 m. Prema tim dimenzijama je, dakle, izrađen projekt ormara i izračunata cijena te je tužiteljici, kao i svim drugim kupcima, od strane prodavača trebalo biti objašnjeno da će uslijediti izmjera i da se nakon izmjere mogu dogoditi određena odstupanja u konstrukciji, cijeni i izgledu ormara. Prilikom izmjere da je utvrđeno da je plafon neravan na način da je u jednoj točki 2,646 m, a u drugoj točki 2,696 m, što da predstavlja razliku od 5 cm. Prema uobičajenoj proceduri izmjera dolazi kod prodavača koji uspoređuje projekt-skicu s utvrđenim stanjem i nakon toga kontaktira kupca i obavještava ga kako se može premostiti zapreka, a kupac pristaje ili ne pristaje na izmjenu jer ili plaća ili ne plaća predočenu razliku u cijeni. S obzirom da je tužiteljica platila 800,00 kn svjedok je zaključio da je pristala na izmjene.

 

              Svjedok M. montirao je sporni ormar s kolegom te je tužiteljica prilikom montaže kazala da joj se ne sviđa maskica koja je montirana radi neravnog stropa i da to nije ono oko čega se dogovorila s tuženikom. Inače, u slučaju neravnina odnosno krivog stropa ormar da se uvijek montira uz pomoć maskice jer drugog načina nema.

 

              Da bi se odgovorilo na pitanje da li je tuženik isporučio ormar s materijalnim nedostatkom treba prvo uočiti da je tuženik odlučio izraditi nacrt ormara prema željama tužiteljice i prema mjerama prostora koje je dostavila tužiteljica bez ikakve provjere i da je temeljem takvog nacrta izračunata cijena ormara i zaključen Ugovor o kupoprodaji. Tim je postupkom tuženik, po ocjeni ovog suda, nemogućnost montiranja ormara prema mjerama i nacrtu koji su sastavni dio Ugovora prebacio na tužiteljicu, ne prihvaćajući bilo kakvu odgovornost za izmjene do kojih je moralo doći jer je montaža prema nacrtu izrađenom prije detaljne izmjere prostora bila nemoguća i tehnički neizvediva, a što jasno proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka koji su radnici ili kooperanti tuženika.

 

              O takvom stavu tuženika svjedoči rečenica saslušanog svjedoka S. iz e-mail prepiske s tužiteljicom od 12. listopada 2017. g. gdje svjedok navodi da je proces izrade namještaja vrlo specifičan i iz tog razloga se i od kupca očekuje određena odgovornost.

 

Prema mišljenju ovog suda pravilan postupak kod nacrta i prodaje namještaja po mjeri bio bi izraditi nacrt nakon detaljnog premjeravanja prostora u kojem se taj namještaj ima smjestiti i montirati, a ne izrada nacrta prema općenitim mjerama prostora koje servira kupac te naknadna nemogućnost montaže i isporuke identične stvari koju je kupac temeljem takvog nacrta pristao kupiti i platio. Drugim riječima, ovaj sud ne smatra da je u procesu izrade nacrta na kupcu namještaja bilo kakva odgovornost za pravilnost nacrta.

 

Drugim riječima, tuženik se obvezao isporučiti tužiteljici ormar u skladu s izrađenim nacrtom koji je sastavni dio Ugovora, a isporučen je ormar koji ne odgovara nacrtu u cijelosti pa je očito da se radi o nedostatku o kojem govori citirana odredba čl. 401. t. 4. ZOO-a jer je prodavatelj predao stvar koja nije jednaka uzroku ili modelu, a uzorak ili model nisu tužiteljici pokazani samo radi obavijesti. Tuženik, nadalje, nije mogao posegnuti ni za rješenjem koje nudi odredba čl. 369. ZOO-a jer nije bio ovlašten tražiti izmjenu Ugovora radi izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja Ugovora, koje se u vrijeme sklapanja Ugovora nisu mogle predvidjeti, jer je, po ocjeni ovog suda, u vrijeme sklapanja Ugovora bio dužan uzeti u obzir te okolnosti odnosno mogao ih je izbjeći ili savladati (čl. 369. st. 2. ZOO-a) odnosno, vrlo jednostavno i u skladu s pažnjom dobrog gospodarstvenika, detaljno izmjeriti prostor tužiteljice prije izrade nacrta ormara.

 

Stoga je tužiteljica, prema mišljenju suda, ovlaštena, kao jednu od mogućnosti koje joj nudi odredba čl. 410. ZOO-a, tražiti smanjenje kupoprodajne cijene ormara koji joj je isporučen s nedostatkom iz odredbe čl. 401. t. 4. ZOO-a.

 

Prema odredbi čl. 420. ZOO-a cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti svari bez nedostatka i vrijednosti stvari s nedostatkom, u vrijeme sklapanja ugovora. 

 

Međutim, tužiteljica, koja je u tužbi i na pripremnom ročištu od 7. lipnja 2018. g. predložila izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka drvodjelca koji je ujedno i monter, na ročištu od 21. siječnja 2020. g., na kojem je zaključena glavna rasprava, odustala je od ovog prijedloga, navodeći da je to napravila u svrhu ekonomičnosti postupanja. Tim je potezom tužiteljica onemogućila sud u procjeni vrijednosti ormara s nedostatkom u odnosu na plaćeni ormar koji je imao biti montiran prema nacrtu koji je sastavni dio Ugovora od 22. srpnja 2017. g., jer sud ne raspolaže stručnim znanjem kojim bi se mogla provjeriti tvrdnja tužiteljice iz tužbe da je vrijednost isporučenog ormara niža za 4.500,00 kn.

 

Stoga je sudu jedino preostalo, uz adekvatnu primjenu odredbe čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), o zahtjevu tužiteljice za isplatu odlučiti prema slobodnoj ocjeni. Prema ovoj odredbi, naime, ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

 

Uz to je sud vodio računa o tome da je za ugradnju dodatnog dijela ormara radi promjene nacrta tužiteljica platila iznos od 800,00 kn.

 

Prije ocjene u kojoj mjeri je zahtjev za smanjenje kupoprodajne cijene cjelokupnog ormara osnovan, sud se trebao osvrnuti i na postojanje drugih nedostataka koje je navela tužiteljica u tužbi.

 

-u odnosu na nemogućnost otvaranja središnjeg i bočnih liftova ormara

 

              Tužiteljica je u svom iskazu ponovila navode iz tužbe: da je monter M. prilikom montaže uočio da se srednji lift u ormaru ne može spuštati jer nedostaju dijelovi te da bočni liftovi zapinju prilikom otvaranja, što je svjedok M. potvrdio.

 

Svjedokinja B. R. izjavila je u svom iskazu da se u montaži dogodila neka greška i da se zaista nije mogao koristiti lift za spuštanje odjeće jer je strugao i grebao o vrata o čemu da je sastavljena reklamacija. Što je dalje bilo nije joj bilo poznato jer to nije njen dio posla. Dio koji je trebao biti ugrađen da je stigao od proizvođača u tijeku parnice pa nije montiran te se nalazi u ladici voditelja S..

 

S. S. pokušao je sudu objasniti da je problem oko središnjeg lifta nastao radi toga što proizvođač nije isporučio dva distancera, odnosno elementa koji služe da se dužina šipke lifta smanji, a koji se ugrađuje ako postoji zapinjanje kao u ovom slučaju. Ti elementi da nisu ugrađeni jer to tužiteljica nije dopustila pa da je u odgovoru na tužbu pogrešno navedeno da su montirani. Što se tiče bočnih liftove naveo je da se ti liftovi uvijek montiraju 4 do 5 cm udaljeni od stropa i na toj udaljenosti uvijek zapinju, osim ako se povlače pod kutom manjim od 45 stupnjeva. Kada bi takav lift bio montiran samo 1 cm niže nikakvog struganja ne bi bilo. Tužiteljica, međutim, da ni to nije htjela jer je rekla da ne želi nikakvo novo bušenje u ormaru.

 

              Saznanja svjedoka S. o problemima s liftovima za odjeću vezano za središnji i bočne liftove bila su identična navodima svjedoka S., s tim da je ovaj svjedok dodao da kupci u pravilu protive tome da se cijeli mehanizam spusti za oko 1 cm jer im onda duži odjevni predmetni ne mogu stati u ormar. I bez spuštanja da se lift mogao nesmetano koristiti ako se osoba koja njim rukuje približi ormaru i palicu lifta potegne vertikalno. O tome da su od proizvođača stigli neisporučeni distanceri da tužiteljica nije obaviještena jer je u zadnjom e-mail prepisci izrazila svoj stav kako više ne želi nikakvu komunikaciju s tuženikom i da želi da problem riješi neko drugo ovlašteno tijelo.

 

              U odnosu na navode svjedoka S. i S. o odbijanju montaže distancera tužiteljica je navela da, generalno, nije bila zadovoljna s rješenjima koje je nudio tuženik, a uključivala su dodatna bušenja i prepravljanja novog ormara, ali da nikad nije odbila otklanjanje nedostataka.

 

              Ovaj sud ne može prihvatiti da je prilikom montaže naručenog ormara došlo do poteškoća s funkcioniranjem bočnih liftova koji se mogu riješiti na način da se osoba koja rukuje palicom tog mehanizma mora približiti ili udaljiti ormaru na određenu distancu kako bi se izbjeglo struganje o stranice ormara. Stoga je mišljenje suda da je i u ovom slučaju isporučen proizvod koji ne odgovara naručenom modelu odnosno nacrtu pa da tužiteljici pripada pravo na sniženje kupoprodajne cijene. Što se tiče ugradnje elemenata koji bi spriječili struganje središnjeg lifta, ti su elementi trebali biti ugrađeni prilikom montaže i tužiteljičin zahtjev da se taj nedostatak otkloni je osnovan, a tužiteljicu se ne tiče što elemente koji bi spriječili struganje tuženik nije zaprimio od proizvođača.

 

              Stoga je ocjena suda da je sveukupno umanjenje vrijednosti isporučenog ormara, uzimajući u obzir plaćenu nadoplatu od 800,00 kn, dijelove ormara koji funkcioniraju otežano te dio ormara koji je tužiteljica naručila do plafona, a isporučen joj je drugačiji ormar s ugrađenom maskicom, uz primjenu već navedene slobodne ocjene, iznosi 3.000,00 kn.

 

              Na iznos umanjenja kupoprodajne cijene tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate koja teče od 29. rujna 2017. g. do isplate, a radi se o slijedećem danu nakon dana isporuke ormara s nedostacima te nakon reklamacije tužiteljice putem e-maila da joj je isporučen ormar s nedostacima. S obzirom da je punu cijenu ormara i dodatnih 800,00 kn tužiteljica isplatila tuženiku i prije same montaže ormara kao i s obzirom da tuženik niti jedan uočeni nedostatak od strane tužiteljice nije otklonio, sud je smatrao kako tužiteljici pripada zatezna kamata na odobreni iznos sniženja kupoprodajne cijene od zatraženog datuma. Naime, već citirana odredba čl. 420. ZOO-a određuje da se cijena snižava prema odnosu između vrijednosti svari bez nedostatka i vrijednosti stvari s nedostatkom, u vrijeme sklapanja ugovora, pa bi slijedilo da tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate počevši od dana kad je izvršila reklamaciju odnosno obavijestila tuženika o uočenim nedostacima, a to je nesporno 28. rujna 2017. g. 

 

              -u odnosu na zahtjev za naknadu štete

 

              Nije sporno da tužiteljici, u skladu s odredbom čl. 410. st. 2. ZOO-a pripada i pravo na poprav­ljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpjela na drugim svojim dobrima. U tužbi je tužiteljica samo općenito navela da joj pripada naknada štete u visini od 7.000,00 kn, ne navodeći o kojoj je šteti riječ. Na kraju svog iskaza tužiteljica je precizirala da je naknadu štete zatražila jer smatra da tuženik treba odgovarati za štetu zbog načina postupanja prema njoj.

 

Stoga proizlazi da je tužiteljica zatražila naknadu nematerijalne štete.

 

U svom je iskazu tužiteljica navela da je cijela epizoda oko reklamacije nedostataka ormara i komuniciranja s radnicima tuženika kod nje izazvala posljedice u vidu narušavanja njenog psihičkog i fizičkog zdravlja jer je imala napade gastritisa, poremetio joj se rad štitnjače, a time i otkucaji srca, nije mogla spavati, bila je razdražljiva i tužna. Korespondencija s tuženikom da je s njene strane znala biti i pretjerano emotivna što da je dokaz da je bila razočarana, revoltirana i uznemirena činjenicom da je pošteno i skupo platila naručeni ormar, a da tuženik nudi samo polovična rješenja, ne pristaje prihvatiti bilo kakvu odgovornost za nedostatke te, k tome, s tužiteljicom postupa na neprimjereni način.

 

Čitajući prepisku tužiteljice i radnika tuženika, može se uočiti da je tužiteljica bila uporna, pristojna, dovoljno jasna i strpljiva prilikom slanja e-mail poruka tuženiku od 28. rujna 2017. g. i 1. listopada 2017. g., da se u njenoj e-mail poruci od 4. listopada 2017. g. počinje uočavati gubitak strpljenja radi toga što joj tuženik nije odgovorio na poruke kojima ga obavještava o uočenim nedostacima, da je tužiteljica u e-mail poruci od 11. listopada 2017. g. i dalje strpljiva prilikom iznošenja cijelog slučaja kronološki tuženiku te da je otvorena za više načina otklanjanja nedostataka, da je burnija reakcija tužiteljice uslijedila u e-mail porukama od 12. listopada 2017. g., a kao reakcija na poruku M. S. od istog dana u kojoj je obaviještena da ništa od nedostataka, osim ugradnje adaptera za širine liftova koji su naručeni, ne može biti otklonjeno jer je proces izrade namještaja specifičan i kupac ima određenu odgovornost. Zadnje e-mail poruke koje je tužiteljica poslala M. S., kao osobi nadređenoj M. S., od 17. listopada 2017. g., a koje je tuženik protumačio kao protivljenje tužiteljice ugradnji naručenih distancera, sadržavale su protest tužiteljice radi toga što joj se na direktno postavljena pitanja nisu uputili nikakvi odgovori, a na koja nije odgovorio ni direktor S..

 

Što se tiče koncepcije neimovinske štete i naknade takve štete potrebno je primijeniti odredbu čl. 1046. ZOO-a prema kojoj je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a.

 

Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

 

Prema ocjeni ovog suda postupci tuženika odnosno njegovih radnika prilikom rješavanja problema do kojeg je došlo nakon isporuke i montaže naručenog ormara A. ne predstavljaju štetnu radnju koja je kod tužiteljice mogla izazvati povredu prava osobnosti jer nije došlo do povrede tužiteljičinog ugleda, časti, dostojanstva, imena, privatnosti osobnog i obiteljskog života, slobode ili nekog drugog zaštićenog prava prema citiranoj odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a.

 

Reakcija tužiteljice na situaciju da nije uvijek na vrijeme odnosno promptno dobivala odgovore od tuženika, koji je postupak ocijenila ignoriranjem, te na situaciju što je tuženik negirao gotovo pa bilo kakvu odgovornost za isporuku proizvoda za koji je tužiteljica smatrala da ima nedostataka, mogla je biti nervoza, tjeskoba, stres, revoltiranost, uznemirenost i razdražljivost, ali je ocjena ovog suda da opisano postupanje tuženika odnosno komunikacija s tužiteljicom preko e-mail poruka nije bilo nepristojno ni omalovažavajuće te da je tuženik imao pravo ne pristati na ocjenu tužiteljice da je došlo do isporuke proizvoda s nedostatkom, ustrajati u tome da to nije točno i, konačno, prepustiti tužiteljici dokazivanje da se radilo o proizvodu s nedostatkom pred sudom, što se i dogodilo.

 

Prihvatiti tužiteljičinu tvrdnju da je njeno nerviranje i uznemirenost u stvari povreda prava osobnosti značilo bi praktički oduzeti pravo prodavatelju na kulturan i odmjeren način bez vrijeđanja zalagati se za svoje mišljenje i ne popustiti kupcu u sporu do kojeg je došlo među njima. Drugim riječima, po ocjeni suda u e-mail porukama koje je tužiteljica dostavila uz tužbu sud nije pronašao ni nepristojnosti, ni uvrede ni omalovažavanje ili ponižavanje tužiteljice pa je zaključak suda da do povrede prava osobnosti tužiteljice nije došlo. Stoga je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužiteljica zatražila isplatu iznosa od 5.000,00 kn s pripadajućim kamatama   s osnove nakade štete trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, budući da je uspjeh stranaka djelomičan i to u približno jednakim dijelovima pa postoji osnov za donošenje odluke o tome da svaka stranka snosi svoje troškove. Prilikom donošenja odluke o troškovima sud je naročito vodio računa o tome da se dokazni postupak vodio gotovo isključivo radi ocjene osnovanosti zahtjeva tužiteljice za smanjenje kupoprodajne cijene isporučenog proizvoda.

 

U Splitu, 6. ožujka 2019. g.             

                           

S U D A C

 

                                                                                                                              SANDA PETRIČIĆ

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

 

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).